Kako osmisliti slobodno vrijeme djece ljeti, kada je vremena više i dječjih obaveza manje, a neće svima biti dostupan pravi ljetni godišnji odmor.
– Mnogi od nas misle da bi naša djeca trebala manje gledati televiziju i manje boraviti na kompjuterima no nedovoljno truda ulažemo u to kako da participiramo i pomognemo u osmišljavanju slobodnog vremena naše djece, kaže univ. spec. psych. ecp, psihoterapeutkinja Zrinka Rìčka Žauhar.
Nije cilj odbaciti ekrane
Dio djece je uključen u slobodne aktivnosti koje nude škole ili u sportske aktivnostii. No, nemali je broj djece koja nisu uključena u takve aktivnosti. Nažalost, ako malo sjednemo s njima pred ekrane, možemo se zapitati što sve naša djeca ”upijaju”. Naše intervencije poput: ”Nemaš pametnijeg posla?” nisu učinkovite, ne dovode do promjena u obrascima djece. Vrijeme je da se aktivno uključimo u njihovo odrastanje. Igra nije predviđena samo za djecu. I za nas je poticajno da sudjelujemo u igri s djecom! Cilj uključivanja u svijet naše djece kroz igru nije odbaciti televiziju i kompjuter, radi se o ravnoteži, a ne o iskorjenjivanju, savjetuje Rìčka Žauhar.
Kreativnost i samopouzdanje
– Aktivnosti koje odabiremo prilagođavamo uzrastu i sposobnostima svoga djeteta. Ako aktivnost koju odabiremo nije prilagođena djetetu, dijete će ju odbaciti. Nadalje, važno je da u igri, aktivnosti koju smo odabrali budemo fleksibilni, da dijete ima mogućnost voditi igru te da i samo može izmisliti vlastitu verziju igre. Tako hrabrimo kreativnost i samopouzdanje djeteta. Nije važno pobijediti, važno je razvijati osjećaj za timski rad, dobro se zabaviti, opustiti i nasmijati, objašnjava Rička Žauhar i predlaže neke od igri koje možemo igrati s djecom koja pohađaju niže razrede osnovne škole (dob 7 do 11 godina).
Osam igri s djecom
- 1. Trik sa šeširom: Potrebno je uzeti bilo kakav šešir i snop igraćih karata. Šešir staviti na sredinu sobe ili nekog vanjskog prostora, karte podijeliti sudionicima igre. Igra se sastoji u tome da se natjecatelji izmjenjuju u bacanju karata. Vjerujte, teže je nego što izgleda! Udaljenost od šešira treba prilagoditi uzrastu djeteta, veće dijete, veća udaljenost. Igrač koji ubaci najviše karata započinje sljedeći krug. Na kraju tko je ubacio najviše karata zaslužuje da mu se poklonimo sa šeširom!
- 2. Obiteljsko stablo: Potreban je veliki list papira (ili hamer) i drvene bojice ili flomasteri.
Na velikom listu papira zajedno s djetetom nacrtajmo kućice za rođake, počevši od vrha s najstarijim naraštajem. Neka djeca sama upišu imena. Ako želimo da bude više detalja, u kućice možemo zalijepiti fotografije onih koji u njima ”stanuju”. Nakon toga neka dijete, pored kućice napiše kratku priču o svakome, potaknimo dijete da sastavi čim više takvih malih priča. Kada rođaci dođu u posjete, pokažimo i pohvalimo uradak djeteta. - 3. Gledanje oblaka: Potreban je lijepi dan i oblaci. Smjestimo se s djetetom na balkon, ispred kuće, na zidiću, livadi i počnimo gledati oblake. Nema službenih uputa, svatko jednostavno kaže što vidi, naizmjence dijete pa mi. Igra se može igrati i dok se djeca voze u automobilu pod uvjetom da je lijepi dan i ima oblaka.
- 4. Brzo govorenje: Potreban je ručni sat, papir, olovka, po želji kazetofon (diktafon). Igra je jednostavna, koliko brzo možemo govoriti? Odaberimo neku pjesmu ili recitaciju koju svi u obitelji znaju napamet. Izvadimo sat ili štopericu na mobitelu i viknimo :”Sad !” i tko je na redu neka izgovori tekst najbrže što može. Nema preskakanja riječi. Bilježimo rezultate, a ako se želimo dobro nasmijati, snimimo svoje pokušaje brzog govorenja. Neki put će nam se činiti da govorimo neki strani jezik.
- 5. Vrh – Dno: Kada bismo htjeli na drugačiji način saznati kako su djeca prošla kroz jutro, kako im je proteklo poslijepodne ili cijeli dan odigrajmo ovu igru. Vrh je aktivnost, događaj ili bilo što lijepo što se našem djetetu dogodilo, nešto čemu se radovalo ili se u tome ugodno osjećalo. Dno je ono što je toga dana oneraspoložilo naše dijete, nešto što mu se nije svidjelo. Isto vrijedi i za nas. I mi moramo s djetetom podijeliti naš dnevni vrh i dno. Na svakom se vrhu ili dnu možemo zaustaviti i o tome porazgovarati.
- 6. Fotografsko pamćenje: Potrebni su časopisi s fotografijama ili omiljene knjige (priče) sa slikama. Dijete neka odabere sliku koja mu se sviđa i neka ju proučava neko vrijeme. Potom uzmimo časopis ili knjigu u svoje ruke, a dijete neka po sjećanju opisuje fotografiju ili sliku, pomognimo potpitanjima da se prisjeti čim više detalja. Nakon njega, mi smo na redu.
- 7. Pogodite predmet : Potrebna je neprozirna vrećica i mnoštvo malih predmeta izrađenih od različitih materijala i različitih oblika koje ćemo pokupiti po kući mi i naše dijete. I mi i dijete moramo vidjeti što se stavlja u vreću. Nakon toga naizmjence zavlačimo ruku u vreću, dijete pa mi i prije no što predmet izvučemo van, moramo pogoditi što držimo u ruci.
- 8. Igra pantomime: Potrebni smo mi i dijete i ideje. Smisliti neku životinju, osobu, film koji ćemo oponašati dok će onaj koji gleda pogađati što je to što onaj drugi izvodi. Vrlo zabavno, smiješno i poticajno za učenje neverbalne komunikacije.
