Psihijatrica o roditeljstvu danas: Gledam obitelj na odmoru i svatko je za svojim ekranom
psihijatrica Irena Primorac Bošnjak, foto: privatna arhiva

Što roditelji mogu učiniti kako bi u ovim izazovnim vremenima pomogli djeci i utjecali na njihov pravilan razvoj?

Čini se kako svako vrijeme nosi svoje, drugačije izazove, ali odgovor na to kako se roditelji trebaju ponašati i što mogu činiti je više-manje isti – kaže psihijatrica iz Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije Irena Primorac Bošnjak.

-Mislim da je vrlo važno, prije svega za roditelje koji imaju više djece, da prilagode odgojni pristup različitosti djeteta. Često puta čujem: Sve troje sam odgajala na isti način, a samo s njim /njome su problemi. Roditelji zapravo ne razumiju da to nije dobro jer bismo trebali osjetiti kakvo je dijete i tome se prilagoditi. Nekome će trebati jače postaviti granice, a nekome će trebati blaži pristup jer je senzibilan i čvrsta ruka toj osobnosti nikako ne odgovara. Roditeljima nedostaje osnovnih informacija i pozivam ih da se prijave za Školu roditeljstva u dubrovačkom Zavodu za javno zdravstvo (a organiziraju ih i drugi županijski zavodi op.a.) kako bi naučili na koje stvari treba obratiti pozornost shvaćajući da je to bitno.

Često se može čuti u javnosti, a i roditelji se žale da premalo vremena provode s djecom. Željeli bi, ali razne obaveze ih u tome onemogućuju.

-Po meni nije bitno koliko ćemo vremena provesti s djetetom, već koliko ćemo kvalitetno to vrijeme provesti. Sjećam se scene od ovog ljeta. Obitelj je došla u Dubrovnik ovog ljeta i gledam ih kako piju kavu, djeca jedu sladoled, roditelji i starije dijete su na mobitelu, a mlađe je dijete na tabletu. Oni jesu na tom godišnjem odmoru skupa, ali koliko oni doista imaju od toga? Po meni jako malo ako većinu vremena provode na sličan način. Bitno je da provedeno zajedničko vrijeme bude ispunjavajuće i izgrađujuće.

Roditelj treba biti autoritet

Dr. Primorac Bošnjak ističe kako je posebno važan roditeljski stil, govoreći kako instant psihologija ističe potrebu izgradnje prijateljskog odnosa s djecom. Ona se s takvim pristupom ne slaže i zalaže se za autoritativni stil roditeljstva.

-Činjenica je da najbolje rezultate u odgoju daje autoritativni pristup. Roditelj jest u tom slučaju autoritet djetetu, ali s djetetom se puno razgovara, na razne načine mu izražava podršku i ljubav i objašnjava mu. Dakle, ako postavljamo granice djetetu, onda objašnjenje nije: Tako mora biti jer sam ja to rekla (to je autoritarni stil odgoja op.a.), nego objasnimo djetetu da tu odluku donosimo zato što je to za njegovo najveće dobro. I sve odluke koje donosimo, na taj način donosimo, s tim motivom, da burno razdoblje adolescencije dijete prođe što je moguće bolje i lakše. Adolescencija je doista komplicirano razdoblje u životu djeteta. Važno je naravno djetetu pružiti podršku uvijek i kad je maleno, ali i odraslo, a u periodu adolescencije je posebno značajno.

Ono što roditelji danas često propuštaju je poticanje samostalnosti djece. Dr Irena Primorac Bošnjak govori kako je začuđujuće koliko su danas djeca nesamostalna.
-Razgovarala sam jednom prilikom s učiteljima u školi. Vode djecu na ekskurziju u četvrtom razredu osnovne škole i susreću se s djecom koja ne znaju oprati zube ili zavezati tenisice bez pomoći mame. To je dijete od 10 godina. Kako smo došli do toga da smo od djeteta redovnog razvoja, zdravog djeteta, napravili dijete s teškoćama u razvoju? Majke iz uloge majke ulaze u ulogu batlera. To je dijete mali princ kojemu treba batler da bi obavio sve, a on ne smije i bez pomoći batlera ne može ništa napraviti.
Kod razvoja djece, bitna je i izgradnja sustava vrijednosti, navodi dr. Primorac Bošnjak.
-Svakog adolescenta s kojim razgovaram u Zavodu pitam jesu li roditelji razgovarali s njim što je najvažnije u životu, kakva je njihova ljestvica vrijednosti, što je smisao života. Nažalost još nisam dobila pozitivan dogovor na to pitanje. Tumačim to na način da djeca s kojima su roditelji razgovarali o tim temama nisu nikada ni došli u moju ordinaciju. Dođu ovi koji se nađu u svemu tome pogubljeni i ne znaju stvari staviti na svoje mjesto, pa im ne znaju dati ni vrijednost koja im pripada, ni manje, ni više od toga.

Asertivni pristup

Važno je i da dijete razvija socijalne vještine. Osobe koje ne razviju socijalne vještine kasnije obično imaju problema u međuljudskim odnosima. Pravi je pristup asertivni pristup odnosno da se znamo zauzeti za sebe na društveno prihvatljiv način. Često susrećemo osobe koje se agresivnim pristupom pokušavaju izboriti za sebe ili histeričnim ispadom nastoje dobiti ono što žele. To su često mala djeca koje se npr. bacaju po po dućanu jer žele da im roditelji nešto kupe, pa se bacaju po podu i histeriziraju. Takve osobe isti obrazac zadržavaju i kasnije. Neće se doduše, doslovno baciti na pod, ali svi ostali elementi takvog ponašanja bit će zadržani. Činjenica je da osobe koje imaju razvijene socijalne vještine puno manje naginju razvoju mentalnih poremećaja.

Pored svega navedenog dr. Primorac Bošnjak posebno naglašava važnost pružanja vlastitog primjera djeci jer ako radimo jedno, a govorimo suprotno od toga, djeci se šalju različite poruke koje su vrlo nezgodne za zdrav rast i razvoj.

Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments