Na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Split lani je preglede i dijagnostiku prošlo 245 tisuća pacijenata. Predstojnik Klinike, izv. prof. Krešimir Dolić, specijalist radiolog te subspecijalist neuroradiologije kaže kako bilježe kontinuirani porast pregledanih pacijenata.
Nije li brojka od 245 tisuća pacijenata u jednoj godini visoka s obzirom na broj stanovnika? Što se događa?
Da, to zaista zvuči apsurdno pogotovo kada se zna da u Hrvatskoj trenutno živi 400 tisuća stanovnika manje. A nama iz godine u godinu raste broj izvršenih ne samo dijagnostičkih pretraga nego svih drugih medicinskih pregleda i postupaka. Što je uzrok tome? Volim naglasiti da kada pričamo o famoznim listama čekanja o njima se priča dosta paušalno i ne ulazi se u bit problema već svi očekujemo brzinska rješenja. To je složen problem, a da bi ga riješili svatko mora preuzeti svoj dio odgovornosti.
Alibi medicina
Liječnici koji upućuju na pretrage i unatoč tome što je medicina napredovala pa danas imamo sve više primjera defanzivne alibi medicine u kojoj se liječnici, koji su sve više pod povećalom javnosti, žele zaštititi pa često hiperproduciraju i indiciraju određene vrste pretraga. S druge strane, imate pacijente koji često traže jednostranu odgovornost i pozivaju se na svoja prava no izostaje građanska odgovornost. U praksi vidimo da se pacijenti koji dobiju termin za dijagnostičku pretragu u roku tjedan dana ne pojave na terminu. Ni ne otkažu ga iako imaju više načina za to. Tako su uzeli termin nekome potrebitijem. Na djelu imamo tzv. moralni hazard kada pacijent zna da je sve besplatno i onda koristi usluge više nego što mu eventualno i trebaju. Ako želimo razmišljati da liste čekanja zaista stavimo u realne okvire onda moramo svi preuzeti svoj dio odgovornosti.
Je li rješenje nabaviti dodatne aparate?
Definitivno nije. Jer što mi više nabavljamo aparate sve se više indicira pretraga i vrtimo se u krug. Po broju radioloških aparatura Hrvatska je iznad EU prosjeka, ali postoji i problem nejednake raspodijeljenosti aparature. Naša aparatura u Splitu je najiskorištenija u državi. Imamo dokaze u brojkama gdje na tjednoj razini radimo u dvije smjene i vikende pa je naša aparatura maksimalno iskorištena. U praksi smo primjetili da što više radimo, nažalost, sve se više pacijenata upućuje na postupke. A više od 70 posto pacijenata koji dolaze na magnetsku rezonancu nema stručnu podlogu za tu pretragu. To je jednostavno nepotrebno. Rade se pretrage radi pretrage.
Paradoks je i da pacijenti sami sebi često indiciraju pretrage i rade pritisak na svoje liječnike da ih upućuju na njih.
Što vam je veći problem, upisani pacijenti i njihov nedolazak ili inflacija slanja na pretrage?
Moram priznati kako nam je i jedno i drugo u praksi veliki problem. Mi pacijente čak i prije snimanja zovemo i podsjećamo na termin no nažalost ne pojave se. Još uvijek nemamo mehanizme na koji način bi ih sankcionirali i tako osnažili svijest o njihovoj građanskoj odgovornosti.
Odgovornost za zdravlje
Što mislite o plaćanju za one koji se ne pojave na terminu što provode neke zemlje?
Mislim da korisnici zdravstvenih usluga imaju poticaj da se pojave jer moraju biti svjesni da se radi o njihovom zdravlju i životu. Kod nas je slučaj da uvijek odgovornost prebacujemo na državu, ali ne želimo priznati da i mi snosimo odgovornost za svoje zdravlje.
Može li se onda riješiti taj problem i na koji način?
Zdravstvo u Hrvatskoj treba biti nacionalni konsenzus. S obzirom koliko izdvajamo za zdravstvene potrebe mi još uvijek dobivamo zdravstveni nadstandard. Zdravstvo bi moglo biti funkcionalnije, optimalnije i kvalitetnije no treba nam reorganizacija. Posljednjih 30 godina vidimo da ovaj sustav nije održiv. Moramo nešto mijenjati kako bi dobili kvalitetnije i dostupnije zdravstvo za sve građane.
Kada bi bili u poziciji da nešto promijenite na bolje što bi to bilo?
To bi definitivno bila reorganizacija sustava u kontekstu kreiranja četiri velika centra Zagreb, Rijeka, Osijek i Split. Restrukturirao bi se bolnički sustav u kojem ne bi sve bolnice mogle raditi sve, tzv. akreditacija bolnice. U četiri centra bi se radile najkompleksniji zdravstveni postupci dok bi se u manjim bolnicama obavljala trijaža pacijenata. Pojedine zdravstvene ustanove bi se pretvorile u dnevne bolnice pod kliničku djelatnost i palijativnu skrb. To i Europa traži, da ulažemo u takvu vrstu skrbi s obzirom na starenje populacije.
Ne preuzmu nalaze
Je li točno da pacijenti nakon snimanja ne dolaze preuzeti svoje nalaze i kakva je praksa preuzimanja nalaza na vašem Zavodu?
Skoro 20 posto pacijenata ne dolazi po nalaze, no nedavno sam doznao kako to nije izolirani slučaj u hrvatskim bolnicama nego i u privatnim poliklinikama. Kolege mi kažu da kada pacijenti plate zdravstvenu uslugu ne dolaze po nalaze zbog čega te poliklinike imaju probleme s arhiviranjem nalaza i slikovnih materijala. Mi na Zavodu komuniciramo s pacijentima, dajemo im jasne upute kada nam se trebaju javiti i kada primjerice očekujemo PHD nalaz sa patologije.
Koliko pacijenata gravitira KBC- u Split?
Specifičnost naše bolnice je što smo jedina tercijarna zdravstvena ustanova u Dalmaciji, ali i do Gospića. Pokrivamo veliko geografsko područje osim Dalmacije i Hercegovine imamo specifikum naših otoka i Zagore. Tako našoj bolnici gravitira oko 800 tisuća stanovnika. U ljetnim mjesecima je to i skoro duplo.
Koliko iznosi redovan upis za primjerice CT abdomena?
Taj smo redovan upis sveli na tri mjeseca po indikaciji gdje nema hitnoće. Ukoliko se sumnja na neko žurnije stanje već se može unutar 15 do 30 dana dobiti ta pretraga i naravno da za to treba postojati medicinsko opravdana hitnoća.
S obzirom da ste zamjenik ravnatelja što pacijenti novo mogu očekivati na vašem Zavodu, a što u KBC-u?
Na Zavodu smo u ovoj godini u rad pustili novu angiodvoranu uz pomoć koje ćemo razviti nove neuro intervencijske metode zbog kojih su pacijenti trebali odlaziti u Zagreb. To su malformacije krvnih žila mozga, aneurizme te rupture aneurizmi u akutnim stanjima. Educirat će nas kolege iz Zagreba.
Htio bih naglasiti kako od 2006. provodimo nacionalni program za dojke i tu je porazno da je odaziv pacijenticaispod 40 posto. Istovremeno imamo veliki pritisak pacijentica na UZV dojke jer se kod nas uvriježilo mišljenje da je to metoda izbora što nije.
Nigdje u svijetu UZV ne postoji kao preventivna metoda. Potrebno je napraviti mamografiju. Što se KBC- a općenito tiče u rad smo pustili gastroenterološku i endoskopsku salu. Velika su ulaganja u infrastrukturu, opremu i ljude. Imamo puno projekata s ciljem podizanja kvalitete našeg rada.
