Udruga surađuje s nacionalnim i međunarodnim institucijama i organizacijama u svrhu poboljšanja položaja žrtve. No, ono što je važno naglasiti jest da su jedina organizacija na širem dalmatinskom području koja provodi zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji s ciljem suzbijanja daljnjeg nasilja i rehabilitacije počinitelja.
Svima koji im se jave pružaju niz pomoći, od pravnih savjeta i odvjetničkih usluga u težim slučajevima nasilja u obitelji za žrtve lošijeg imovinskog stanja.Također individualnu i psihosocijalnu pomoć te besplatnu SOS liniju za žrtve 0800 63 29. Imaju i usluge mobilnog tima, ako treba i pratnja na sud ili druge institucije kaznenog postupka u svojstvu osobe od povjerenja kako bi se žrtva osnažila i prevenirala sekundarna viktimizacija.
Posljednje teško ubojstvo u Splitu, potvrđuje predsjednica Udruge Bijeli krug Livija Plančić, pokazuje da nasilje u obitelji predstavlja ozbiljni društveni problem. Situacija je postala još teža u okolnostima pandemije. Tijekom 2020. godine dostupni su svojim korisnicima, digitalno i u direktnom kontaktu poštujući epidemiološke mjere. I u tim uvjetima strogog ograničenja kontakata zabilježili su 553 korisnika što je 70%-tno povećanje u odnosu na 2019.
Osnažiti žrtve
Trend porasta se nastavlja i u prvih 11 mjeseci ove godine i sada imaju 588 korisnika usluga. Tragičan događaj u Splitu izazvao je reakciju više osoba koje su u ulozi žrtve imale potrebu podijeliti svoju priču. Ne radi se samo o žrtvama obiteljskog nasilja. Rastući problem je i vršnjačko nasilje, nasilje putem modernih tehnologija, kao i nasilje nad starijim osobama i osobama s invaliditetom.
Najteže je, kaže Livija Plančić, osnažiti žrtve da prijave nasilje i nasilnike. Žene kao najčešće žrtve obiteljskog nasilja često ne žele prijaviti nasilnika zbog straha od njegove osvete, srama od osude okoline, nepovjerenja u institucije da će brzo i efikasno zaštiti njena prava. Nezaposlenost i ekonomska ovisnost dodatni su razlozi zbog kojih žrtva ostaje u braku s počiniteljem i ne pokreće mehanizme svoje zaštite. Zbog svih tih razloga iznimno je teško osnažiti žrtvu za prijavljivanje nasilja. Uz sve usluge pravne i psihosocijalne podrške osiguravaju i mogućnost cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja.
Praksa pokazuje da velik broj žrtava prijavljuje nasilje u obitelji tek nakon dugogodišnje izloženosti nasilju te da prethodno u zaštitu i savjetovanje obitelji nisu uključene institucije koje poduzimanjem odgovarajućih mjera zaštite mogu uistinu spriječiti nasilna ponašanja članova obitelji. Kod nas je situacija takva , naglašava predsjednica Udruge Bijeli krug, da pravosuđe ima blag pristup prema nasilnicima, a visok broj uvjetnih kazni to potvrđuje. U posljednje vrijeme povećan je broj kaznenih prijava za nasilje prema ženama, ali postupci na sudu obično završe uvjetnim osudama, a to znači da (u najvećem broju slučajeva) nasilnik sa suda odšeta kući, nerijetko pod isti krov sa ženom i djecom koje i nadalje zlostavlja.
Kontinuirana edukacija
Stoga treba raditi na promjeni sudske prakse tako da kazne moraju biti oštre i odvraćajuće s jasnom društvenom porukom o neprihvatljivosti nasilja u obitelji. Pri tom je nužno provoditi kontinuirane edukacije ne samo sudaca nego i svih stručnjaka u radu sa žrtvama rodno uvjetovanog i obiteljskog nasilja kao posebnom ranjivom skupinom.
Jedino zajedničkim djelovanjem i suradnjom svih nadležnih tijela, institucija i organizacija možemo osigurati efikasnije mehanizme za sprječavanje i borbu protiv svih oblika nasilja.
