Šećer kroz povijest
1100.
Prvi narod koji je konzumirao šećer je domorodački narod Nove Gvineje koji je žvakao sirovu šećernu trsku. Europa gotovo da nije poznavala konzumni šećer sve do 1100. godine kada su se križari vratili iz Svete Zemlje s nagradama od šećera zvanog “slatka sol”.
1200.
Prvi slatkiš u Europi nastao je u laboratoriju francuskog ljekarnika. Bili su to bademi obloženi šećerom.
1700.
Do 1700. godine smatran je luksuzom, a u 18. stoljeću postaje široko dostupan.
1900.
Između 1900. i 1964. potrošnja je potaknula sedmerostruko povećanje proizvodnje šećera. Istodobno značajno raste i učestalost debljine kao i drugih civilizacijskih bolesti.
Osnove činjenice o šećeru
Šećer je naziv za brojne vrste jednostavnih ugljikohidrata. Šećer u užem smislu je konzumni bijeli šećer ili saharoza, molekula sastavljena od glukoze i fruktoze. Glukoza i fruktoza su dva različita monosaharida odnosno jednostavna šećera. Iako su vrlo slična, razlikuju se po kemijskoj strukturi, okusu i načinu na koji se metaboliziraju u tijelu. Glukoza se nakon konzumacije brže apsorbira u krvotok od fruktoze i brzo podiže razinu šećera (glukoze) u krvi.
Fruktoza se apsorbira sporije i djelomično se razgrađuje u jetri gdje se pretvara u glukozu ili se skladišti kao glikogen. Zbog sporijeg metabolizma, fruktoza ne izaziva brze skokove šećera (glukoze) u krvi kao glukoza. S obzirom da se nalazi u voću, fruktoza je osnovna komponenta naše prehrane i dugo se smatrala neutralnom ili čak i korisnom za zdravlje. Organizam može bez teškoća metabolizirati umjerene količine fruktoze, međutim, prekomjeran unos fruktoze, posebno iz rafiniranih izvora, može dovesti do metaboličkih problema. Danas znamo da je prekomjerna konzumacija rafiniranih šećera uzrok povećane učestalosti mnogih bolesti u društvu takozvanih bolesti životnog stila.
Vrste šećera
Šećere dijelimo u dvije kategorije: prirodno prisutne šećere i dodane šećere.
- Prirodno prisutni šećeri nalaze se u voću, povrću i mlijeku i mliječnim proizvodima
- Dodani šećeri nalaze se u industrijskim proizvodima, i radi se o šećerima koji su dodani u jelima i napitcima tijekom kuhanja i neposredno prije konzumacije. Ova kategorija uključuje i med i druga prirodna sladila i voćne sokove
Primjeri dodanih šećera su: gazirani napitci, voćni sokovi, sportska i energetska pića, pekarski proizvodi, sladoled, keksi, kolači, torte, puding, čokolada, bomboni, pahuljice za doručak, instant zobene kaše, voćni jogurti, voćne i žitne pločice, čaj, kava, gotovi umaci za tjesteninu, umaci za salatu, kompoti, sušeno voće, kečap, 100% voćni sok, med i javorov sirup.
100% voćni sok, med, javorov sirup i druga prirodna sladila sadrže prirodno prisutne šećere koji se koriste u svrhu zaslađivanja hrane i zbog toga ih ne svrstavamo u kategoriju prirodno prisutnih šećera nego u kategoriju dodanih šećera.
Koliko šećera je zdravo?
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje ograničenje unosa dodanih šećera na 10% ukupnog energetskog unosa što odgovara količini od 50 grama šećera dnevno ili 10 žličica šećera. Dodatno ograničenje unosa na najviše 25 grama dnevno moglo bi osigurati još veće koristi za zdravlje.
Djeci se preporučuje unositi manje od 25 g (100 kcal ili 5 žličica) dodanih šećera dnevno i potpuno izbjegavati dodani šećer u prehrani djece mlađe od 2 godine. Dodani šećer u prehrani suvremenog čovjeka najčešće potječe iz industrijskih proizvoda poput sokova, slastica, pekarskih proizvoda, čokolada, kolača i keksa, a rjeđe je rezultat korištenja bijelog šećera u napitcima ili jelima.
Koliko šećera konzumiramo?
Godišnji unos šećera per capita u Hrvatskoj iznosi 33,8 kg što je gotovo 20 žličica šećera dnevno odnosno dvostruko više od preporuke.*
Utjecaj šećera na zdravlje
Prekomjeran unos dodanih šećera povećava opasnost pojave pretilosti, bolesti jetre, šećerne bolesti tipa 2, povišenih masnoća u krvi, povišenog krvnog tlaka, bolesti srca i krvnih žila, gihta, depresije, karcinoma, Alzheimerove bolesti, staničnog starenja. Dodani šećer u prehrani suvremenog čovjeka najčešće potječe iz industrijskih proizvoda poput sokova, slastica, pekarskih proizvoda, čokolada, kolača i keksa, a rjeđe je rezultat korištenja bijelog šećera u napitcima ili jelima.
Zašto su dodani šećeri negativci?
Za razliku od složenih ugljikohidrata poput škroba, jednostavni šećeri poput saharoze, glukoze i fruktoze brzo se razgrađuju u organizmu i uzrokuju nagle promjene razine šećera u krvi. Velike oscilacije, odnosno nagli rast i zatim nagli pad šećera u krvi stanje je koje dugoročno šteti organizmu jer doprinosi razvoju bolesti srca i krvnih žila, inzulinske rezistencije i posljedično dijabetesa te bolesti jetre, bubrega i pretilosti. Dodani šećeri se u prerađenoj hrani nalaze u velikim količinama po jedinici serviranja i unose se u prekomjernim količinama što je glavni razlog zašto dodane šećere smatramo negativcima.
Dobro je znati: namirnice koje sadrže prirodno prisutne šećere u prehrani najčešće ne treba značajno ograničavati, za razliku od dodanih šećera.
Uzrokuje li voće debljanje?
Voće je bogato jednostavnim šećerima, točnije obiluje glukozom i fruktozom. Unos šećera općenito utječe na povećanje razine glukoze u našoj krvi što zahtijeva lučenje inzulina. Inzulin je hormon koji glukozu iz krvi odvodi u stanice gdje se ona koristi za dobivanje energije.
Međutim, šećeri u voću, dolaze u kombinaciji s vitaminima, fitokemikalijama i prehrambenim vlaknima. Tako upakirani šećeri iz voća sporije se razgrađuju u organizmu u usporedbi s primjerice dodanim šećerima u gaziranim pićima. Time se ublažava njihov utjecaj na razinu glukoze i inzulina u krvi. Iz tog razloga je sklonost organizma da pohranjuje energiju iz šećera kao masno tkivo prilikom unosa voća manja nego kod unosa prerađenih proizvoda s dodanim šećerima. Stoga, kod umjerenog unosa (vidi nižu tablicu) voće ne uzrokuje nakupljanje viška kilograma.
Važno je čitati deklaracije
Poželjno je konzumirati namirnice s niskim i umjerenim udjelom šećera, a one s visokim potpuno izbjegavati ili konzumirati tek prigodno. Za procjenu količine šećera u proizvodu od pomoći nam može biti semafor koji objašnjava koja hrana ili piće ima nizak, umjeren ili visok udio ukupnih šećera.
