Zaključana vrata, operativni djelatnik za sigurnost i civilnu zaštitu koji će obilaziti sve prostorije, pregledavati videonadzore, identitet osoba, ali i brojne druge, u uobičajenim situacijama vrlo neugodne situacije dočekale su učenike na prvi dan drugog polugodišta, a nakon tragedije u zagrebačkoj školi Prečko.
Čudni i neuobičajeni uvjeti
I dok je s jedne strane neminovno povećana sigurnost djece u školama i smanjena mogućnost iznenadnih ulazaka u škole osoba koje bi mogle biti opasnost, upitno je kako će se novonastala situacija oslikati na psihološko stanje učenika. Mag. psihologije sa završenim drugim stupnjem bihevioralno-kognitivne psihoterapije iz osječkog Nostos – Savjetodavnog centra, Maja Matković, ističe da je riječ o novoj situaciji koja će djeci biti čudna i neuobičajena.
– Potrebno je određeno navikavanje i bit će potrebna prilagodba. Koliko će mjere sigurnosti polučiti rezultate pokazat će vrijeme. Svakako će trebati pristupiti djeci kako bi se prilagodili na nove uvjete. Doista je to jedna promjena koja će utjecati na njih i nešto na što nisu do sada navikli, ističe psihologinja. Dodaje da promjene ne moraju nužno izazvati anksioznost i povećati strah od djece. Upozorava da bi škole mogle biti percipirane kao opasno mjesto što bi kod djece sklonije anksioznosti moglo izazvati osjećaj nesigurnosti. Međutim, uz pravilan pristup i odgovarajuću komunikaciju, ti se osjećaji mogu značajno ublažiti.
Poslušati djecu bez osuđivanja
Nakon što se pojasni svrha mjera i s učenicima razgovara na prikladan način, kaže, sigurnost i vjera učenika bit će povećana. U nastojanju da se učenici osjećaju što sigurnije, dodaje naša sugovornica, ključnu ulogu imaju stručne službe, nastavnici, ali i roditelji. Ono najvažnije je, kaže, uključiti djecu u razgovore, osigurati im edukacije odnosno radionice u kojima mogu izraziti svoje mišljenje.
– Učenici moraju biti sigurni da će, ukoliko iznesu svoje stavove, biti shvaćeni, bez osuđivanja. Najvažnija je svakako ispravna komunikacija koja eventualni strah može pretvoriti u povjerenje i sigurnost, napominje psihologinja.
Kad su u pitanju pak srednjoškolci, oni novonastalu situaciju mogu shvatiti kao prijetnju svojoj autonomiji. No i kod njih je važno, dodaje, poticati sudjelovanje u raznim aktivnostima i preventivnim programima, ali na njima prikladan način.
Velika uloga roditelja
Je li uopće moguć scenarij da učenici zbog mjera i straha bojkotiraju dolazak na nastavu? Naša sugovornica ističe da će tu veliku ulogu odigrati roditeji i svakako je nužno razgovarati s djecom. Nije dijete, ističe, zaštićeno ako se o nečemu ne razgovara, već će ono odagnati bilo koji strah ako otvoreno pokaže osjećaje prema određenoj situaciji i ostvari otvoren dijalog o određenoj temi.
– Treba biti transparentan, ali i prilagoditi komunikaciju dobi učenika. Ukoliko se ne razgovara, djeca će sama donositi zaključke, a oni nemaju mehanizme suočavanja kao odrasli i njihovi zaključci tako mogu biti temeljeni na krivim informacijama i rekla bih, iskrivljeni, upozorava psihologinja Matković.
Na upit hoće li više djece no uobičajeno dolaziti na tretmane psihologu, kaže kako će cijela novonastala situacija utjecati na one čiji su roditelji anksiozniji i skloniji strahovima kako kroz verbalne, tako i neverbalne poruke.
– Ako se djetetu šalje poruka da je svijet opasno mjesto, ono će strahovati. Treba mu dati mogućnost komunikacije prilagođeno njegovoj dobi i stvoriti okolinu u kojoj može izraziti osjećaje bez straha od osuđivanja. Samo izražavanjem mišljenja i osjećaja može svoj eventualni strah pretvoriti u sigurnost, naglašava naša sugovornica.
