Poimanje mentalnog zdravlja razlikuje se vjerojatno onoliko koliko ima osoba. Čak i kad su u pitanju stručnjaci. No, u razdoblju pandemije uronjeni smo u katastrofične izjave, dramatične najave, stjerani u škripac različitim mišljenjima, oprečnim, ali uglavnom “crnim”. Što običan čovjek o svemu treba misliti kada se znanstveni i stručni autoriteti sukobe, raziđu i mijenjaju pravila prema situaciji, a ne prema ljudskim potrebama? Stres je na visokoj razini, a strah, zebnje i “proročanstva” samo ih umnažaju. O posljedicama koje pandemija ima na mentalno zdravlje savjeta je više nego ikad. Kako i koje prihvatiti i kako se nositi sa svime, razgovarali smo sa doc. dr. sc. Inkom Miškulin sa Sigmund Freud Univerza u Ljubljani, psihoterapeutkinjom u Rijeci, učiteljem i supervizorom u Školi kibernetike i sistemske terapije.
Bez instant psiholoških savjeta
– Na udaru smo najava o tome kako će nas preplaviti val mentalnih oboljenja. Nije problem samo taj sadržaj nego i to što su im ljudi izloženi i kada ih ne traže. Ne žele svi crne prognoze. Nekad su toliko neumjesne, poput onih instant psiholoških savjeta koji rješavaju “sve i odmah” poput knjiga koju pročitaš i odmah ih zaboraviš. To je dio te, nazovimo je, popularne psihologije koju ne čitam niti ju ljudima preporučujem. Samoanaliziranje i kopanje po sebi nije od velike pomoći. Ustvari, mogu ustvrditi kako kultura kreira mentalne probleme. Jer ako nešto predviđate, poput poplave psihičkih problema i mentalnih bolesti onda time stvarate takvu društvenu klimu. Ljudi onda očekuju da bude loše, to postaje opće prihvaćeni stav: Očekujte probleme jer će ih sigurno biti. Stižu! To ima djelovanje snažne sugestije. Jedan problem je ako se tome pridružuju stručnjaci iz drugih područja u kojima jesu autoriteti, a drugi problem pokazuju studije koje se naravno i uz COVID provode – kaže Miškulin.
Spominjali ste i studije koje govore upravo suprotno?
– Da, rezultati jedne takve međunarodne studije o utjecaju COVID krize na mentalno zdravlje i o tome što se događa ili očekuje, pokazali su da nakon drugog lockdowna, dolazi do pada pojavnosti mentalnih bolesti i psihičkih problema. Sasvim suprotno onim crnim najavama. Zato istraživanja i jesu dragocjena. Ti rezultati i maju potpuno jasno objašnjenje. Ljudska vrsta ima sposobnost otpornosti i adaptacije na promjene. Inače bi cijeli ljudski rod, s obzirom na povijest imao metalni poremećaj i bolesti. Koliko god su te promjene teške i neugodne one ne narušavaju nužno mentalno zdravlje populacije. Potom, na našim prostorima ljudi imaju, nazvala bih to iskustvom cjeloživotnih suočavanja s traumama i nedaćama i to je na neki način, dio života. Također, zbog kriza koje smo preživljavali imamo bolje resurse od naroda kojima je sve išlo bez takvih kriznih stanja.
Svi smo bili jako pogođeni stanjem u Italiji na početku pandemije?
Mnogi od nas imaju prijatelje u Italiji i znamo kakav je bio početak, naravno da nismo bili ravnodušni, naprotiv. Ljudi su u Italiji bili potpuno šokirani događajima na početku i baš su traumatizirani od toga. Ali moje je viđenje da kod nas ljudi to bolje podnose, bune se, reagiraju, traže neka svoja rješenja, ali često ćete čuti i kako kažu “Preživjet ćemo to”!”. Uz to proživljavanje traume, to danas također znamo zahvaljujući istraživanjima, ne nosi sa sobom negativne posljedice. Riječ je o fenomenu koji se zove “posttraumatski rast i razvoj”. To znači, da osoba koja je preživjela neko teško iskustvo, iz njega stvara posve nove vrijednosti i čak tako poboljšava kvalitetu života.”
Kako onda stvarati bolju društvenu klimu a da ona ne rezultira smanjenjem nužnog opreza i povećanjem rizika?
Na jednom od seminara dala sam studentima tekstove iz naših i inozemnih medija i svi su redom govori o lošim i teškim posljedicama koje dolaze, bez izuzetka. Svi mi imamo odgovornost i sudjelujemo u stvaranju društvene klime i afirmiranju resursa koje za preživljavanje imamo, u najboljem smislu te riječi. Nijedan od intervjuiranih stručnjaka u medijima koje sam pokazala studentima nije se pozvao na te naše resurse, nije nas potaknuo da se s tim bolje nosimo, nijedan nije poslao poruku nade ljudima. A mentalno zdravlje se stvara, ono je proizvod jedne društvene klime koja se također stvara i mi koji sudjelujemo kao profesionalci u području mentalnog zdravlja imamo odgovornost za stvaranje klime koja će biti produktivnija, bolja. Mediji prenose ono što im profesionalci govore i na nama je fokus da prenesemo poruke što se sve može, a ne što će nas kao nesreća zadesiti. Ne treba stvarati bolesti iz osjećaja koji su posve normalni, mogu biti neugodni, teški, ali prerasti u protektivnu i kvalitetniju funkciju u našim životima.
Postoji pojava koja se zove posttraumatski rast i razvoj, da ljudi iz krize i nedaća izvuku mnoge potencijale, pouke i na njima izgrade nove životne vrijednosti čak i bolju kvalitetu života. Nitko ne poziva na to, ali svi najavljuju katastrofalne posljedice o mentalno zdravlje što sugerira i pojačava mogućnost da se one dogode.
