Oštećenje autonomnog živčanog sustava pacijenta koje je zahvatio post COVID sindrom pokazuje veća oštećenja od onih koja se očitavaju nakon infarkta miokarda, upozorava prof. dr. sc. Branislav Milovanović. Ovaj predsjednik Udruženja za neurokardiologiju Srbije i šef Neurokardiološkog laboratorija KBC Bežanijska kosa u Beogradu rezultate svog istraživanja prezentirao je nedavno i u Osijeku na kongresu Rijetkih bolesti u neurologiji.
Softver organizma
– Autonomni živčani sustav je zapravo jedna mreža. On čini softver našeg organizma. Odnosno naš upravljački dio. Gotovo kod svake bolesti on je prvi oštećen i baš se tu vide promjene. Prvo istraživanje povezanosti oštećenja autonomnog živčanog sustava radili smo s pacijentima koji su oboljeli od koronavirusa, koji su imali teži oblik bolesti te bili na bolničkom liječenju. Jedan dio pacijenta nakon koronavirusa ušlo je i u post COVID i imali su tegobe još tri mjeseca. No, kada post COVID sindrom ne prođe ni nakon šest mjeseci onda to postaje sindrom kroničnog umora kojim se bavim već 20 godina.
Problem je što kod kroničnog umora obične pretrage ne pronalaze nikakvu problematiku. A u najtežim slučajevima ljudi se gotovo pretvaraju u invalide jer se nerijetko ne mogu ustati ni iz kreveta. U međuvremenu vam se zbog bolesti razvije i anksioznost, fobije i depresije. I svi ocjene da zapravo imate psihološki problem te liječenje usmjere psihijatru. Nitko ne sumnja da je u biti zdravstveni problem na razini mitohondrija, objašnjava ovaj kardiolog.
Dijagnostika oštećenja
Kako napominje problem je što se precizno oštećenje mitohondrija ne može lako ni svugdje dijagnosticirati.
– Prvi je dosta invazivan i ne možemo ga raditi jer to podrazumijeva biopsiju mišića gdje se direktno može vidjeti oštećenje mitohondrija. Drugi je testiranjem autonomnog živčanog sustava što je isto problem jer je laboratorija za to u cijelom svijetu tek nekolicina. Treći način je zapravo ispuniti upitnik na temelju simptoma i kriterija koje je postavilo nekoliko svjetskih zdravstvenih ustanova. Po tom upitniku može se postaviti dijagnoza. Među tim simptomima svakako je umor koji traje duže od šest mjeseci, poremećaji spavanja odnosno ako se nakon što ste cijelu noć spavali ustajete umorni, ako poslije napora imate strašan pad energije, ako su prisutni kognitivni poremećaji s pamćenjem, magla u glavi, zaboravljanje riječi i disautonomije, krize svijesti, vrtoglavice i bolovi u mišićima i zglobovima. Bolest može biti prisutna od blagog do vrlo teškog stupnja. Istovremeno sva uobičajena dijagnostika ne pokazuje ništa, a vi ste gotovo invalid, objašnjava prof. Milovanović.
Inače, ovaj liječnik napominje kako u Hrvatskoj postoji laboratorij za testiranje autonomnog živčanog sustava u KBC Zagreb, ali se prvenstveno koristi za testiranje neuroloških bolesti.
– Mali je broj centara i eksperata. U SAD-u ih je samo pet. No, glavni svjetski centar je St Mary’s Hospital u Londonu gdje sam i sam učio. Kod nas osim ovoga u Zagrebu, postoji i u Kliničkom centru Ljubljana koji se također bavi tek neurološkim bolesnicima.
Za takav centar je neophodna posebna oprema, vrlo široko multidisciplinarno znanje od medicine do matematike, fizike i teorije signala. Prvi takav laboratorij u ovom dijelu Europe koji se bavi baš testiranjem kod slučajeva kroničnog umora otvorili smo u u Kliničkom centru Bežanijska kosa, a isto radimo i u Neurokard klinici. Krize svijesti inače se ne mogu rješavati bez testiranja autonomnog živčanog sustava. U Engleskoj kod svake krize svijesti koja nije jasna i kada se sumnja na epilepsiju prvo se testira autonomni živčani sustav. Na takvo testiranje čeka se i do osam mjeseci, kaže prof. Milovanović.
Dugotrajno liječenje
Liječenje oštećenja na mitohondrijskoj razini, kako objašnjava ovaj liječnik je umjetnost.
– Neophodno je što prije reagirati i odmah krenuti s terapijom. U slučaju kada kronični umor traje šest mjeseci i mitohondriji su oštećeni treba otprilike tri do šest mjeseci da se organizam vrati u normalno stanje. U slučaju kada takvo stanje traje godinama, bit će neophodno i znatno duže razdoblje oporavka. Problem je što ova bolest zahvaća iznimno mlade osobe od 25 do 30 godina. Veliki je broj suicida kod tih osoba jer im nitko ne vjeruje i oni završavaju kod psihijatra. Liječenje je multidisciplinarno. Riječ je o kombinaciji suplemenata vitamina i minerala, ali se liječi i antivirusno, antibakterijsko i antifungicidno. Propisuju se aminokiseline, peptidi, acetil l karnitin, selen, koenzim q 10. Baza svega je liječenje mitohondrija. Najvažnije je da osoba bude uporna u ovom dugotrajnom liječenju. napominje ovaj liječnik.
