Jedna od čestih boljki tijekom ljetnih mjeseci je upala uha, a jedan od razloga može biti nakupljena morska ili bazenska voda u uhu. Sve o ovoj bolesti i liječenju zna prof. prim. dr. sc. Željka Roje, dr. med., otorinolaringologinja iz Splita.
Pročitajte zašto nastaje upala uha, koji su simptomi, kako se liječi, što u slučaju učestalih upala te zašto ne koristiti štapiće za uši. Dr. Roje daje i upute o pravilnoj brizi i smanjenju rizika nastanka upala uha.
Samo naoko banalna bolest
Vanjsko uho se sastoji od uške, vanjskog zvukovoda i lateralne epitelne površine bubnjića, objašnjava dr. Roje. Upravo su upale vanjskog uha jedan su od najčešćih razloga dolaska otorinolaringologu.
– Premda se naoko radi o banalnoj bolesti, upale vanjskog uha onemogućavaju čak 36 posto pacijenata u obavljanju uobičajenih dnevnih aktivnosti, kaže dr. Roje, napominjući da svaki peti oboljeli zbog upale vanjskog uha mora na bolovanje.
Zašto dolazi do upale uha?
Upala zvukovoda nastaje kao rezultat narušavanja ravnoteže između lokalnih obrambenih mehanizama i precipitirajućih čimbenika upale, opisuje dr. Roje. Pojašnjava probleme takozvane ušne smole, odnosno cerumena.
Jer je upravo naša “lokalna obrana” važna za sprečavanje upala.
– Lokalni mehanizmi obrane su cerumen i epitelna migracija, self-cleaning. Adekvatna količina cerumena hidrofobnim djelovanjem, kiselošću i lizozimskim djelovanjem predstavlja barijeru za rast patogenih mikroorganizama. Nedostatak cerumena, poglavito u starijih osoba, je predispozicija za nastanak akutne i kronične upale zvukovoda, pojašnjava liječnica.
Isto tako, prevelika količina cerumena ili previskozan cerumen vodi k opstrukciji zvukovoda i vode te susljednoj infekciji, ističe dr. Roje. Jako razvijene dlačice na ulazu u zvukovod otežavaju “samočišćenje” i također povećavaju rizik razvoja upale, dodaje.
Veći rizik ljeti i zbog znojenja, ne samo kupanja
Ipak, najvažniji čimbenik rizika za razvoj upale zvukovoda je zaostajanje vode u kanalu i zato se takve infekcije primarno javljaju u ljetnim mjesecima (kupanje u bazenima, moru, znojenje). Vanjski zvukovod je “slijepa ulica” dugačka otprilike 2,3 cm, u kojima postoje izvnaredni uvjeti za rast i razvoj gljivica i bakterija.
Bakterije i/ili gljivice
Najčešći uzročnici upale zvukovoda su bakterije, gotovo 90 posto, objašnjava dr. Roje. U preostalih 10 posto uzročnici su gljivice, premda se vrlo često radi o miješanoj infekciji. Ostali uzroci su nespecifični i vezani uz kožne bolesti ili manifestacije sistemskih bolesti.
Simptomi upale uha
Da se baš radi o upali uha vidi se po kliničkoj slici, objašnjava dr. Roje.
– Dva karakteristična simptoma upala zvukovoda su bol, odnosno osjećaj nelagode u uhu (otalgia) i iscjedak iz uha (otorrhoea). Osjećaj nelagode ima raspon od svrbeža do vrlo jake boli koja se pojačava pomicanjem uha, otvaranjem usta, žvakanjem. Ukoliko je koža zvukovoda izrazito otečena, pacijent se žali i na osjećaj zaglušenosti odnosno gubitak sluha, opisuje dr. Roje.
U nekim slučajevima pojavi se iscjedak, a on varira po intenzitetu i izgledu. Osobitosti iscjetka mogu nam poslužiti kao vodilja u postavljanju ispravne dijagnoze, napominje dr. Roje.
Nježno čišćenje zvukovoda od gljivica i sekreta
Otečenost kože zvukovoda i iscjedak može dovesti do njegovog potpunog zatvaranja.
– Okludirani zvukovod onemogućuje vizualizaciju bubnjića i adekvatan pregled, a isto tako i primjenu topičke terapije. Stoga je imperativ očistiti zvukovod i ukloniti višak debrisa, gljivičnih kolonija i sekreta. Naravno, inflamirana koža zvukovoda osjetljivija je na traume nego inače. Zato toaleta mora biti vrlo nježna i poštedna prema koži. U tom se smislu ne preporuča koristiti kiretu ili forsiranu lavaciju, savjetuje dr. Roje.
Lokalno liječenje, antibiotici tek kod vrlo jakih upala
Ukoliko se zvukovod ne može očistiti na adekvatan način zbog izrazitog bola i edema, iscjedak i debris treba ostaviti u zvukovodu, napominje liječnica. Tada je važno redovito ambulantno pratiti upalu, dok se ne postignu uvjeti za toaletu ili dok se sekret spontano ne isprazni.
“Trakica” za drenažu i primjenu terapije u ordinaciji
U tu svrhu se u zvukovod postavi tzv. “trakica” koja služi za drenažu i aplikaciju lokalne terapije, opisuje dr. Roje. Ta se “trakica” dodaje bilo kao medij (antibiotska i kortikosteroidna mast) ili kao instilacijska “cjevčica” preko koje kapilarnim silama kapi za uho dolaze do željenog mjesta.
Prvenstveno kapi i masti, antibiotici najčešće nepotrebni
Kad se dijagnosticira upala, liječenje je uvijek lokalno, dakle masti i kapi, uz analgetike na usta, te traje oko sedam dana. Samo u slučaju vrlo jake upale potrebno je davati antibiotik na usta, upućuje dr. Roje. Tako se u više od 65 posto slučajeva propišu sistemski antibiotici, iako se radi o lokaliziranoj infekciji koja se može jednostavno kontrolirati topičkim preparatima. Nakon sanacije upale pacijent uredno čuje, zaključuje liječnica.
Kako spriječiti upale uha i što ako su ponavljajuće
Dr. Roje savjetuje kako spriječiti ponavljanje upale vanjskog uha, opisujući pravilno čišćenje i upozoravajući na česte greške.
Ne čistite uši štapićima za uho, ni bilo čim drugim poput ukosnica, čačkalica ili pinceta, suglasna je struka i ovaj se savjet često nanovo mora naglašavati. Naime, na taj način možete oštetiti kožu zvukovoda i “otvoriti vrata” za ulaz bakterija i gljivica u kožu što predisponira upali.
Što se događa kad koristimo štapiće za uši
Osim toga, štapićima nabijate ušnu smolu do bubnjića i od tuda više ne može izaći prirodnim putem (pomicanjem zvukovoda tijekom govora, plakanja, zijevanja i žvakanja). To dovodi do daljnjeg osjećaja nelagode i zaglušenosti.
Ušna smola (cerumen) se čisti samo s onog dijela uške i zvukovoda koji je dostupan pogledu. Postupak je takav da se uho očisti prstom umotanim u čistu gazu. Dobro je da su uši malo “zamašćene” ušnom masti. Jer ona ima protubakterijsko djelovanje. Ponekad možete koristiti blaga ceruminolitička sredstva za otapanje cerumena.
Pranje i sušenje uha, čišćenje slušalica
Nadalje, ne perite uši sapunom i/ili šamponom jer je odmašćena koža osjetljivija na infekcije. Ovakvim pranjem smanjuje se i kiselost kože, čime se gubi njezina prirodna zaštita.
Nakon kupanja obrišite uho i sušite ušku i zvukovod sušilom za kosu podešenim na najmanju snagu, na udaljenosti 30 cm od uha po minutu. Jer bakterije i gljivice ne mogu rasti bez vlage.
Vodite računa i o higijeni slušalica za uši, osobito kod djece jer ona veća djeca redovito ih međusobno razmjenjuju.
Spriječite učestale upale
1. Bez vlage nema ni upale vanjskog uha, zato pažljivo sušite uši nakon kupanja.
2. Zaštitite uši čepićima ili kapicama za kupanje ako ste skloni ovakvim
upalama.
3. Prije odlaska na ljetovanje provjerite stanje unutar zvukovoda i neka liječnik
očisti smolu ako se nakupila u uhu. Na taj način ušna smola neće nabubriti u moru ili vodi bazena, što dovodi do začepljenja i/ili upale.
