Često se može čuti kako ljudi kažu: „Ah, drugačije je to bilo u moje vrijeme”. I to je istina. Svako vrijeme, desetljeće, pa čak i generacija, nosi svoje pluseve i minuse. Bitna razlika u današnjem odrastanju i onom otprije 20 ili 30 godina je dostupnost svega.
U vrijeme kad sam ja završavala osnovnu i pohađala srednju (kraj 90ih i početak 2000ih) seminari i eseji su se pisali u knjižnicama jer se stručna literatura i enciklopedije nisu posuđivale, a i da dođeš do njih si morao unaprijed rezervirati knjigu i termin.
Danas je situacija potpuno drugačija – svo znanje svijeta je dostupno na internetu, ali ta dostupnost koje su svi svjesni je potaknula mlade ljude da budu neorganizirani, pa čak i lijeni jer im je sve „dostupno“ i „budu“. A to „budu“ često loše ispadne.
Drugi je problem, još od 90ih, način na koji je posloženo školstvo. Nisam ekspert, ali iz iskustva kao roditelj školarca i netko tko se bavi privatnom podukom mogu reći da je u pitanju jako puno gradiva, široko obrađenog i u kratkim rokovima – djeci koja većinom nikad nisu naučila kako smisleno učiti, koristiti logiku te propitivati i koristiti to što ih se uči.
Tehnike učenja
Uz to, rijetko koji učitelj ili profesor pronađe vremena da u svojem kurikulumu odvoji vrijeme kako bi učenicima objasnio da postoje razne tehnike učenja koje im mogu olakšati i sistematizirati učenje.
Tehnike poput Pomodoro, Feynman ili izrada mentalnih mapa te vizualizacija mogu uvelike pomoći u učenju i dugoročnom pamćenju gradiva.
Kad bi znali te tehnike onda bi sasvim sigurno:
- gradivo bolje naučili
- gradivo povezali s drugim, prije naučenim, gradivima
dugoročno zapamtili naučeno - učili kraće i temeljitije
- organizirali svoje vrijeme.
I na kraju… imali više slobodnog vremena za sebe. Jer nije poanta samo – uči, uči, uči, nego nauči i primjeni. Tu dolazi do problema. Profesori i učitelji imaju svoje kurikulume koje moraju provesti i ocijeniti, djeca moraju ići u školu, pisati zadaće, testove i biti ocjenjeni, a pitam se koliko ljudi postavlja pitanje – koliko od tog znanja će dugoročno usvojiti da bi ga stvarno mogli i koristiti?
Akademska podrška
U isto vrijeme roditelji su zabrinuti za budućnost svoje djece zbog snižavanja obrazovnih standarda, zbog nedostatka vremena koje mogu provoditi s djecom i uključiti se u njihovo obrazovanje (najviše zbog užurbanijih i sve zahtjevnijih poslovnih obveza), te se okreću privatnoj poduci u nadi da će tako omogućiti svojoj djeci da napreduju u školi i na fakultetu.
Imajući u vidu oboje, akademska podrška kroz instrukcije ili privatnu poduku postala je sve traženija i pokazalo se da takav rad učenicima omogućuje bolje razumijevanje gradiva, logičko povezivanje sadržaja iz raznih predmeta te primjenu usvojenog gradiva u školi, a s vremenom i praktično u životu.
Benefiti poduke
Prednosti privatne poduke, koja se ne bavi samo učenjem gradiva „kad gori“ zbog testa ili ispravljanje već dobivene negativne ocjene su:
rad sa školarcem jedan na jedan: instruktor ili privatni učitelj radi sa školarcem ili studentom jedan na jedan te zajedno otkrivaju individualni stil učenja te se metode poučavanja prilagođavaju potrebama učenika.
bolji akademski uspjeh: instrukcije će pripremiti vaše dijete za testove i ispite, dok će privatna poduka pomoći vašem djetetu na specifičnim problematičnim područjima. S vremenom će dijete značajno poboljšati ocjene i razumijevanje gradiva. Uz to, promijeniti će se i stav prema školi koji će zbog novostečenog samopouzdanja postati pozitivan.
neovisnost i odgovornost: dijete će steći sposobnost samostalno obavljati školske zadatke bez vaše pomoći. S vremenom će se osamostaliti i početi planirati i organizirati svoje vrijeme i obveze što znači da će preuzeti odgovornost za sebe i svoje obveze.
izgrađuje se samopoštovanje i samopouzdanje: samopoštovanje i samopouzdanje djeteta će se kroz podučavanje povećati jer će dobiti potrebne informacije i znanje te steći vještine koje su mu potrebne da bude izvrsno u školi. A to samopouzdanje će se kasnije preliti i u druge sfere života.
radne navike: kroz poduku će vaše dijete naučiti kako organizirati učenje i kako pratiti zadani tempo u učenju čime će stvoriti radne navike i osvijestiti koliko vremena mu je stvarno potrebno da bi postiglo svoje ciljeve. Ove vještine pomoći će pripremiti vaše dijete na trud i strpljenje potrebno da bi ostvarilo svoje životne ciljeve, jer ništa se ne postiže preko noći.
Jedan zajednički problem
Iz osobnog iskustva, u radu sa školarcima svih dobi, primijetila sam da svi imaju jedan zajednički problem – da ne znaju kako si organizirati gradivo za učenje i vrijeme kako bi ga stigli naučiti.
Drugi česti problem je strah, koji je puno ozbiljniji problem. Strah od dizanja ruke i pitanja na satu, strah od negativne ocjene i reakcije roditelja, strah od ismijavanja u školi ako se dijete na neki način izdvoji kao drugačije od većine. A taj strah se ne može riješiti samo ispravljanjem ocjene. Na tom strahu se mora raditi kroz učenje i razgovor sa školarcem, a često i roditeljima, jer rijetko koje dijete priča o takvim problemima s roditeljima. I zbog toga roditelji nisu svjesni da postoji i ta dodatna kočnica.
I na kraju, iako sam se tek nedavno odlučila u potpunosti posvetiti radu s mladima te u Samoboru otvorila Laboratorij uspjeha, problemi koji su kočili moju generaciju i dalje su prisutni uz dodatak novih, potaknutih razvojem tehnologije.
Ono što svi zajedno možemo napraviti kako bismo pomogli školarcima je pozitivno utjecati svojim primjerom, biti dostupni za razgovor i poticati da osmisle svoje ciljeve, da osvijeste korake koje trebaju proći da bi ih ostvarili i smanjiti distrakcije poput video igrica, grupa na aplikacijama i općenito vrijeme provedeno ispred mobitela.
