Proizvoljne prognoze dijele se online, posebice društvenim mrežama, a i ljudi su naprosto željni najave dobrih vijesti pa se tako u jeku udara omikrona čeka njegov vrhunac nakon kojeg slijedi kraj pandemije. No, da li je tomu tako i uostalom tko to može tvrditi, na temelju točno čega?
Ono što dosad sigurno znamo jest da je pandemiju uzrokovao koronavirus, a da je znanost dosad identificirala 46 koronavirusa. Dosad su tri prešla među ljude i uzrokovala što su uzrokovala, SARS-CoV-1, MERS i aktualni SARS-CoV-1. Sva tri imaju svoje razlike i uzrokuju respiratornu infekciju.
Sa Sveučilišta u Chicagu izašao je, još uvijek ne recenziran, rad prema kojem je neizbježan – SARS-CoV-3. Kada? Ne zna netko. Kako kaže Kevin Saunders sa Duke University, svijet svakih osam do deset godina pogodi neki novi koronavirus.
Primjetiti onaj idući koji bi mogao doći ono je na čemu treba intenzivno raditi te imati pripremne terapije. No, kako primjetiti koji koronavirus ima najveći potencijal prijeći od životinja na čovjeka?
Sa Sveučilišta u Chicagu predlažu sustav nadzora koronavirusa na način prikupljanja i genetskog sekvencioniranja uzoraka uzetih od životinja kod kojih se ovi virusi uobičajeno nalaze.
Takvi virusi imaju tendenciju akumulacije mutacija nazvanih homopolimerički nukleotidi koji se pojavljuju kada naša antitijela i T stanice napadnu virus i on se prilagođava na taj napad. Svako ponavljanje tih nukleotida vrsta je genetskog ožiljka od borbe s virusom, a nizak broj ponavljanja mogao bi značiti da virus još nije bio među ljudima. No, teorija i prijedlog još nisu revidirani, a i već imaju oponente jer ovakav način „predviđanja” demantirao je – omikron, sa svojih 50 mutacija od kojih je 30 na spike proteinu putem kojeg ulazi u stanice…
