Na osnovnoj razini, masnoća djeluje kao spremnik za pohranu energije, ali kada se bolje pogleda, bitni je akter u vitalnim tjelesnim procesima kao što su imunološki odgovor, regulacija osjetljivosti na inzulin i održavanje tjelesne temperature. Masno tkivo lučenjem hormona značajno se upliće u hormonski status organizma i ponaša se kao zaseban organ. U studiji objavljenoj u časopisu Cell, istraživači tvrde da negativni učinci pretilosti na zdravlje ne proizlaze samo iz viška masnoće već i iz pada sposobnosti reagiranja na promjene ili drugim riječima, smanjenja njegove plastičnosti.
Sastav i funkcioniranje masnog tkiva mijenjaju se kao odgovor na fluktuacije težine i starenje. U modelu ovog fenomena, brzi rast masnog tkiva nadmašuje njegovu opskrbu krvlju, lišava masne stanice kisika i uzrokuje nakupljanje stanica koje se više ne dijele. To dovodi do inzulinske rezistencije, upale i stanične smrti, praćene nekontroliranim izlijevanjem lipida iz tih stanica.
Saznanja o središnjoj ulozi disfunkcije masnog tkiva moglo bi se iskoristiti za liječenje pretilosti i sprečavanje bolesti, pišu autori, predvođeni Claudiom J. Villanuevom s College of Life Sciences/David Geffen School medicine i Patrick Seale s Medicinskog fakulteta Perelman na Sveučilištu Pennsylvania.
Mnoga pitanja i mogućnosti za buduća otkrića ostaju, što će donijeti nove uvide u biologiju masnog tkiva i, nadamo se, dovesti do poboljšanih terapija za ljudske bolesti.
