Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju Hrvatskog liječničkog zbora povodom sumnji na neetične bubrežne transplantacije, u potpunosti podržava što skorije osnivanje središnjeg etičkog povjerenstva.
Cilj je da se u budućnosti smanji mogućnost bilo kakvog neetičnog ponašanja u postupku transplantacije.
Borba protiv trgovine organima je, osim što štiti najranjivije skupine iz kojih se regrutiraju najčešće siromašni „prodavatelji“ organa, štiti i povjerenje pacijenata i građana u liječnike uključene u presadbu organa. Upravni odbor HDNDT stoga je spreman pružiti javnosti dodatnu pomoć u razumijevanju procesa obrade primatelja i donora za transplantaciju. Na nama je da postavimo granice kako bi se takva transplantacija odvijala na najbolji mogući medicinski način, ali uz poštovanje najviših moralnih i etičkih načela i normi. HDNDT trajno pruža podršku za poboljšanje sustava transplantacije, kaže se u priopćenju Upravnog odbora HDNDT što ga potpisuju izv. prof. dr. sc. Karmela Altabas, doc. dr. sc. Ivica Horvatić, doc. dr. sc. Stela Bulimbašić, prof. dr. sc. Jerko Barbić, dr. Mario Ilić, dr. Željka Grđan, dr. sc. Dijana Borić-Škaro, prof. dr. sc. Draško Pavlović, prim. dr. Ivana Kovačević Vojtušek, prof. dr. sc. Lada Zibar, doc. dr. sc. Renata Žunec.
U Hrvatskoj je trgovina organima zakonom zabranjena i etičkim kodeksom kvalificirana kao neetična. Za uzete organe zabranjeno je davati, odnosno primati bilo kakvu novčanu naknadu, te ostvarivati drugu imovinsku korist. Tko izvadi ili presadi ljudski organ, a znao je ili morao i mogao znati da potiču od osobe koja je žrtva trgovine ljudima radi uzimanja dijelova tijela može biti kazneno procesuiran.
Najoštrija osuda mogućih nepravilnosti
Propisima je određeno da o uzimanju organa od živog donora u svrhu presađivanja primatelju odlučuje stručni tim i etičko povjerenstvo transplantacijskog središta. Prije uzimanja organa mora se provesti potpuna medicinska i psihosocijalna procjena donora od strane multidisciplinarnog stručnog tima koji je osposobljen i ima kompetencije za procjenu prihvatljivosti osobe za darovanje organa. Psihosocijalna procjena mora uključiti ispitivanje odnosa potencijalnog donora i primatelja, procjenu psihološke i socijalne prihvatljivosti osobe za darovanje organa te razlog darovanja. U transplantacijskim središtima postoje tzv. standardni operativni postupnici koji propisuju i opisuju postupke kod transplantacije. Propisano je da se obradom donora i obradom primatelja za transplantaciju bave različiti liječnici. Naravno, donor mora potpisati informirani pristanak na doniranje organa.
Od svoga početka prije više od pedeset godina provedbe hrvatski transplantacijski program je bio uzoran i tijekom svog tog vremena entuzijastično se održava na visokoj razini. Jedna od njegovih temeljnih postavki je povjerenje bolesnika i potencijalnih donora u program i etično postupanje svih uključenih u njegovu provedbu. Zbog toga Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju (HDNDT) ovim putem osuđuje sve moguće nepravilnosti u provedbi programa i poziva nadležne da u što skorijem roku istraže sve sumnje i rasvijetle svako neetično postupanje u transplantacijskom postupku.
Kazniti odgovorne ako ima nepravilnosti
Želja nam je da se što prije sazna istina i da ukoliko se dokaže da je bilo nepravilnosti ili povrede zakona da se kazne odgovorni. Samo tako će biti moguće ponovo izgraditi povjerenje bolesnika i dionika sustava, kao i javnosti u transplantacijski program koji je zbog ovih slučajeva doveden u pitanje, ističu članovi Upravnog odbora najvišeg stručnog tijela za dijalizu, nefrologiju i transplantaciju Hrvatskog liječničkog zbora.
Pozitivni propisi koji određuju etičnost postupanja u procesu bubrežnih transplantacija sa živog donora u našoj zemlji sadržani su u hrvatskim zakonima (Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, Kazneni zakon), Pravilniku o načinu i uvjetima odabira, procjene i praćenja zdravstvenog stanja živog darivatelja organa, Kodeksu medicinske etike i deontologije i Konvenciji Vijeća Europe protiv trgovanja ljudskim organima (prihvaćenoj odlukom Hrvatskog sabora).
Presadak od živog donora je superioran u odnosu na presadak dobiven od umrlog donora jer je bolje preživljenje presatka i primatelja, prvenstveno zbog bolje kakvoće organa, bolje tkivne podudarnosti, kraćeg vremena ishemije, nepostojanja negativnih čimbenika koji se odnose na donora (npr. srčanožilna nestabilnost) te kraćeg vremena čekanja na dijalizi. To sve govori u prilog tome da je darovanje organa sa živih donora poželjno, što HDNDT svojim aktivnostima i edukacijama neprestano podržava. U tom postupku od najveće je važnosti zaštititi donora od moguće trgovine organima jer nije etično prodavati organe, odnosno ugroziti zdravlje za novac. Time se narušava osnovno humano načelo – ljudsko dostojanstvo.
foto: Shutterstock
