fbpx
AktualnoSarina priča - nakon dva moždana i nepokretnosti, danas radi tisuće koraka

Sarina priča – nakon dva moždana i nepokretnosti, danas radi tisuće koraka

Koliko je uz stručnost liječnika bitna vlastita upornost i volja za poboljšanje zdravlja dokaz je 27godišnja Sara Popović iz Dalja. Od potpune nepokretnosti nakon dva moždana udara, Sara osam godina poslije bilježi nevjerojatan broj koraka u, kako kaže, svom cilju koji ju je vodio kroz složenu rehabilitaciju – samostalnu šetnju!

Sara je zbog arterovenske malformacije preboljela dva moždana udara te nakon svakog bila u komi. Uslijedili su složeni operativni zahvati, a kao posljedicu je dobila sepsu, meningitis, hidrocefalus te naposljetku i vrlo rijetki dekubitus na glavi. Liječenje je provela u KBC „Sestre Milosrdnice“ gdje je prošla i embolizaciju. Lijeva ruka joj je bila potpuno nepokretna. Svladala je vožnju u invalidskim kolicima, no njezin je san bio puno veći pa se postupno uspjela osoviti na noge pomoću štaka. U želji da ih odbaci, pomogao joj je dr. Joško Glavić. Ponudio joj je besplatnu neurorehabilitaciju robotikom u svojoj poliklinici. Pa iako se poslije toga osjećala znatno bolje, kaže kako je željela ponovo osjetiti kako je to hodati sam, bez tuđe pomoći.

Jedna stepenica

– Ima tu u Dalju jedna stepenica koju sam silno željela prijeći sama, a nikako nisam uspjevala. Kad sam uspjela, tad sam shvatila da sam si taj prizor vizualizirala godinama. Isto kao i to da se vratim u normalan život koliko god je to moguće. I odlučila sam pomjerati granice. Pa sam od tek nekoliko samostalnih koraka došla i do nevjerojatnih 19727 koraka odnosno prijeđenih gotovo 13,5 kilometara, priča Sara koja je to postigla za puna tri sata.
Kaže kako joj je šetnja gotovo opsesija pa tako svaki dan bilježi koliko je koraka uspjela prijeći. Broj se povećava iz dana u dan. Više ne bira hoda li, kako kaže, grbavim stazama, cestom, mostovima. Sa osmjehom se prisjeća kako se zamišljala da sa slušalicama u ušima hoda ulicama Dalja. Kad je to napokon uspjela, kroz smijeh kaže da je to bio – spektakl!

I bijeg i nada

– Istovremeno mi je šetnja bila bijeg i utjeha te nada da ću uspjeti u onome čemu se nadam godinama. Plašila sam se da mi se, a što se često događa, ne dogodi spazam pa da ne znam kamo ću dalje. No uspjela sam se riješiti te svoje fobije pa sad često odem do Dunava, šećem i sa suzama u očima zapravo shvatim da je to moja osobna pobjeda, unatoč tome što nemam jednaku jačinu u objema nogama. Jednostavno, odlučila sam sama rušiti granice i suočiti se sa svojim strahovima, priča ova nevjerojatna djevojka čije prognoze prije nekoliko godina nisu bile nimalo optimistične.

U dogovoru s tamošnjim liječnicima odlazila je na kontrole koje sad obavlja putem telemedicine, a nalaze šalje dr. Vladimiru Kalouseku. Za sada je, kaže, sve u redu i nada se da će tako i ostati.

Sarina priča
Prognoze nakon dva moždana nisu bile optimistične, foto: privatna arhiva

Nije samo šetnja ono što će zaokupirati Saru. Naime, zahvaljujući završenoj srednjoj školi smjera agroturističkog tehničara, zanima je rad u vrtu gdje je majci i očuhu od velike pomoći. Kroz smijeh će reći da joj je jedan od ciljeva bio samostalno se popeti na traktor što je također nedavno uspjela. Zanimaju je i kućanski poslovi i kaže kako je pranje posuđa u potpunosti njezina briga. Kad se želi odmoriti, čitat će knjige, gledati filmove ili slušati glazbu, a želja joj je steći nova poznanstva. Inače, brojna je sklopila tijekom hospitalizacije, a već godinama ima svoju Facebook stranicu „Mi, mladi borci“ gdje piše blogove na hrvatskom i odličnom engleskom jeziku te daje nadu ljudima koji su u sličnoj situaciji. Ondje objavljuje slike svojih uspjeha, a sve to popraćeno motivirajućim riječima, stoga ne čudi da je mnogima i uzor.

Blog kao inspiracija

– Nedavno sam objavila kako sam uspjela podići ruku iz ramena što godinama nisam mogla učiniti. Nadam se da mogu nekome pomoći barem, za početak da se ne plaše odlaska liječniku. A potom i da pokušaju vizualizirati svoje ciljeve. Koliko god čudno izgledalo, ali ja sam svaki dan sebe zamišljala najprije kako sjedam na krevet. Potom da stojim na nogama, napravim jedan korak. I tako sve dok nisam došla do cilja, reći će Sara zahvalna cijelom liječničkom timu. Posebice fizioterapeutima i svima koji su joj i u pesimističnim danima pružali potrebnu pomoć.
Ciljevi, reći će, još nisu u potpunosti ostvareni. Želja joj je pronaći posao koji može obavljati. Ljubavni život joj nije u planu jer, kaže, najviše voli provoditi vrijeme sama i raditi na sebi. A sudeći prema dosadašnjim uspjesima koji su se nekoć činili nemogućim, nema sumnje da će što je naumila i uspjeti.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike