Ovakav odlazak Vilija Beroša i sve što se po putu otkriva osobna je uvreda i trebala bi biti upravo to za svakog građanina ove zemlje. Svaka lipa, cent, svaki poguranac da netko uzme tu kunu, euro – uzelo je nekome dio prava na zdravlje, da se liječi. Tu ni Bog nema što opravdavati. Barem ne meni. Kriminal u zdravstvu posebna je kategorija zločina. Zdravstvo nisu bageri, tuneli, vlakovi. Zdravstvo su ljudi, njihovo zdravlje i životi. Nitko nikad, nažalost, neće moći “prevesti” pokradeno u iznos štete po ljude.
Vozamo mikroskop kao ćevape
Nadam se samo da se ova tragedija neće svesti kroz par mjeseci na manevriranje i budalaštine poput one koju jučer govori odvjetnik dr. Krešimira Rotima. Kaže da je skupocjeni mikroskop koji je kupila Vinogradska – ne, točno je reći mikroskop koji smo kupili MI, bio u njegovoj privatnoj klinici na evaluaciji.
Pobogu, pa nije neurokirurški mikroskop kuhinjska vaga pa da ga “Ante iz održavanja” voza po Zagrebu u gepeku bolničkog kombija! Zašto se ijedan bolnički uređaj vozio ikud??? Zašto ga nije evaluirao na klinici na kojoj je šef u Vinogradskoj?
Ima ta bolnica i ravnatelja i Upravno vijeće, oni nisu znali da se mikroskop od gotovo pola milijuna eura vozika po metropoli kao ćevapi?!
Ova tragedija ima potencijal konačno razbucati mulj hrvatskog zdravstva. Priča o tomu da Beroš i Rotim nisu bili bliski sad je nebitna jer rođenom djetetu ne smiješ žmiriti na ovo. I tko zna na sve što još. Ono što ljudi mahom komentiraju za Beroša jest nevjerica jer iako ga ne vole zbog rasula u sustavu, mislili su da je pošten. Moram reći da sam dugo isto mislila i sama. Mada okružen Bože oslobodi kakvim svijetom, kojem ne pomaže odijelo sakriti muljaže. Ali ti i takvi će, nadajmo se, tek doći na red.
Hrstić mora imati otvorene ruke
Beroš je, barem je tako govorio, htio otvoriti minsko polje privatluka. Znao je, i govorio je, da će se tu zamjeriti mnogima, ali je istinaBog u javnosti ufino o tome govorio kao o “definiranju javno privatnog odnosa”. Ili je lagao ili je poginuo prije reda. Nemam pojma. Čut ćemo. Nadam se. Kule i dvorci su to koje nijedna plaća ne može izgraditi. Da je živ, možda bi prof. Ante Ćorušić štogod imao za reći. Možda bi šutio. U europskom opisu ovog lopovluka, Rebra nema.
I zasad, ono što je činjenica jest da je doc. dr. sc. Irena Hrstić došla na poziciju koju joj kuloari otkad ikad još pripisuju, u najgorem mogućem scenariju. Zamisli sjesti na mjesto s kojeg je USKOK odveo prethodnika! Ali odluka da baš nju, uz sve pretendente na tu poziciju, kao nekoga realno nepoznatog u općoj javnosti, s terena dislociranog od Zagreba, daje ipak nadu. Nemojmo se zavaravati, fotelja je to koju su gađali mnogi. Samo neka ima i otvorene ruke da pročešlja s kim će pokušati raditi ministarski posao.
