Kardiovaskularne bolesti i dalje su vodeći uzrok smrti u EU, a prevencija postaje jedno od ključnih pitanja europske zdravstvene politike. O toj temi, ali i ulozi Hrvatske u novom europskom pristupu kardiovaskularnom zdravlju, razgovarali smo s prof. dr. sc. Romanom Jerković Kraljić, liječnicom, sveučilišnom profesoricom i zastupnicom u Europskom parlamentu.
Bili ste izvjestiteljica Europskog parlamenta za strategiju o kardiovaskularnim bolestima. Za početak, što donosi novi europski plan za kardiovaskularno zdravlje i zašto je važan?
Ovo je prvi put da EU ima poseban plan za kardiovaskularno zdravlje i to je samo po sebi veliki iskorak. Govorimo o bolestima koje su vodeći uzrok smrti u EU, od kojih godišnje umire oko 1,7 milijuna ljudi. Po uzoru na Europski plan za borbu protiv raka i ovaj počiva na tri ključna stupa: prevenciji, ranom otkrivanju i probiru te liječenju i skrbi. Daje smjernice državama članicama oko programa probira, a veliki fokus stavlja i na upotrebu digitalnih rješenja u kardiovaskularnoj skrbi. Iako je Plan veliki pomak, Europski parlament ipak nije bio u potpunosti zadovoljan, posebice u području prevencije. S obzirom da sam u ime Europskog parlamenta bila imenovana glavnom pregovaračicom za izvješće o Europskom planu za srce, upravo sam na to područje stavila dodatan naglasak.
Riječ je o prvom europskom planu posvećenom kardiovaskularnom zdravlju. Što on konkretno znači za građane EU, a što za pacijente u Hrvatskoj?
Za građane bi trebao značiti jednostavnu stvar: veće šanse da bolest spriječimo, otkrijemo na vrijeme i, ako do nje dođe, kvalitetnije liječimo. Za Hrvatsku je posebno važna europska dimenzija. Plan može pomoći državama članicama u razvoju nacionalnih programa, boljoj prevenciji i probiru, korištenju digitalnih tehnologija te razmjeni znanja i najboljih praksi. Ali na kraju će mnogo toga ovisiti o tome koliko će Hrvatska aktivno iskoristiti mogućnosti koje se otvaraju.
Plan stavlja naglasak na prevenciju, rano otkrivanje i probir te liječenje. Što bi se u svakodnevnom životu pacijenata trebalo promijeniti ako se te mjere doista provedu?
Voljela bih da promjena bude vidljiva prije nego što osoba uopće postane pacijent. Da se povišeni krvni tlak, kolesterol, šećerna bolest ili drugi rizici otkriju ranije, dok još možemo spriječiti srčani ili moždani udar. Za pacijenta koji već ima bolest to znači bržu dijagnostiku, bolju povezanost različitih razina zdravstvene skrbi, dostupnije liječenje i rehabilitaciju te veće korištenje digitalnih rješenja. Uspjeh ne trebamo mjeriti brojem novih dokumenata i strategija, nego brojem spriječenih bolesti i spašenih života.
Hoće li hrvatski građani zahvaljujući ovom planu dobiti dostupnije preventivne preglede, ranije otkrivanje bolesti i bolji pristup liječenju?
To je cilj, ali bilo bi neodgovorno obećati da će europski plan sam po sebi sutra otvoriti nova mjesta za preglede u Hrvatskoj. Organizacija zdravstvenog sustava i dalje je prvenstveno odgovornost država članica. Ono što EU može učiniti jest postaviti zajednički smjer, razvijati preporuke i standarde, financijski podupirati programe te pomoći državama da uvedu sustavnije programe prevencije i ranog otkrivanja. Sada je važno da Hrvatska te mogućnosti pretvori u konkretne promjene za pacijente.
Kako objašnjavate činjenicu da, unatoč tome što znamo velik dio čimbenika rizika, prevencija još uvijek nije dovoljno učinkovita?
Danas veliki dio novca i kapaciteta ulažemo onda kad je bolest već nastala. Naravno da moramo imati vrhunsku kardiologiju i omogućiti najbolju terapiju svakome kome je potrebna. Ali sustav koji samo čeka da se ljudi razbole dugoročno nije održiv. Pomak prema prevenciji znači ranije prepoznavanje rizika, sustavnije kontrole krvnog tlaka, kolesterola i drugih čimbenika, bolju zdravstvenu pismenost, ali i javne politike koje smanjuju izloženost dokazanim čimbenicima rizika. Drugim riječima, ulaganje prije srčanog udara, a ne samo liječenje nakon njega.
U svojem radu posebno ste isticali potrebu za pomakom s liječenja posljedica na prevenciju uzroka. Što to konkretno znači za zdravstvene sustave i koliko smo od toga danas udaljeni?
Predugo smo prevenciju svodili na poruku pojedincu: nemoj pušiti, manje pij, zdravije jedi i više se kreći. Sve su to važne poruke, ali nisu dovoljne. Ljudi svoje odluke ne donose u vakuumu. Svakodnevno su izloženi marketingu duhana i novih nikotinskih proizvoda, alkohola i nezdrave hrane. Cijena i dostupnost proizvoda također utječu na naše izbore. Posebno su tome izloženi djeca i mladi, danas i preko društvenih mreža. Zato u svom izvješću snažno naglašavam da odgovornost ne može biti samo na pojedincu. Ako želimo ozbiljnu prevenciju, moramo govoriti i o odgovornosti proizvođača te o komercijalnom okruženju koje utječe na naše zdravlje.
Vaše izvješće se dotiče pušenja, alkohola, nezdrave prehrane, tjelesne neaktivnosti i drugih rizika. Hoće li EU u budućnosti snažnije regulirati prakse koje mogu negativno utjecati na zdravlje?
Hoće li regulacija doista biti snažnija, ovisit će o političkoj volji i ishodu budućih zakonodavnih pregovora. Pritisak različitih industrijskih i interesnih skupina u tim je područjima snažan. Zato nije realno unaprijed tvrditi koliko će daleko EU biti spremna ići. Ono što smo u Parlamentu tražili jest snažniji pristup duhanskim i nikotinskim proizvodima, uključujući nove proizvode i njihovo oglašavanje na društvenim mrežama. Kad je riječ o alkoholu i nezdravoj hrani, smatram da moramo ozbiljnije otvoriti pitanje marketinga. Osobito onog usmjerenog prema djeci i mladima, kao i boljeg informiranja potrošača.
Jedan od prijedloga je veći naglasak na kardiovaskularnim zdravstvenim pregledima, osobito kod osoba s povećanim rizikom. Možemo li očekivati da takvi preventivni pregledi postanu dostupniji i sustavniji i u Hrvatskoj?
Upravo tome trebamo težiti. Nema smisla čekati da čovjek dobije infarkt da bismo otkrili da je godinama imao visok tlak, povišen kolesterol ili druge ozbiljne čimbenike rizika. Kod osoba s povećanim rizikom trebamo prijeći s povremenih pregleda na sustavniji pristup. Europski plan daje dodatni politički poticaj državama članicama da razvijaju takve programe. Moj je cilj da se to ne završi preporukom na papiru, nego da građani u Hrvatskoj osjete razliku u praksi.
Koliko će u provedbi biti važno smanjiti zdravstvene nejednakosti? Drugim riječima, hoće li pacijent u Hrvatskoj imati jednake mogućnosti prevencije i liječenja kao pacijent u drugim državama članicama?
Smanjenje nejednakosti jedno je od ključnih pitanja izvješća Europskog parlamenta. Danas postoje velike razlike među državama članicama, ali i unutar samih država, između bogatijih i siromašnijih, gradskih i ruralnih sredina, ali i različitih društvenih skupina. Ne mogu reći da će jedan europski plan preko noći izjednačiti hrvatskog pacijenta s pacijentom u najbolje opremljenom europskom sustavu. Ali upravo zato trebamo europsko djelovanje: da postavimo zajedničke ciljeve, dijelimo znanje i tehnologiju i usmjeravamo sredstva tamo gdje su razlike najveće. Mjesto stanovanja ne bi smjelo određivati šansu za preživljavanje.
Posebno se govori o ženama, djeci i mladima kao skupinama kojima treba posvetiti veću pozornost. Zašto su upravo te skupine važne kada govorimo o kardiovaskularnom zdravlju?
Kod žena je problem u tome što su kardiovaskularne bolesti dugo promatrane prvenstveno kroz iskustvo muškaraca. Zbog razlika u simptomima i kliničkoj slici bolest se kod žena može prepoznati kasnije, a postoje i razlike u dijagnostici i liječenju. Tome treba dodati činjenicu da su žene povijesno bile nedovoljno zastupljene u dijelu kliničkih istraživanja. Zato nam trebaju istraživanja, prevencija i zdravstvena skrb koji bolje uzimaju u obzir specifičnosti ženskog kardiovaskularnog zdravlja.
Kod djece i mladih razlog je drukčiji: tu imamo najveću priliku djelovati prije nego što se bolest razvije. Kardiovaskularne bolesti najčešće se manifestiraju kasnije u životu, ali mnogi čimbenici rizika i životne navike stvaraju se mnogo ranije. Zato prevencija ne može počinjati tek u srednjoj ili starijoj životnoj dobi.
>Upravo zbog toga moramo ozbiljno gledati i na okruženje u kojem djeca i mladi odrastaju, od prehrane i tjelesne aktivnosti do izloženosti nikotinu, alkoholu i marketingu proizvoda koji mogu štetiti zdravlju. Ako želimo smanjiti broj kardiovaskularnih bolesti u budućnosti, prevencija mora početi mnogo prije nego što se pojave prvi simptomi.
Što će od svega predviđenog biti obvezujuće za države članice, a što će ovisiti o njihovim nacionalnim zdravstvenim politikama i mogućnostima?
Tu je važno razlikovati strategiju ili plan od Zakona. Ni Komisijin plan ni izvješće Europskog parlamenta sami po sebi ne znače da će sve predložene mjere automatski postati obvezujuće za države članice. Oni prije svega određuju smjer u kojem želimo razvijati europsku politiku kardiovaskularnog zdravlja. Za dio mjera bit će potrebni konkretni zakonodavni prijedlozi Komisije i tek nakon njihova usvajanja moći ćemo govoriti o pravnim obvezama. To se posebno odnosi na područja u kojima Europska unija već ima zakonodavne ovlasti, primjerice određena pravila koja se odnose na proizvode, njihovo stavljanje na tržište, označavanje ili oglašavanje.
S druge strane, organizacija zdravstvenih sustava, način pružanja zdravstvene skrbi i velik dio odluka o provedbi prevencije, dijagnostike i liječenja ostaju odgovornost država članica. Zbog toga neće svaka mjera izgledati jednako u svakoj državi.
Zato ovaj Plan treba promatrati kao početak jednog procesa. Parlament je postavio određene političke prioritete i traži konkretne korake, ali za svaki od njih treba vidjeti kojim se putem može provesti, kroz europsko zakonodavstvo tamo gdje za to postoji pravna osnova ili kroz nacionalne politike tamo gdje je odgovornost na državama članicama.
Koliko ste tijekom izrade izvješća nailazili na razlike između političkih ambicija i onoga što je zdravstvenim sustavima stvarno provedivo? Što je bilo najteže usuglasiti?
Pregovori su bili vrlo teški. Na izvješće je podneseno više od 1.100 amandmana i iza tog broja zapravo se vidi koliko su se razlikovali politički pogledi na to koliko daleko Europa treba ići u zaštiti kardiovaskularnog zdravlja.
Najveće razlike nisu bile oko toga jesu li kardiovaskularne bolesti ozbiljan problem, nego oko toga što smo konkretno spremni učiniti. To se posebno vidjelo kod duhana i novih nikotinskih proizvoda, alkohola i prehrane. Čim dođete do pitanja oglašavanja, dostupnosti ili strožih pravila za određene proizvode, pregovori postaju znatno teži. Nažalost, u dijelu tih rasprava bilo je jasno da pojedine političke skupine nisu bile spremne dati javnozdravstvenim argumentima onu težinu koju sam smatrala potrebnom.
Tu su prisutni i vrlo snažni komercijalni interesi, pa se svaka riječ pažljivo pregovara. Osobno bih u nekim područjima išla dalje, posebno kada je riječ o alkoholu. Ali kao izvjestiteljica nisam imala zadatak napisati tekst koji odražava samo moje stajalište. Morala sam izgraditi većinu u Parlamentu, a to znači pregovarati, tražiti kompromise i istodobno paziti da se ne izgubi ono što je za mene bilo ključno, a to je kompromis.
