Svaki novi val ljetnih vrućina obično poseže i pitanje gubitka elektrolita. Tako i u preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stoji napomena o važnosti povratka izgubljenih elektrolita. No što su elektroliti, koja je njihova uloga u našem tijelu te kome je potrebna nadoknada, objašnjava dr. med. Branka Martinović-Juroš, spec. obiteljske medicine.
Kad razgovaramo o elektrolitima, ustvari govorimo o ravnoteži vode i soli u tijelu. Naš organizam funkcionira u acidobaznoj ravnoteži, što podrazumijeva složene mehanizme koji održavaju ph tj. kiselost krvi u vrlo uskim granicama. Odnosno koncentraciju vodikova iona, a acidobazna ravnoteža je usko povezana s ravnotežom tekućine i elektrolita.
Osjećaj žeđi najbolji je regulator unosa tekućine
Elektroliti su kemijski elementi koji otopljeni u vodi u tijelu funkcioniraju kao ioni, pozitivno ili negativno nabijeni. Pojednostavljeno, elektronski nabijene čestice bitne su za održavanje života svake naše stanice, a to su: natrij, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, kloridi.
Vodu i elektrolite unosimo na usta, odnosno kroz probavni trakt, a izlučujemo putem bubrega, plućima i kožom (nevidljivo isparavanje) te stolicom. U stanjima ravnoteže, uz uvjet odsustva bolesti ili u stanjima posebnih potreba, dakle kod zdravi ljudi, unos i gubici tekućine i elektrolita su u ravnoteži. Najbolji regulator unosa tekućine je osjećaj žeđi.
Pojačani oprez kod osjetljivih skupina i po ljetnim vrućinama
Naše tijelo (organizam) ima mogućnosti adaptacije i kompenzatorne mehanizme. Kada se ti kompenzatorni mehanizmi iscrpe u pravilu su poremećaji vidljivi. Većina ljudi tada prepozna bitne simptome, javi se svome liječniku ili pozove hitnu. Važno je naglasiti da u stanjima pojačanih potreba treba nadoknaditi tekućinu i elektrolite. Takva stanja su, primjerice, proljev, povraćanje i pojačano znojenje. Nadoknada se postiže vrlo jednostavnim sredstvima, najčešće su to preporučena oralna rehidracijska sredstva koja ima svaka ljekarna. Ta sredstva imaju balansiran sastav elektrolita. Naglašavam oprez kod vulnerabilnih skupina (djeca, kronični bolesnici, starije osobe, posebno u mirovnim domovima), a posebna pozornost kod gubitka tekućine i elektrolita u vrijeme ljetnih vrućina.
Bubrezi - najbitniji čuvari ravnoteže
Volumen tjelesnih tekućina i koncentracija elektrolita su u vrlo uskim granicama, iako ovise o više čimbenika: od dnevnog unosa, metabolizma i okolišnih faktora. No najbitniji čuvari ravnoteže su bubrezi.
60 % našeg tijela je voda, od toga 2/3 je unutar stanice i 1/3 vanstanično, a od vanstanične svega 1/3 u krvnoj struji. Natrij je vanstanični, a kalij unutarstanični ion. Natrij određuje vanstaničnu zapremninu vode i koncentracija natrija je dobar pokazatelj količine vode u tijelu. Ako je koncentracija natrija previsoka tijelo zadržava vodu, padne li prenisko bubrezi luče vodu i popravljaju razinu natrija.
ELEKTROLITI:
NATRIJ
Glavni vanstanični elektrolit, bitan za distribuciju vode i održavanju osmotskog tlaka u izvanstaničnoj tekućini. Mozak je najosjetljiviji na poremećaj ravnoteže, težinu simptoma određuje brzina kojom pada koncentracija u krvi.
Snižena razina natrija - hiponatremija (razmatrati u kontekstu volumnog statusa)
Uzroci: nedovoljno uzimanje tekućine, posebno kod ljudi čiji bubrezi ne funkcioniraju ispravno, bolesti nadbubrežne žlijezde, hipofize, pretjeranog uzimanja diuretika, produženog povraćanja i obilnih proljeva.
Simptomi: glavobolja, smušenost i zbunjenost.
Teži gubitak natrija: trzaji mišići i grčevi. U najtežim slučajevima tupost, koma i smrt.
Starije osobe imaju teže simptome (alteracija psihičkog profila).
Povišena koncentracija natrija - hipernatremija
Uzroci: povećani gubitak vode iz organizma (proljev, povraćanje, pojačano znojenje), povećani unos soli hranom bez adekvatnog unosa vode.
Hipernatremija je najčešća u starijih osoba: imaju oslabljen osjećaj žeđi, češće su vezane uz krevet, dementne su i ne traže piti, često imaju poremećaj bubrežne funkcije, često uzimaju diuretike. Ako tome pridodamo ljetne vrućine, problem je izraženiji.
KALIJ
Glavni unutar stanični elektrolit, u tijelu se uglavnom nalazi u mišićima. Omjer stanične i vanstanične razine utječe na polarizaciju membrane stanice i primjerice provodljivost i kontrakciju mišića, pa je klinički vrlo značajan već i manji disbalans.
Smanjenje koncentracije kalija - hipokalemija
Uzroci: gubitak probavnim traktom (proljev povraćanje) ili bubrezima, pojačano znojenje, neki lijekovi (npr. diuretici), rjeđe smanjeni unos hranom.
Simptomi: mišićna slabost, klonulost, grčevi, trzaji mišića, srčane aritmije, pojačano mokrenje.
Povišenje koncentracije kalija – hiperkalemija
Uzroci: smanjeno izlučivanje bubregom, uzimanje nekih lijekova, primjerice ACE inhibitori ili diuretici koji štede kalij, bolesti nadbubrežne žlijezde.
Simptomi: neuromuskularni simptomi te srčane aritmije.
U hrani ga ima u: banana, rajčica, breskva, krumpir.
Dostupno je više pripravaka kalija koje ne bi bez preporuke liječnika trebalo uzimati (mora se uzeti otopljen u vodi u više manjih doza u protivnom može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne tegobe). Samoinicijativno ne uzimati uopće, osim u stanjima jačeg gubitka (npr. povraćanje ili proljevom).
KALCIJ
Neophodan je za mišiće, živčano provođenje, otpuštanje hormona, zgrušavanje krvi. Metabolizam ovisi o depou u kostima (99 %), resorpciji u crijevu te izlučivanju bubregom uz upliv nekoliko hormona (PTH iz doštitnih žlijezda, aktivnog metabolita vitamina D, kalcitonina štitnjače).
Snižena razina kalcija - hipokalcemija
Uzroci: smanjena koncentracija parathormona (bitno za pacijente s operiranom štitnjačom, kada se oštete i doštitne žlijezde), akutna upala gušterače, ciroza jetre.
Simptomi: grčevi mišića, tetanija, srčane aritmije, a uz kroničnu hipokalcemiju suha i perutava koža, krhki nokti i gruba kosa, ponekad infekcije kandidom.
Povišena razina kalcija - hiperkalcemija
Uzroci: povećana koncentracija parathormone, predoziranje D vitaminom, metastatski tumor kostiju.
Simptomi: obilno mokrenje, zatvor, mišićna slabost, smetenost, a u najtežim slučajevima koma.
FOSFOR
Najzastupljeniji element našeg tijela uglavnom u kostima kao hidroksiapatit, unutrastanični, u nizu organskih spojeva, primjerice nukleinskih kiselina i fosfolipida stanične membrane. Ravnoteža ovisi o depou u kostima, unosu tj. resorpciji u crijevima, prometu kroz bubreg.
Snižena razina fosfora - hipofosfatemija
Uzroci: nedovoljna bubrežna resorpcija, kronično gladovanje, malapsorpcija, kronični proljevi, bolesti štitnjače, doštitne i nadbubrežne žlijezde, pad kalija, magnezija u elektrolitskim disbalansima, dugotrajno uzimanje diuretika. Uglavnom je asimptomatska, bitna kod akutnog alkoholizma i teških opeklina.
Simptomi: slabost mišića, gubitak kosti.
Povišenje razine fosfora - hiperfosfatemija
Uzroci: smanjeno bubrežno izlučivanje, bitno za pacijente na hemodijalizi.
Simptomi: tetanije, kalcifikati mekih tkiva.
MAGNEZIJ
50 % je zatvoreno u kosti, uglavnom unutarstanični element, ovisi o unosu hranom, resorpciji u crijevima, izlučivanju kroz bubreg, neophodan je u puno enzimatskih sustava, stabilizira strukturu DNA i RNA, vezan uz metabolizam kalija i kalcija.
Snižena razina magnezija – hipomagnezijemija
Uzroci: pojačano izlučivanje bubregom (npr. diuretici - furosemide), gubitci kroz probavni trakt, trudnoća, dojenje, dijabetičari, alkoholizam. Izrazita hipomagnezijemija ukazuje na smanjenje depoa u tijelu. Simptomi su vezani uz prateću hipokalemiju ili hipokalcemiju: mučnina, bezvoljnost, malaksalost, suženja svijesti, promjene osobnosti, tetanija, kod djece pod slikom epi napada.
Povišena razina magnezija - hipermagnezijemija
Uzroci: rijetko stanje, obično kod pacijenata na dijalizi.
