Odnos javnog i privatnog zdravstva, dokidanje monopola, regulacija reklamiranja kockanja i klađenja, mentalno zdravlje djece i mladih te regeneracija primarne zdravstvene zaštite – to su prioritetne teme saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku. U novom sazivu ovim Odborom predsjeda dr. Ivana Kekin koja je kroz ovaj razgovor iznijela stavove, ali i planove na koji način smatra potrebnim rješavati ta navedena pitanja.
Je li ovaj odbor bio neka vaša želja, ambicija ili unutarstranačka nagrada? Što vam predsjedanje ovim odborom predstavlja?
Iznimno mi je drago da smo se uspjeli unutar oporbene kvote izboriti za ovaj odbor. Da, odbori se često smatraju nekom nagradom, nešto je bolja plaća i zaista mnogi odbori ne odrađuju posao kako je zamišljen. Kao što ga u konačnici ne odradi često ni sam sabor. Ukoliko ima motivacije, želje i energije odbori se mogu voditi na način da čine neku promjenu. Neke teme koje bih htjela otvarati ispred odbora, poput tematske sjednice koliko je zdravstvo prepušteno privatnicima ili o monopolu u zdravstvu, možda će HDZ i odbijati. No, mogu reći da teme koje su se gurale, da tako kažem, iza frižidera sada će konačno dobiti na vidljivosti. Planiram odbor koristiti kao platformu da teme od javnog zdravstvenog značaja dobiju vidljivost, a da onda dođe i do promjena.
Koji vam je plan prvih tema iz zdravstva koje ćete inicirati, što je to čime se namjeravate baviti?
Najvažnije teme kojima se trebamo baviti su uzroci zašto je zdravstvo nefunkcionalno. Pitanje privatizacije u zdravstvu, pitanje kockanja, mentalno zdravlje djece i mladih, kako s vrlo konkretnim koracima i motivacijskim elementima krenuti u obnovu primarne zdravstvene zaštite. To su početne teme. Pokazuju što su nama najvažnija pitanja u zdravstvenom sustavu. Pitanje primarne i odnosa privatnog i javnog zdravstva su ključna pitanja održivosti sustava. Ako to ne riješimo, mi ubrzanim koracima, kao epidemija, idemo prema tome da zdravstveni sustav, kakav mislimo da poznajemo i imamo, postane zaista nedohvatljiv. A pitanje mentalnog zdravlja djece i mladih i ovisnosti o kocki su akutne simptomatologije tog sustava koji imaju drastične učinke.
Kad bi mogli donositi direktne odluke, na koji način bi rješavali te teme? Kako bi vi rješavali primarnu i što smatrate o lanjskom prosvjedu koji je na kraju riješen dodatnim novcem?
Ni najbogatije države ne mogu imati održivi zdravstveni sustav ako nemaju jaku preventivu. Moramo raditi na tome da spriječimo veliki dio bolesti, da ih otkrijemo u ranoj fazi pa da onda veliki dio tih stanja rješavamo u okviru liječnika primarne medicine. Tako sprječavamo pregrijanost bolničkog sustava koji onda može služiti onima kojima je zaista potreban. Da bi mi to mogli, moramo imati visoko educirane i motivirane doktore obiteljske medicine, a mi trenutno imamo polovicu liječnika u ambulantama obiteljske medicine koji nisu završili specijalizaciju. Da netko vama kaže da odete gastroenterologu koji nije završio specijalizaciju, mislili bi da je pao na glavu. Ali svi podrazumijevaju da u ambulantama obiteljske medicine može biti netko tko je tek završio fakultet. Ja sam bila vrlo dobar student i garantiram vam da nakon fakulteta ne bih mogla doći i tek tako raditi taj posao.
Osim toga, liječnicima koji su završili specijalizaciju obiteljske medicine pokazuje se da je njihov posao manje vrijedan. To se manifestira i u uvjetima rada i u njihovim primanjima. Oni su sada dobili nešto veće plaće, ali liječnici u bolnicama godinama zarađuju značajno više.
Liječnici u primarnoj ne mogu otići u dva popodne raditi privatno. Čitavo im se vrijeme šalje poruka da je njihov posao manje vrijedan. To je dovelo do toga da nitko ne želi ići u primarnu.
Moramo afirmirati ulogu primarnih liječnika. Ako nam nedostaje liječnika obiteljske medicine, primarnih ginekologa i pedijatara, onda moramo ići za time da ih platimo barem jednako. Mora ih se rasteretiti administrativno i omogućiti im bolje uvjete rada. Plaće su dignute netom pred izbore i u zdravstvu su stvarno ozbiljno dignute.
Istodobno, Vlada i Ministarstvo zdravstva i HZZO nisu podigli limite koje isplaćuju ustanovama i domovi zdravlja, koji su pod jedinicima lokalne samouprave, nisu dobili više novca, a plaće su se digle. Zato sada svi domovi zdravlja idu u dugove. Isto je s programima rane detekcije. U Sloveniji je za rak debelog crijeva odaziv 60 posto, kod nas 20 posto. U Domu zdravlja Zagreb Centar napravili smo pilot projekt i imali smo odaziv 59 posto. Dakle, ne treba nam Čarobnjak iz Oza, rješenja su vrlo jednostavna, ali nema političke volje. Rastu nam troškovi za lijekove, a i dalje smo drugi najgori po smrtnosti od raka.
Bolji su nam pokazatelji, to se mijenja na bolje, smrtnost od raka pada.
Mi nećemo poboljšati tu statistiku time da kupujemo skuplje lijekove. Moramo veliku većinu toga otkriti ranije što je jeftino, a onda je jeftinije i liječenje. To sada ne radimo nego radimo obrnuto. Da bi se spriječilo sukob interesa na javnu štetu, sve pristojne države inzistiraju na visokoj transparentnosti. Mi imamo situaciju da, prema onome što se vidi, farma najviše novca daje stručnim udrugama i da su onda ljudi iz tih udruga upravo oni koji savjetuju HZZO koji lijekovi da idu na listu.
Hoćete li pokretati Zastupnike u borbi protiv raka?
To je vrijedna i dobra inciijativa i od jeseni ćemo to organizirati. Već se mnogo zastupnika javilo da bi htjeli sudjelovati. Imamo interesa iz različitih stranaka, iz vladajućih i oporbe.
Što podrazumijevate pod temom privatno – javno koju navodite kao prioritet?
Meni je jasno, da smo sutra u prilici to urediti, da se ne može nožem prerezati i da se dio usluga mora obavljati u privatnom sektoru. No, ubrzano i kao prvi prioritet moramo staviti da se usluge koje su od životnog značaja moraju osigurati unutar javnog sustava. Osim novca i pacijenata, sada iz javnog sustava u privatni odljevamo i liječnike. U lukrativnim strukama, a jedna od takvih je onkologija, ljudi nam odlaze u privatnu sferu iako i javni sektor danas ima jako dobre plaće.
Ako plaćamo privatniku te usluge pa što ne bi platili doktoru da ostane na Rebru još tri sata pa da liste čekanja rješava u bolnici. Pogotovo kad bi se znalo da će upravljači u njegovoj ustanovi, cijeniti tu vrstu angažmana i da će se gledati tko, kako i koliko doprinosi rješenju zdravstvenog sustava. Mi trenutno to nemamo. Radio ne radio, svira radio. Stranka bira put. Potpuno je jasno da je nebitno kakav ste upravljač, da li vam ljudi odlaze. Onda naravno da ljudi nisu motivirani da se u takvom sustavu trgaju i trude. Što se tiče rada liječnika suludo je da imamo situaciju gdje zapravo visoko pozicionirani liječnici mogu raditi ili i sami biti vlasnici ili njihovi najblizi, privatnih poliklinika. To su evidentni sukobi interesa.
Da li politika ima podršku struke da se to uredi? Bi li takve poteze uopće preživio ijedan ministar zdravstva?
Mislim da je posao ministra zdravstva izrazito zahtjevan i moguće je da ga je teško preživjeti jer su otpori i unutar i izvan sustava ogromni. Pogotovo što su prvi potezi vrlo nepopularni, a rezultati se ne bi vidjeli odmah. No, ne mislim i da treba biti cilj ministra zdravstva da preživi mandat nego da napravi posao. Mislim da bi ogroman dio liječničke struke itekako podupro takve promjene. Oni koji sada pobiru vrhnje, sigurno ne bi. Oni jesu izrazito glasni, ali mislim da ispod njih velika većina liječnika itekako dobro na svojoj i koži svojih pacijenta vrlo dobro razumije koliko je sustav truo.
Što se tiče kocke, kako bi trebala izgledati regulacija da se djeca ne klade?
Na putu do škole mog sina izbrojala sam 30 plakata i reklama za kladionice ili samih kladionica i drugih prodajnih mjesta. Moramo potpuno zabraniti reklamiranje. Moramo maknuti kladomate iz kafića. Možeš misliti kako dijete koje je došlo na sok konobar legitimira kad ode igrati. Objekte koji služe za kockanje moramo maknuti od škola i vrtića. Automat klubovi sada nam se nalaze na korak do osnovnih skola. Priređivači vole Hrvatsku jer je regulacija slaba i svatko se trudi biti na našem tržištu. Tijekom svake utakmice svi su 90 minuta izloženi gledanju takvih reklama. Znanost je vrlo jasna i kaže da što je veća izloženost reklamama mladih i reklamiraju ih poznate osobe, to je veći utjecaj.
