Kako će izgledati hrvatsko zdravstvo nakon izbora? Svoje vizije, naglašavam vizije, iznijeli su predstavnici šest političkih stranaka na sučeljavanju u organizaciji Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ). Zdravstvo u kampanji u pravilu ima status “neželjenog djeteta”, ali ne zaboravimo da je to resor čiji se šef uvijek posljednji doznaje. Ne zato što ga nitko ne želi nego naprotiv.
No, u izborna vremena, kako ranije pa je tako i danas, zdravstvo je omiljena tema. “Igrati” na zdravlje ne može bez emocija. Pitanje je to koje se tiče apsolutno svakog pojedinca i dira u ono najvrednije.
Predizborna klima najteža je vladajućima; oni moraju pravdati učinjeno ili neučinjeno, a o vizijama govori opozicija. Tako je i u zdravstvu. U pristojnom maniru i s mjerom poziciju HDZ-a okupljenim predstavnicima udrugama pacijenata iznio je dr. Ivan Ćelić.
Najviše su iskočili istupi od, da kažemo, liječničko – političkog seniora i juniora u ovom sučeljavanju. S jedne strane prof. Milan Vrkljan iz Pravedne Hrvatske i s druge dr. Ivan Škegro iz Republike. Nespojive vizije, potpuno različiti planovi i namjere. To je ono što je bilo uočljivo i što je važno podvući kako bi se vidjele razlike u viđenju i namjeri što i kako treba s hrvatskim zdravstvom.
Medicinski direktor vs. vaučer
Profesor Vrkljan “sređivanje” sustava vidi uvođenjem reda u obliku funkcije medicinskog direktora bolnice. Bila bi to pozicija koju bi na stolu dočekivale potrebe pacijenata za hospitalizacijom. A kad bi to nekomu bio posao onda bi se, smatra, dokinulo privatno zivkanje i traženje veza da pacijent dospije u bolnicu gdje treba. Doktor Škegro rješenje čekanju pacijenata vidi u uvođenju vaučera kojim bi pacijent mogao zdravstvenu uslugu dobiti u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi neovisno o vlasništvu.
Odnos javno – privatno provlačio se kroz ovo sučeljavanje kojem je moderiranjem tempo držao Ivica Belina, predsjednik KUZ-a. Održivost i novac u zdravstvu nadovezali su se na ovu temu pa se mahom govorilo ono što svi znamo – da većina bolnica svoje limite daje za plaće i hladni pogon.
Po ovoj temi nije bilo, nadalje, nekog jasnog prijedloga ili plana. Ispred SDP-a, dr. Andreja Marić, navela je da se limiti “dodjeljuju ustanovama po babi i stričevima te da nisu dovoljni za normalno poslovanje”. Stav Možemo, koji je predstavljala dr. Ivana Kekin, jest da “sustav limita dovodi do toga mi po ustanovama radimo frenetično neke pretrage koje nikome ne trebaju”.
Dosta je to ubolo u uho jer naprosto ne želím vjerovati da ijedan liječnik radi ičega pa tako i radi limita radi ijednom pacijentu pretragu za koju je svjestan da mu ne treba.
Puno priče o primarnoj
Osim ovog navedenog, prostorije Bernaysa, gdje se održalo sučeljavanje, čule su “mali milijun puta” – jačanje primarne zdravstvene zaštite. Iako je ovo izvještaj, lišen političkih stavova, svatko tko sluša i prati zdravstvo bojim se da od termina “jačanja PZZ-a” dobije alergijsku reakciju.
Od Možemo nije jasno prikazano što znači to jačanje, izuzev spominjanja financijskog jačanja pri čemu treba podsjetiti da su obiteljski liječnici nedavno izborili veće plaće. Od SDP-a i dr. Marić čula se konkretnija mjera; uvođenje administratora u ordinacije i formiranje grupnih praksi. Ispred Mosta, dr. Ivan Bekavac, bi izmijenio glavarinu i omogućio nasljeđivanje liječnicima zakupcima. Takozvane “domske primarce” nitko nije spomenuo.
Bila su i puna usta prevencije te liječničkog kadra koji odlazi u inozemstvo pri čemu nitko nije argumentirao kako službeni podatak pokazuje porast broja zaposlenog visoko obrazovanog kadra u našem zdravstvu. Ulogu udruga pacijenata, koje su tamo bile okupljene, svi su obećali prigrliti. Netko od njih nakon toga će imati priliku to i pokazati, a mi ćemo ih držati za riječ.
