Vršnjačko nasilje, video igrice, sadržaj društvenih mreža i tv kanala, odgoj – srpski mediji nastoje naći krivca za zastrašujuće zlo u osnovnoj školi na Vračaru. Tamošnji ministar obrazovanja na pressici izrijekom je prozvao “vrijednosti Zapada”. Učenik sedmog razreda ušetao je naoružan i ubio domara, osam učenika i ranio njih još šest. To ovaj dio svijeta nikad nije doživio. No, ono što je uslijedilo nakon ove tragedije pokazuje kako ona nije završila. Društvene mreže poput Instagrama i TikToka pune su reakcija djece koja stavljaju oznake povezane s masakrom i kreiraju video sadržaje. Video sadržaje u kojima se neki smiju, neki hvale 13godišnjeg ubojicu kojem se “u čast” otvaraju novi profili. Ono što je on, prema pisanju srpskih medija, imao kao sliku za svoj Instagram profil jest animacija lika iz filma u kojem svi imaju jedan dan za ubijanje. Kad pogledate te videe i pročitate komentare ne možemo se ne zapitati gdje je svijet došao. Djevojčica na TikToku doslovno uz muziku pleše uz sliku papira s popisom žrtava koje je ubojica popisao za ubiti. Uz oznake videa stavljaju “gejming”, “gejmanje” i slično.
Plan škole
Uspoređuju krvavi pohod 13godišnjaka s nekom popularnom video igrom i njegov plan škole koji je nacrtao rukom sa sadržajem te igrice. Pišu na kojem je levelu bio dok je ubijao i kako je planirao ići dalje, ali je ostao bez života?! Nažalost, u komentare su se upetljali i likovi/profili starijih koji vuku paralelu s 90ima i ne žale djecu žrtve. Štoviše, huškaju i podsjećaju na ratne godine. Dakle, teško je reći što je više zastrašujuće. Pucnjava u školi više nije tamo negdje u Americi. Dijete je nacrtalo plan, sastavilo popis imena, naoružalo se i otišlo ubijati tu, i nama na kućnom pragu. U glavu je pucao učiteljici iz povijesti iz koje je dobio nedavno jedinicu, a inače je dobar učenik. I to se navodi kao okidač pa je i niz onih koji kunu i učitelje i škole i pritisak na ocjene. U pritvoru je i otac ubojice koji ga je vodio u streljanu.
Kurve, pare, koka, stihovi su koje danas djeca slušaju. I riječi kojima ne treba putovnica. Baš kao ni društvenim mrežama niti njihovu poremećenom sadržaju kojem svi možemo svjedočiti. Neki imitiraju pucnjavu i smiju se. Djeca se snimaju kako fingiraju pucnjavu u razredu. Neki pak snimaju i pišu kako će se tek čuti kakva je žrtva sam ubojica bio u školi. Sve su to činjenice današnjeg odrastanja – poguban sadržaj lako dostupan, krivi uzori, tolerancija na nasilje.
