Međutim, zaštita se razlikuje prema dobi: osobe mlađe od 65 godina zaštićene su više od 80 posto dok je kod starijih osoba zaštita nakon šest mjeseci samo 50 posto.
Koliko smo dobro zaštićeni šest mjeseci nakon infekcije ili cijepljenja, to je pitanje s kojim se sad bave mnogi istraživači. Voditelj Odjela za proučavanje cjepiva i cijepljenja te primijenjenu mikrobiologiju u Helmholtzovom centru za istraživanje infekcija u Braunschweigu, Carlos A. Guzmán, kaže kako stječemo tek početne uvide u razdoblje 6 mjeseci nakon infekcije ili cjepiva.
Protutijela nakon šest mjeseci
Još jedno veliko istraživanje britanske Biobanke s više od 20 000 sudionika pokazalo je da više od 99 posto onih koji su u prošlosti oboljeli od COVID-19 još uvijek imaju antitijela protiv SARS-CoV-2 u krvi nakon tri mjeseca. Nakon šest mjeseci taj je broj iznosio 88 posto. Postoje mnogi pokazatelji da protutijela protiv SARS-CoV-2 još uvijek cirkuliraju u krvi šest mjeseci i nakon cijepljenja. Smanjenje antitijela kroz vrijeme je normalno.
No, antitijela su, kako prenosi Christian Heinrich u razgovoru s Guzmánom, samo dio arsenala obrane imunološkog sustava protiv SARS-CoV-2. To ne znači da je zato smanjena otpornost na virus jer postoji niz drugih stanica i mehanizama koji mogu pružiti ciljanu obranu.
Memorijske B i T stanice
S jedne strane, postoje takozvane memorijske B stanice, koje su prisutne i nakon cijepljenja i po potrebi mogu ponovno proizvesti posebna protutijela u bilo kojem trenutku. Stoga pružaju dugotrajnu zaštitu. S druge strane, takozvane T stanice cirkuliraju u tijelu, posebno nakon što je infekcija prošla. Ovdje su relevantne posebno dvije podvrste: T-stanice “ubojice”, memorijske T-stanice, traže tjelesne stanice zaražene virusom i uništavaju ih. A “pomoćne” T stanice osiguravaju ponovno aktiviranje imunološkog sustava nakon kontakta s virusom. Tako se memorijske B stanice stimuliraju da proizvode nova visoko specifična antitijela. Istina, T stanice ne sprečavaju infekciju jer postaju aktivne tek nakon što virus uđe u tijelo. No, budući da se tada mogu brzo i učinkovito boriti protiv virusa teško da postoje simptomi. To se također naziva imunitetom T-stanica. Jedno je istraživanje uspjelo pokazati da su, bez iznimke, svi koji su se zarazili i dalje imali T stanice u krvi gdje su cirkulirale i nakon šest mjeseci s mogućnošću konkretnog odgovora na ponovni kontakt s SARS-CoV-2.
Rad na mukoznom cjepivu
Početne studije BioNTecha i Pfizera pokazuju da je određen imunitet T-stanica prisutan i nakon cijepljenja. Međutim, neki dokazi sugeriraju da je zaštita nakon što je infekcija prošla opsežnija i održivija nego jednim cijepljenjem na bazi antigena. S današnjim cjepivima, tijelo ima kontakt s virusnim fragmentima ne kroz respiratorni trakt već injekcijom u ruku. To znači da u grlu, vratu i plućima nema specifičnog, lokalnog memorijskog imuniteta jer ovdje gotovo nije bilo dodirnih točaka s fragmentima virusa, objašnjava Guzmán. Također da bi se prevladalo ovo ograničenje cijepljenja injekcijom, Guzmán i kolege trenutno rade na takozvanom mukoznom cjepivu protiv SARS-a -CoV-2, koji djeluje kao aerosol preko sluznice. Do sada postoje obećavajući pretklinički privremeni rezultati, a lokalni imunološki odgovor pluća već je prikazan na životinjskim modelima.
Mutacije su novi problem
Još jedno ograničenje do danas odobrenih cjepiva: Oni uglavnom senzibiliziraju određeni fragment virusa, takozvani spike protein. “Nakon kontakta s cijelim virusom, imunološki sustav prirodno ima opsežnije iskustvo sa SARS-CoV-2. Stoga se može pretpostaviti da su različiti dijelovi virusa ovdje pokriveni razvijenim imunitetom”, kaže Guzmán. .
Studije imunologa Alessandra Settea s Imunološkog instituta La Jolla to su već potvrdile: ljudi zaraženi SARS-CoV-2 obično generiraju T stanice koje ciljaju najmanje 15 do 20 različitih fragmenata proteina koronavirusa.
Ali, nije stvar samo u pamćenju imunološkog sustava. Također se radi o promjeni virusa. “Mutacije i novostvorene varijante trenutno su najveći problem”, kaže Guzmán. Neke nove mutacije donose nova svojstva koja zauzvrat mogu izazvati neugodna iznenađenja. Na primjer, trenutno se raspravlja da mutant B.1.1.7, poznat i kao “britanska varijanta”, može utjecati na više djece i adolescenata. Ako se inačice značajno promijene, to također može postati problem onima koji su cijepljeni i onima koji su se oporavili. Napokon, kakva je korist ako se imunološki sustav sjeća susreta s SARS-CoV-2 tijekom šest mjeseci ili više, ali onda naiđe na virus koji imunološki sustav više ne prepoznaje?
Još jedno otkriće također daje razloga za nadu: Michel Nussenzweig sa Sveučilišta Rockefeller u New Yorku uspio je pokazati da broj memorijskih B stanica ne ostaje samo visok nakon šest mjeseci. Stanice također stvaraju mnoštvo novih antitijela. Nussenzweigovo zapažanje pokazuje da B-stanice nekih pacijenata mjesec dana nakon infekcije nisu reagirale na određene varijante SARS-CoV-2, ali nakon šest mjeseci prepoznale su većinu varijanti virusa. To pokazuje da se imunološki odgovor nakon isteka infekcije ili cijepljenja vremenom donekle razvija čak i bez ponovljenog kontakta s virusom. Uz to, virus neće biti beskrajno promjenjiv.
“Konkretno protein klas, kojem je usmjerena većina cjepiva, obavlja važnu funkciju spajajući se s ljudskim stanicama. Ako se protein previše promijeni, gubi tu sposobnost – tada virus više ne bi bio zarazan”, objašnjava Guzmán.
Ali evolucija se još uvijek može poigrati s inačicama virusa; čini se da je daleko od toga da je prošao sve mogućnosti mutacije, smatra Guzmán. Stoga će se u bliskoj budućnosti vjerojatno pojaviti više varijanti – i pokrenuti nova pitanja.
