Pedijatar u primarnoj liječnik je za PREDŠKOLSKU DJECU, a iznimno kao pacijenta može imati i školarce do završenog osnovnog školovanja.
Čemu velika slova i ovakav početak? Naime, naša tema o stanju i aktualnostima u pedijatriji iznijela je “na sunce” nevjerovatan sijaset konfuzije u tom dijelu sustava.
No, prije ostalih nastavaka koje ćemo iznijeti, u ovom tekstu želimo istaknuti službeni odgovor HZZO-a o komu brinu primarni pedijatri. Iz vaših komentara, poruka, pitanja, jasno je koliko je to neujednačeno pa neki ne mogu upisati bebu, a drugi tvrde da imaju pravo i 17godišnjaka liječiti kod pedijatra.
Pedijatar je liječnik djece do polaska u školu
Jednako tako su šarolika i tumačenja, pa slijedom toga i prakse, samih pedijatara. No, ono čega se jedino možemo “uhvatiti” jest što su nam svima odgovorili oni koji određuju te uvjete.
👉 A taj odgovor jasno kaže da primarni pedijatar skrbi za djecu predškolske dobi od nula do sedam godina.
Iznimka je, također, vrlo jasna. Djeca starija od sedam godina kod pedijatra upisana mogu biti jedino ako liječnik iz objektivnih razloga ne može imati standardno propisan broj malenih pacijenata.
Minimalan broj predškolaraca za pedijatrijsku ordinaciju je 715 djece, standardan 950, a maksimalan 1190.
Budući da u manje naseljenim dijelovima zemlje naprosto nema na užem području toliko djece, postoji ova iznimka da pedijatar može imati više školske djece (osnovnoškolaca) u svojoj ordinaciji. Naglašavamo da se i tada radi o djeci u osnovnoj školi.
Otkud onda sve te silne razlike; iz godina nečinjenja, rekla bih ukratko. Naime, ne postoji nikakva sankcija ni automatika da se s polaskom u školu dijete prebaci kod obiteljskog doktora.
Obavijest koju se ne posluša
I liječnik i roditelj imaju obavijest o toj potrebi, ali ako se na nju ogluše nikom ništa. Sasvim je, dakle, u redu pa i u skladu s propisima koje nam je pojasnio HZZO, da školska djeca budu kod pedijatra u područjima gdje je i pedijatru potreban minimalan broj djece za ordinaciju.
Ali u urbanim sredinama gdje svako toliko gledamo apele kako nema pedijatara za bebe, od svih uključenih je bahato držati upisanog u ordinaciji osmaša ili srednjoškolca i na čekanje staviti novorođenčad. Baš kao što nije u tom slučaju ni u redu govoriti o raspadu pedijatrije i tisuću pacijenata, a trećina ih je tu na broju koji ne bi ni trebali biti.
Pedijatri osobno rade iznimku i za djecu s kroničnim i teškim bolestima
Iako HZZO to nije naveo kao iznimku, iz razgovora s pedijatrima napominjemo još jednu, da tako kažemo, ljudsku iznimku koju čine, a to su djeca s kroničnim i drugim teškim bolestima. I profesionalno i ljudski je razumljivo da i roditelji i pedijatri nastave skrbiti o toj djeci čije zdravstvene probleme, koji su često od samog rođenja, najbolje i u tančine poznaju.
