Vlada je u Saboru predstavila Izvješće o provedbi mjera tijekom epidemije COVID-19 za posljednji kvartal 2021. godine. Ono što nas sve treba žalostiti te potaknuti na žurno djelovanje je jako veliki porast kaznenih djela nasilja u obitelji. Naime, tijekom 2020. godine evidentirano ih je 39,2 posto više u odnosu na prethodnu godinu, a dodatni porast za 18,2 posto se bilježi i u 2021. godini. Ukupno povećanje broja kaznenih djela iz područja kazneno pravne zaštite djece i obitelji veće je za 17,3 posto također je vidljivo u 2021. u odnosu na razdoblje prethodne godine. Međutim, najizrazitije povećanje bilo je kod kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece koja su porasla za 50 posto. Ovo su brojke na koje se mora žurno reagirati. Izolacije, samoizolacije i lockdownovi su ostavili posljedica u našem društvu, a jedna od najvećih žrtvi su djeca.
– Očekujem od policije da žurno reagira na ovakve prijave te nasilnike izdvaja iz obitelji, a od državnih institucija da osmisle stabilnije načine financiranja skloništa za žrtve nasilje, da povećaju kapacitete te da potpomognu osnivanje Kriznih centara u kojima će žrtve na jednom mjestu lako dobiti svu potrebnu liječničku i psihološku, kao i pravnu zaštitu, kazao je prof. dr. sc. Markić. Isto tako, važno je da se u donošenju epidemioloških mjera posebna pozornost posveti djeci, a pogotovo kada se razmišlja o zatvaranju škole. Odluke moraju biti ciljane i specifične za pojedine škole, na temelju jasnih kriterija. Prije toga moraju biti donesene i druge mjere za sprječavanje zaraze koje nisu neposredno usmjerene na djecu. Neshvatljivo mi je da se dopuštaju masovna okupljanja i da kafići rade po cijele noći bez ikakve kontrole, a da se ponekad vrlo nonšalantno pristupa prelascima na on-line načine nastave.
Na istoj sjednici prof. dr. sc. Markić je ukazao i na problem zdravstvenog osoblja koje osjeća posljedice pandemije na svoje mentalno zdravlje. Prevalencija poremećaja sna je u njih do 40 posto, a tjeskobe i depresije, prema nekim istraživanjima, i do 50 posto. Pandemija traje predugo i svi su na izmaku snaga. Potpora države i društva te osjećaj da se cijeni rad je protektivan čimbenik, pa sam, podsjeća prof. dr. sc. Markić, pozvao Vladu da poveća iznos COVID nagrade za zdravstvene radnike koji je tek nekoliko kuna po satu. Do sada je ukupno za ovu stavku isplaćeno 122,2 milijuna kuna, što je u usporedbi s ostalim troškovima malen iznos i nada se da će se povećati.
Niz godina već radite na Zavodu za intenzivnu pedijatriju s postintenzivnom skrbi, suočavate se s najtežim slučajevima kada djeca završe na intenzivnoj.
– Rad s bolesnom djecom, a pogotovo kritično bolesnom je iznimno zahtjevan. Napretkom medicine i tehnologije je i područje intenzivne medicine napredovalo pa možemo našim bolesnicima pružiti veću šansu za preživljenje. Nažalost, te mogućnosti medicine su ograničene pa ishod liječenja može biti i nepovoljan. Imam sreću da radim u okružju koje stremi izvrsnosti i potiče najviše stručne i etičke principe rada te sam na tome zahvalan prvom pročelniku našeg Zavoda prof. dr. sc. Juliju Meštroviću, kao i sadašnjoj pročelnici doc. dr. sc. Branki Polić. Osim pacijentima, posebnu pozornost posvećujemo komunikaciji s roditeljima jer želimo otvoreni partnerski odnos s kojim su šanse za uspjeh liječenja veće. Naš tim pedijatara intenzivista, zajedno našim medicinskim sestrama te svim kolegama koji sudjeluju u liječenju najteže bolesne djece uistinu dobro funkcionira te smo u najtežim trenutcima potpora jedni drugima.
Zbog kakvih stanja maleni pacijenti najčešće dolaze?
– Godišnje se oko 300 bolesnika dobi do 18 godina liječi u Zavodu za intenzivnu pedijatriju. Otprilike 50-ak su novorođenčad, a nerijetko i nedonoščad tjelesne mase manje od 1000 grama rođena u rodilištima izvan KBC Split, dakle od Dubrovnika do Zadra, koji zahtijevaju strojnu ventilaciju. Često zbrinjavamo i stanja akutnih infekcija koja su dovela do sepse ili septičkog šoka sa zatajenjem disanja, djecu s različitim prirođenim i kroničnim bolestima u fazama akutnog pogoršanja, životno ugrožavajuća stanja u djece oboljele od onkoloških bolesti kao i onu nastradalu u različitim nesrećama. Trudimo se u našem radu postupati brzo i u skladu sa svjetskim protokolima i postupcima liječenja. Često nekoga od kolega zovemo i od kuće da nam pomogne u dijagnostici i svi nam se brzo odazovu na poziv. Naravno, ponekad su mogućnosti liječenja u našoj ustanovi ograničene pa u liječenju po potrebi konzultiramo i kolege izvan Splita, ali i izvan Hrvatske. Timski rad u kojem niste rob vlastite važnosti i veličine je jedino jamstvo uspjeha.
Hitno stanje u pedijatriji kad je život djeteta ugrožen zahtjeva široku lepezu znanja i stručnosti. Kako se vi osobno s tim nosite?
– Znanje u medicini se vrlo brzo mijenja, širi i nadopunjuje. Toga smo svi svjesni pa stalno nešto čitamo i educiramo se. Naše odluke donosimo na temelju dostupnih dokaza, različitih meta-analiza i sustavnih preglednih članaka. Naravno, svojim znanstvenim radom i mi pridonosimo toj globalnoj riznici. Ovakav način razmišljanja potičemo i u naših studenata i specijalizanata. Ne smije se ući u rutinu već stalno propitivati sebe i svijet oko sebi te se truditi biti bolji.
Nedavno ste s vašim kolega izdali knjigu Hitna stanja u pedijatriji.
– Iznimna mi je čast da sam uz dvoje svojih učitelja, prof. dr. sc. Meštrovića i doc. dr. sc. Polić, ja mogao biti treći član uredničkog tima te sudjelovati u pripremi najnovijeg izdanja knjige Hitna stanja u pedijatriji. Knjiga će uskoro izaći iz tiska i svi je napeto iščekujemo. U knjizi smo se trudili prikazati kako prepoznati i liječiti hitna stanja u pedijatriji, ali i hitna stanja dječje i adolescentne dobi u suradnim strukama poput kirurgije, ginekologije i sl. Autori poglavlja su vrhunski stručnjaci koji su ovu problematiku iznijeli vrlo jasno tako da će knjiga biti od koristi studentima medicine, mladim liječnicima, ali i nama iskusnijima.
