fbpx
Zdravstvena pismenostRadiološke metode u onkološkoj dijagnostici, kontroli i liječenju

Radiološke metode u onkološkoj dijagnostici, kontroli i liječenju

Radiološke metode nezaobilazan su dio onkološke dijagnostike, kontrole, praćenja bolesti i liječenja. Najučestalije se primjenjuju ultrazvuk, CT – kompjutorizirana tomografija i MR – magnetska rezonanca. Rade na različitim principima. Liječnik specijalist i onkolog određuju kada je koja potrebna. Koriste se ovisno o vrsti tumora, stadiju bolesti ili njezinoj proširenosti. Nekad jedna metoda dopunjuje drugu, a nekad jedna indicira daljnje dijagnostičke pretrage. Razlog tome je što daju različite informacije kao odgovor na dijagnostičko pitanje ili sumnju. Uobičajene se prije operativnog zahvata da bi on bio što preciznije i efikasnije obavljen.

Ultrazvuk

Ultrazvuk je metoda koja koristi zvučne valove visokih frekvencija. Koristi se za mnoga meka tkiva i organe, a doppler ultrazvuk posebno dobro prikazuje cirkulaciju u promatranom području. Jedna je od najčešće korištenih metoda dijagnostike, a kod brojnih stanja dopunjava ostale pretrage. Često je, kao kod probira na rak dojke, ultrazvuk dopuna mamografiji ili drugim slikovnim metodama u radiologiji. Ne zahtjeva dugo vremena budući liječnik slike dobiva u realnom vremenu. Primjenjuje se tako da se sonda prisloni na kožu iznad i u blizini promatranog organa. Bezbolan je i najčešće ne zahtijeva posebnu pripremu osim za nekolicinu organa poput žuči, jetre, mokraćnog mjehura kada treba paziti na unos tekućine. Kod dijela pretraga tekućina ometa, a kod dijela je nužna da se organi bolje prikazuju. Danas postoje sofisticirani 3D i 4D uređaji. Sonda na koži premazanom gelom kako bi bolje prianjala odašilje zvučne valove koji se odbijaju i vraćaju od tkiva i organa.

Kompjutorizirana tomografija

Kompjutorizirana tomografija (CT) u medicini pa tako i u onkologiji postala je raširena i široko korištena metoda dijagnostike. Što je CT, kada i kako se koristi objašnjava stručnjakinja za medicinsku fiziku, Dea Dundara Debeljuh, mag.phys. sa Zavoda za medicinsku fiziku i zaštitu od zračenja KBC-a Rijeka i Odjela za radiologiju OB Pula.

U kompjutoriziranoj tomografiji, CT-u, X-zrake spadaju u skupinu ionizirajućeg zračenja. Zato imaju dovoljno energije da mogu proći kroz ljudsko tijelo i ostaviti trag na detektoru koji vidimo kao sliku. Stoga CT oslikavanje pruža mogućnost “pogleda” u unutrašnjost ljudskog tijela i predstavlja osnovu suvremene medicine. Time omogućuje planiranje i izvođenje drugih medicinskih postupaka. Ova dijagnostička metoda dodatno je povećala mogućnosti oslikavanja X-zrakama. Njome se, u usporedbi s drugim načinima oslikavanja X-zrakama, dobiva slojevni prikaz visoke kvalitete slike i mogućnost volumnog prikaza pojedinih dijelova tijela.

Spektar kliničke primjene

Dodatna prednost suvremenih CT uređaja je što imaju veliku brzinu rotacije rendgenske cijevi. Uz to i višeredne detektore koje omogućuju prikupljanje podataka s više desetaka ili stotina slojeva u kratko vrijeme. Spektar kliničke primjene CT-a je vrlo širok pa se tako koristi za oslikavanja mnogih anatomskih regija. Upravo zbog učestalosti i važnosti CT oslikavanja, posebnu pažnju treba posvetiti optimizaciji takvih procedura. Cilj je postići da izloženost pacijenta ionizirajućem zračenju bude što je moguće manja, a da pritom kvaliteta dobivenih slikovnih podataka bude dovoljno dobre kvalitete – pojašnjava Dea Dundara Debeljuh.

U optimizaciji sudjeluju stručnjaci koji su uključeni u izvođenje i kontrolu kvalitete; od radiologa, radiološkog tehnologa do medicinskog fizičara. Optimizacijom je moguće štetne utjecaje zbog izloženost pacijenta ionizirajućem zračenju učiniti gotovo zanemarivim.

Ionizirajuće zračenje, zbog svoje visoke energije, može uzrokovati oštećenja lanaca DNK pojedinih organa i tkiva. Važno je stoga prije njegove uporabe u medicini procijeniti hoće li korist za pojedinca od medicinskog postupka biti veća od mogućih posljedica izloženosti ionizirajućem zračenju. Pri tome je izuzetno važno da se kod postupaka koji uključuju primjenu X-zraka primjenjuje načelo opravdanosti. To znači da mora postojati dobar medicinski razlog da određeni postupak bude proveden – kaže dr. Dundara Debeljuh.

Magnetska rezonanca

Magnetska rezonanca (MR) jedna je od najučestalijih radioloških pretraga. Doc. dr. sc. Petra Valković Zujić, pročelnica Odjela za abdominalnu radiologiju i radiologiju dojke Kliničkog zavoda za radiologiju KBC-a Rijeka, kaže kako MR daje jasne podatke i slike dobre rezolucije pomoću kojih se može pouzdano postaviti dijagnoza. MR ne koristi ionizirajuće zračenje i trajanje pretrage ovisi o dijelu tijela koji se snima. Ističe da je važno da pacijent donese svu dokumentaciju kako bi procjena o tome treba li mu CT ili MR ili druga pretraga bila bolja i u korist pacijenta. Važno je je li pacijent onkološki, je li prije liječen, operiran, od kojih bolesti boluje i sl. Onkološki pacijenti imaju prioritet. Kad radiolog utvrdi koja je pretraga potrebna, bira protokol optimalan za pacijenta.

Nuklearna medicina u dijagnostici i terapiji raznih bolesti primjenjuje otvorene izvore zračenja, odnosno radioaktivne izotope ili radionuklide, objašnjava doc. dr. sc. Domagoj Kustić, specijalist nuklearne medicine u KBC-u Rijeka.
Radionuklidi u nuklearnoj medicini služe kao “obilježivači” različitih tvari. Uneseni u organizam prolaze svoj metabolički put, a kako su “obilježeni”, mogu se pratiti. Detekcija obilježenih spojeva, tzv. radiofarmaka, zahtjeva odagovarajuću tehnologiju. Računalnom tehnologijom omogućeno je vizualno praćenje radiofarmaka u organizmu. Tako se ispituje dinamika različitih procesa – fizioloških, tj. onih u zdravim tkivima i patofizioloških, u različitim bolestima. Radioaktivnost je obilježje nuklearno-medicinskih postupaka. No, u spektru slikovnih dijagnostičkih pretraga pacijenti se izlažu vrlo malim dozama zračenja. Njihov raspon ovisi o vrsti pretrage, a one ne rezultiraju oštećenjima u organizmu. Pri radu u nuklearnoj medicini moraju se poštovati svi zakonom definirani principi zaštite od ionizirajućeg zračenja. Bez izlaganja štetnim utjecajima zračenja, cilj je dobiti što više korisnih informacija iz pretrage koje se koriste za daljnje liječenje.

Komplementaran odnos

Nuklearno medicinske pretrage stavljaju naglasak na funkciju tkiva i organa. Prednost je i da radiofarmaci ne izazivaju alergijske reakcije. Nakon jedne primljene doze radiofarmaka u pojedinim pretragama, do izražaja dolazi i prednost snimanja cijelog tijela, koja ne zahtijeva aplikaciju dodatnih doza. Takve su npr. scintigrafija skeleta, scintigrafija somatostatinskih receptora ili PET/CT pretrage. Iz aspekata multidisciplinarne dijagnostičke obrade, odnos između nuklearno medicinskih i radioloških metoda je skladan i komplementaran. U prilog tome govori i danas dominirajuća primjena hibridne slikovne dijagnostike koja povezuje jednu nuklearno medicinsku metodu s radiološkom. Takve su npr. SPECT/CT, PET/CT, PET/MR. Niskodozni CT uzrokuje manje ozračenje pacijenta u odnosu na dijagnostički CT. Pri razvoju pojedinih bolesti ili njihovom napredovanju, patološka zbivanja u tkivima ranije se očituju kroz promjene u funkciji tkiva (u usporedbi sa zdravim tkivom). Smatra se da promjene morfologije nastaju tek nešto kasnije.

Iz toga slijedi da se pojedine bolesti mogu ranije detektirati na temelju promjena u funkciji.
Zato nuklearno medicinske pretrage mogu potencijalno ranije dijagnosticirati početak bolesti ili njeno napredovanje. Ali uz komplementarnu vrijednost koju tome dodaje radiološka metoda, sveukupna dobit od obiju pretraga postaje najveća. Oslikavati se mogu praktički svi organi i organski sustavi. Same pretrage su specifične ili za određene organe ili pak skupinu bolesti. U proteklih 15 godina u nuklearnoj medicini veliki zamah doživljava pozitronska emisijska tomografija (PET). Najčešće se izvodi kao hibridna metoda uz CT, odnosno kao PET/CT pretraga. U tu svrhu se koriste hibridne PET/CT kamere. PET/CT pretrage izvode se u KBC Zagreb te u ustanovama Poliklinike Medikol u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Odabir PET radiofarmaka ovisi o organima ili specifičnim funkcijama koje želimo ispitati. PET/CT pretrage najveću primjenu pronalaze u onkologiji.
Među PET radiofarmacima, najšire se primjenjuje flurom-18 obilježena glukoza, tj. FDG, kao opći tumorski marker.

Pozitronska emisijska tomografija

Pozitronska emisijska tomografija (PET) je slikovni dijagnostički nuklearno-medicinski postupak za detekciju zračenja iz tijela pacijenta. Osnovni princip nastanka slike kod nuklearnomedicinskih dijagnostičkih postupaka pa tako i PET-a je primjena otvorenih izvora zračenja odnosno radioaktivnih tvari koje zbog svoje nestabilnosti podliježu radioaktivnom raspadu pri čemu dolazi do emisije ionizirajućeg zračenja.
Tehnološki napredak omogućio je razvoj suvremenih uređaja koji predstavljaju spoj pozitronske emisijske tomografije (PET) i kompjutorizirane tomografije (CT) u kombinirani dijagnostički sustav. O toj tehnologiji govori nam specijalistica nuklearne medicine Tatjana Suttil, dr. med. iz Poliklinike Medikol:
Takvi sustavi nam danas omogućuju hibridnu slikovnu dijagnostiku. Tomografskim snimanjem dobivamo trodimenzionalni prikaz raspodjele aktivnosti u organima odnosno organskim sustavima cijelog tijela. PET/CT je neinvazivna slikovna dijagnostika. Osim vizualne tzv. kvalitativne analize podataka, omogućava i kvantitativnu analizu što je iznimno vrijedan dodatak slikovnoj analizi i povećava objektivnost pretrage. Kvantitativna analiza omogućava i usporedbu s podacima prethodnih nalaza što nam daje informacije vrijedne za praćenje učinka liječenja. Sa aspekta multidisciplinarne dijagnostičke obrade vrlo je značajan komplementaran odnos nuklearno medicinske i radiološke dijagnostike u ovom objedinjenom sustavu što bolesnicima uvelike smanjuje broj pretraga i vrijeme potrebno za dijagnostiku.

Detekcija ostatne bolesti

Temeljem nalaza PET/CT-a dobivaju se podaci koji mogu poslužiti u ciljanom usmjeravanju bolesnika na eventualne dodatne dijagnostičke postupke. U onkologiji se PET/CT primjenjuje u dijagnostici bolesti uz napomenu da nije namijenjen primarnoj dijagnostici osim kod dijagnostike tumora nepoznatog primarnog sijela, u kliničkom praćenju bolesnika, procjeni proširenosti bolesti, procjeni učinka liječenja odnosno za praćenje tijeka i ishoda bolesti te odgovora na različite terapijske postupke (medikamentozna terapija, odnosno kemo i imunoterapija, radioterapija, kirurško lječenje) – objašnjava.
Od velikog je značaja po završetku liječenja sa svrhom detekcije ostatne bolesti odnosno otkrivanja recidiva (povrata) bolesti kao i eventualnih sekundarnih mjesta širenja bolesti (metastaze).

PET/CT se koristi i kao pomoćna metoda u određivanju polja zračenja na način da se zrači samo aktivni tumor dok okolno zdravo tkivo ostaje pošteđeno.

Više je studija pokazalo dulje preživljenje bolesnika kod kojih je zračenje planirano na osnovi nakupljanja FDG-a. Procjena stadija bolesti odnosno stupnja proširenosti bolesti omogućava izbor najboljeg oblika liječenja u određenoj fazi bolesti. Time se direktno utječe na tijek bolesti i ishod liječenja. Odluku o potrebi pretrage donosi liječnik specijalist koji prati onkološkog bolesnika.
Pretraga se može primijeniti u dijagnostici odnosno praćenju velikog broja tumora.

Pripreme za pretragu

Izvođenje pretrage je jednostavno. U pripremi pacijenta za PET/CT sa F-18 FDG kod onkoloških pacijenata potrebno je da pacijent bude natašte 6 sati prije pretrage, s tim da ne smije konzumirati ni zaslađena pića. Razlog tome je što glukoza iz plazme kompetira sa obilježenom fluordeoksiglukozom u nakupljanju u stanicama.

Ukoliko je razina glukoze u plazmi uvećana u stanice će, pa tako i u tumorske, ući manje obilježene glukoze što kod interpretacije nalaza može značiti lažno negativan nalaz, odnosno neadekvatan prikaz tumorskog tkiva. To je razlog zbog kojeg se svakom pacijentu prije aplikacije radioframaka (FDG) određuje koncentracija glukoze u krvi.

Važno je pritom još jednom naglasiti da kod onkoloških bolesnika s aktivnom bolesti, nakupljanje FDG-a u zdravim tkivima (s iznimkom mozga i srca) nije izraženo u mjeri u kojoj je izraženo u zloćudnom tkivu što slikovno stvara kontrast i omogućava razlikovanje između zdravog i bolesnog. To je od iznimnog značaja kod interpretacije nalaza. Fluordeoksiglukoza se aplicira intravenski u individualnoj dozi određenoj za svakog pacijenta. Nakuplja se u stanicama ovisno o njihovoj metaboličkoj aktvnosti. Nakon injiciranja slijedi period mirovanja tijekom kojeg pacijent treba biti što manje aktivan kako ne bi došlo do raspodjele radiofarmaka u mišićima nego u ciljnim organima.

Medicinski prihvatljivo ozračenje

Poznato je, naime, da mišići koriste glukozu kao svoj primarni izvor energije. Za adekvatnu raspodjelu radiofarmaka u tijelu pacijenta potrebno je okvirno sat vremena što je preduvjet postizanja adekvatne kvalitete slike. Nakon protoka vremena propisanog za raspodjelu slijedi snimanje cijelog tijela trajanja okvirno 15-ak minuta ovisno o tehničkim karakteristikama uređaja na kojem se snima te izboru protokola snimanja za kompjuteriziranu tomografiju (sa ili bez intravenske primjene kontrastnog sredstva). Po završetku snimanja pacijentu se preporuča uzimanje tekućine kako bi se eventualno zaostala aktivnost u tijelu što brže eliminirala putem mokraćnog i probavnog sustava koji su fiziološki putevi eliminacije radiofarmaka. Nuspojave nakon primjene F-18 FDG-a nisu zabilježene.
Vrlo često su pacijenti zabrinuti jer se radi o pretrazi kod koje postoji radioaktivno zračenje što je neizostavno obilježje nuklearno-medicinskih dijagnostičkih postupaka. Ozračenje organizma je u medicinski prihvatljivim okvirima. Korist od pretrage višestruko premašuje potencijalnu štetnost.

U više znanstvenih i stručnih publikacija dokazano je da upravo nalaz PET/CT-a u 30-40 posto onkoloških bolesnika utječe na promjenu odluke o daljnjem liječenju.

Nalaz PET/CT-a uvelike pomaže liječniku kliničaru u donošenju odluke o primjeni najadekvatnijeg terapijskog postupka u određenoj fazi bolesti kao i procjeni učinka primjenjene terapije. Primjena PET/CT dijagnostike u onkologiji omogućava individualizirani pristup liječenju naših bolesnika. Osim navedenog ne može se ne istaknuti značaj PET/CT-a u praćenju učinkovitosti danas dostupnih, iznimno skupih lijekova (tzv. “pametni” lijekovi) kao obaveznog dijagnostičkog postupka prema smjernicama za liječenje onkoloških bolesnika. Time se, osim dobrobiti za pacijenta, s obzirom na visoku cijenu navedenih lijekova značajno utječe na racionalizaciju troškova u zdravstvenom sustavu.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike