Ove godine sve započinje pjesmom. S onim poznatim tonovima Daleke Obale i njihovom Rozom. Iako je ta pjesma napisana o jednoj ženi, u mojim mislima i srcu danas postaje pjesma o svima nama. O svakoj ženi koja nosi svoju borbu, osmijeh i tihu snagu. U toj pjesmi ima nešto što me dotakne duboko u duši, nosi neku toplinu, blagost i sjetu, ali i onu životnu radost koja nas podsjeća koliko je svaki trenutak vrijedan. Roza više nije samo ime iz stihova; sada je boja koja nas povezuje, boja borbe, ali i boja najnježnije ljubavi. Neki dani su takvi da je svijet preglasna pozornica, a nama treba samo miran, siguran kutak. Mjesto gdje ne moramo biti snažne, gdje ne trebamo objašnjavati svoje strahove niti skrivati umorne uzdahe.
Danas pišem upravo iz tog kutka, s kistom u duši, glazbom u mislima i srcem okrenutim svima vama koje se trenutno borite s karcinomom dojke. Poznat mi je taj osjećaj kad se tlo pod nogama izmakne, kad tišina postane preteška, a svako novo jutro donosi mnoštvo pitanja bez odgovora. Znam kako je gledati život kroz neku novu, promijenjenu paletu boja. Ali isto tako znam da se u nama, čak i u najranjivijim trenucima, skriva jedna tiha, nevjerojatna snaga. Ljepota žene koja unatoč svemu odlučuje osjetiti toplinu, odlučuje pjevati, voljeti i tražiti svjetlo.
U redu je osjećati strah i umor
Danas vam želim reći nešto što je nama oboljelima često najvažnije čuti: U redu je. U redu je osjećati strah. U redu je osjećati umor i zatvoriti oči. U redu je ne imati snage za optimizam svaki dan. Tvoja vrijednost, tvoja ženstvenost i tvoja duboka, unutarnja ljepota ne ovise o tome koliko si danas "jaka". One su tu, netaknute, nosiš ih u srcu, u svakom nježnom dodiru i svakom stihu koji te pokrene.
Svaka od nas nosi svoju sliku iscjeljenja. Nekad je to topla šalica čaja ujutro, nekad boja koja se razlijeva po platnu, omiljena pjesma na radiju, a ponekad samo nečija ruka koja te drži bez ijedne riječi. Nemojte zaboraviti biti blage prema sebi. Poklonite si onoliko ljubavi i razumijevanja koliko biste dale najboljoj prijateljici. Ako danas prolazite kroz teške terapije, ako čekate nalaze ili se jednostavno osjećate usamljeno, pustite si pjesmu, dišite polako i znajte da niste same. Moje misli i moje srce danas su uz vas. Šaljem vam najnježniji zagrljaj, pun topline, razumijevanja i one tihe vjere da iza svake tame dolazi svjetlo koje sve oboji najljepšim tonovima.
