Kronična bubrežna bolest ili kronično zatajenje bubrega je stanje u kojem bubrezi gube sposobnost uklanjanja otpadnih produkata metabolizma i suviška tekućine iz organizma. Javlja se kod jednog od deset odraslih osoba. Sve više postaje javnozdravstveni problem. HZJZ-a u Hrvatskoj godišnje oko 600 novih bolesnika treba liječenje jednom od metoda nadomještanja bubrežne funkcije bilo da se radi o dijalizi ili transplantaciji bubrega.
Pandemija dijabetesa tipa 2
Splitska liječnica, izv.prof.dr.sc.prim. Josipa Radić, jedina je u Hrvatskoj koja ima nekoliko usko povezanih užih specijalizacija vezanih uz kroničnu bubrežnu bolest. Ona je nefrologinja, endokrinologinja i dijabetologinja Zavoda za nefrologiju i dijalizu KBC- a Split. I osoba koja je svakodnevno u doticaju s pacijentima oboljelima od kronične bubrežne bolesti. Dobitnica je ovogodišnje nagrade Hrvatske liječničke komore za znanstveni doprinos liječničkoj struci u 2022. godini te nagrade Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju "Duška Dragun" za znanstveno i stručno postignuće.
Dijabetes i nije baš najbolji prijatelj bubrega, zar ne? Koliko se često susrećete s dijabetičarima koji imaju baš taj problem?
Kronična bubrežna bolest ili dijabetička bolest bubrega je vrlo česta komplikacija koja nastaje u sklopu šećerne bolesti, posebno šećerne bolesti tipa 2. Danas smo zapravo svjedoci pandemije šećerne bolesti tipa 2 i znamo da najveći broj bolesnika koji dolazi u bolničke ambulante sa šećernom bolešću tipa 2 je tu nažalost zbog razvijenih komplikacija. Tako je jedna vrlo česta komplikacija u sklopu šećerne bolesti, posebno šećerne
bolesti tipa 2, dijabetička bolest bubrega. Nažalost česta komplikacija, a i tiha bolest.
Tiha je bolest zato što najveći broj naših bolesnika koji imaju kroničnu bubrežnu bolest nisu svjesni svoje bolesti. Nemaju razvijene simptome bolesti. I upravo zato što je ona vrlo česta kod bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 je bio razlog zašto sam se kao nefrologinja dodatno educirala u području dijabetologije i endokrinologije. Jer veliki broj bolesnika koji dolaze u naše nefrološke ambulante ima kroničnu bubrežnu bolest. Odnosno dijabetičku bolest bubrega kao komplikaciju šećerne bolesti.
Uz to veliki broj ima i pridruženu arterijsku hipertenziju ili povišeni krvni tlak te prekomjernu tjelesnu težinu. Uz šećernu bolest, prekomjerna tjelesna težina i povišeni krvni tlak su također čimbenici rizika za razvoj i napredovanje kronične bubrežne bolesti prema završnom stadiju zatajenja bubrežne funkcije. Sama kronična bubrežna bolest je danas jedna od globalnih svjetskih zdravstvenih problema. Podaci kažu da 10 do 12 posto odrasle populacije boluje od kronične bubrežne bolesti. Brojni bolesnici nisu ni svjesni svoje bolesti.
Laboratorijski nalazi
Na koji način pacijenti mogu otkriti imaju li kroničnu bubrežnu bolest? Postoje li smjernice po kojima liječnici rade provjeru pacijenata?
Važno je rano otkriti kroničnu bubrežnu bolest u bolesnika sa šećernom bolešću. Postojanje bolesti se može detektirati određenim laboratorijskim nalazima u krvi i u urinu. Potrebno je odrediti serumski kreatinin iz kojeg se procjeni glomerularna filtracija. Ona predstavlja stupanj oštećenja bubrežne funkcije te omjer albumin/kreatinin u jutarnjem uzorku urina. Preporuke stručnih društava su da se kod bolesnika koji imaju šećernu bolest tipa 2, u trenutku kada im se postavi ta dijagnoza, naprave te dvije pretrage.
Prema nalazima ovih dviju pretraga postavi se dijagnoza kronične bubrežne bolesti te procijeni stupanj oštećenja bubrežne funkcije. Ovisno o stupnju oštećenja bolesniku se savjetuju određene preporuke i nefrološko praćenje. Ukoliko navedenim pretragama nije postavljena dijagnoza kronične bubrežne bolesti, iste pretrage je potrebno ponavljati jednom godišnje. Kada govorimo o bolesnicima sa šećernom bolesti tipa 1 kod njih se preporuča navedene pretrage raditi pet godina nakon postavljanja dijagnoze šećerne bolesti tipa 1 i također iste periodično ponavljati.
Zašto je to važno?
Postojanje kronične bubrežne bolesti u bolesnika sa šećernom bolesti značajno povećava rizik za razvoj srčano-žilnih komplikacija. Također, napredovanjem kronične bubrežne bolesti prema završnom stadiju zatajenja bubrežne funkcije značajno raste rizik za razvoj neželjenih srčano-žilnih komplikacija kao i smrtnost od istih. Važno je kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 rano postaviti dijagnozu kronične bubrežne bolesti radi ranog liječenja same bubrežne bolesti, pravilnog odabira terapije odnosno lijekova koji uz utjecaj na glikemiju imaju i povoljan utjecaj na zaštitu bubrega. Ne smijemo zaboraviti da je u liječenju bolesnika sa šećernom bolešću i kroničnom bubrežnom bolešću od iznimne važnosti dobra kontrola arterijskog tlaka i tjelesne težine kako bi se smanjio rizik za napredovanje kronične bubrežne bolesti. Važno je naglasiti kako je potrebno periodično kontrolirati bubrežnu funkciju radi prilagođavanja doze propisanih lijekova sukladno stupnju oštećenja bubrežne funkcije.
Nadomještanje funkcije
Nažalost, dio bolesnika sa šećernom bolešću dolazi prvi put nefrologu s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolešću. To su oni bolesnici sa šećernom bolešću koji su iz nekog drugog razloga odredili serumski kreatinin. Bilo zbog planirane dijagnostičke pretrage koja zahtjeva davanje intravenskog kontrasta, planiranog operativnog zahvata ili u sklopu liječenja neke druge bolesti.
Moraju li baš svi pacijenti koji boluju od kronične bubrežne bolesti na kraju završiti na dijalizi?
Naravno da svi bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 neće razviti završni stadij zatajenja bubrežne funkcije koji zahtjeva nadomještanje bubrežne funkcije dijaliznim metodama ili transplantacijom bubrega. Međutim, statistika je neumoljiva. Prema svjetskim i hrvatskim statističkim podacima gotovo 50 posto bolesnika koji zbog završnog stadija zatajenja bubrežne funkcije započinju liječenje dijalizom započeli su ga ili zbog šećerne bolesti ili zbog povišenog krvnog tlaka.
Što pacijenti trebaju promijeniti kada već doznaju da uz šećernu bolest tipa 2 imaju i bubrežnu bolest?
Prvo je promjena životnih navika. Načina prehrane prema stupnju zatajenja bubrežne funkcije, redukcija tjelesne težine za one s prekomjernom tjelesnom težinom, smanjenje unosa soli za one koji imaju povišeni krvni tlak te povećana tjelesna aktivnost. Važno je redovito uzimati propisanu terapiju, kontrolirati glikemiju, tjelesnu težinu, arterijski tlak, parametre bubrežne funkcije uz redovite kontrole nefrologa sukladno stupnju oštećenja bubrežne funkcije. Mnoga istraživanja potvrđuju da se pridržavanjem mediteranske prehrane mogu prevenirati brojne kronične nezarazne bolesti.
Mediteranska prehrana se preporučuje i kao terapija jer pospješuje kontrolu metaboličkih parametara poput glikemije ili visokog krvnog tlaka. Poznato je i kako ima povoljan utjecaj na očuvanje funkcije transplantiranog bubrega.
Međutim, rezultati istraživanja među našim bolesnicima pokazuju porazne rezultate. Kada govorimo o bolesnicima koji istovremeno imaju šećernu bolest, arterijsku hipertenziju i kroničnu bubrežnu bolest samo ih se 9,1 posto hrani prema postulatima mediteranske prehrane. Kod bolesnika s transplantiranim bubregom rezultati su nešto bolji. Ali ipak daleko od očekivanih. Samo se 25 posto bolesnika s transplantiranim bubregom hrani po postulatima mediteranske prehrane.
Dvije vrste dijalize
Zna li se koliko se bolesnika liječi dijalizom?
Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju prikuplja podatke iz svih Centara za dijalizu u Registar nadomještanja bubrežne funkcije. Prema zadnjim javno dostupnim podacima dijalizom se liječi oko 2600 bolesnika. Dvije su vrste dijalize. Hemodijaliza koja je metoda pročišćavanja krvi pomoću aparata. Provodi se u zdravstvenoj ustanovi više puta tjedno. I peritonejska dijaliza koja je pročišćavanje krvi putem potrbušnice. Provodi se u kućnim uvjetima od strane educiranog bolesnika ili educiranih članova obitelji uz redoviti nadzor medicinskog osoblja.
