“Alergičan sam na sunce”, rečenica je koju dolaskom sunčanog vremena često čujemo u ordinaciji. No je li svaki osip nakon izlaganja suncu i alergija na sunce? Biti alergičan znači biti preosjetljiv na određeni alergen i pri svakom novom kontaktu reagirati burno određenim simptomima, u ovom slučaju osipom na koži.
Srećom, ljeti osipi najčešće nastaju zbog vrućine i znojenja. Miliaria koja nastaje uslijed začepljenja izvodnih kanala znojnica te folikulitisi i acne oleinica koji se mogu pojaviti zbog primjene uljnih preparata koji djeluju okluzivno (ulja za sunčanje), nisu alergija na sunce. Miliaria se manifestira crvenkastim papuloznim osipom i mjehurićima, češće u djece. Folikulitisi su nalik na akne, a mogu se pojaviti na glavi, trupu, rukama i nogama u obliku gnojnih prištića, tj. papulopustula.
Prema fotoosjetljivosti razlikujemo šest tipova kože od kojih su tip I i II izrazito osjetljivi na sunce. Vrlo brzo, unutar 30 minuta od izlaganja suncu, mogu razviti crvenilo kože.
Fotodermatoze
Fotodermatoze su promjene na koži koje nastaju pod utjecajem sunčevog svjetla, a dijelimo ih na primarne i sekundarne.
Primarne fotodermatoze mogu biti akutne – solarni dermatitis koji nastaje unutar nekoliko sati od izlaganja suncu, u obliku crvenila i pečenja kože te pojavom mjehurića i većih mjehura. Kronične fotodermatoze posljedica su dugotrajne ekspozicije sunčevu svjetlu, a manifestiraju se smeđim mrljama, trajno proširenim kapilarama na licu, vratu i dekolteu, degenerativnim promjenama vezivnog tkiva dermisa te aktiničkim keratozama.
Sekundarne fotodermatoze posljedica su upale koja se ne zasniva na imunološkim mehanizmima, tzv. fototoksične dermatoze te upale kod koje uz senzibilizator i sunčevo svjetlo sudjeluju i imunološki mehanizmi – fotoalergijske dermatoze.
Fototoksični dermatitisi
Fototoksični dermatitisi pojavljuju se češće od fotoalergijskih dermatitisa i često se s njima zamjenjuju. Nastaju kada fotosenzibilizator – kemijska tvar, nakon aktivacije sunčevim svjetlom uzrokuje oštećenje kože koje izgleda poput jake opekline od sunca. Nakon cijeljenja se pojavljuju i bizarne, dugotrajne smeđe mrlje.
Primjer su:
parfemi
kolonjske vode
sapuni koji sadrže eterična ulja citrusa (limun, limeta, mandarina, naranča, bergamot)
zatim livadne trave i
psoraleni koje nalazimo u celeru, mrkvi, peršinu i smokvi.
Na mjestima kontakta kože s navedenim biljkama i izlaganja sunčevom svjetlu nastaju crvenilo i mjehuri u oblicima koji često odgovaraju otisku biljke. Stoga se košnja trave, radovi u vrtu i berba smokve za vrijeme sunčanog vremena nikada ne rade u kratkim hlačama i majici kratkih rukava. Iz istog razloga ne preporučuje se igranje djece u travi za vrijeme sunčanog vremena.
Pripravci gospine trave, bilo da se radi o oralnom preparatu ili o uljnom preparatu (kantarionovo ulje) također su fototoksični te se ne preporučuju upotrebljavati prije sunčanja. Poseban oprez potreban je i s kremama na biljnoj bazi.
Fototoksično mogu djelovati i akridinske boje, katrani i eozin.
Fotosenzibilizator može djelovati preko kože i nakon resorpcije iz probavnog sustava te parenteralno. To su lijekovi koji nakon dospijeća u kožu koja je obasjana sunčevim svjetlom uzrokuju upalnu reakciju kože. Primjer su:
antibiotici iz skupine tetraciklina (tetraciklin i doksiciklin), fluorokinolona (ciprofloksacin i levofloksacin) i sulfonamida
zatim lijekovi koji se daju protiv mučnine u vožnji (difenhidramin)
neki diuretici (furosemid i hidroklorotiazid)
nesteroidni protuupalni lijekovi (piroksikam i naproksen)
lijekovi u liječenju akne i psorijaze iz skupine retinoida (isotretinoin i acitretin)
lijekovi za srce (amiodaron, diltiazem, nifedipin, dakarbazin)
lijekovi za liječenje šećerne bolesti (iz skupine sulfonilureja) te neki psihijatrijski lijekovi (fenotiazini i triciklički antidepresivi).
Fotoalergijske dermatoze
Kada uz fotosenzibilizator i sunčevo svjetlo sudjeluju i imunološki mehanizmi, govorimo o fotoalergijskim dermatozama. One se rjeđe pojavljuju u odnosu na fototoksične dermatoze.
U ovom slučaju fotosenzibilizator se u koži aktivira pod utjecajem sunčevog svjetla, spaja se s proteinima kože i postaje potpuni antigen, tj. alergen. Ovisno o putu ulaska u tijelo, klinička slika nastaje zbog hematogenog rasapa ili direktnog kontakta s kožom i sunčevog svjetla. Klinička slika nalikuje onoj kod fototoksičnih dermatitisa.
Antimikrobni lijekovi (kloheksidin, heksaklorofen, dapson), zatim nesteroidni protuupalni lijekovi (celekoksib) i neki kemoterapeutici poznati su fotoalergeni.
Fotoalergijske reakcije mogu izazvati i mirisne tvari poput mošusa koji se nalazi u parfemima te proizvodi za zaštitu od sunca koji sadrže paraaminobenzojevu kiselinu, cinamate, benzofenone, salicilate, oksibenzon ili cikloheksanol.
U vrlo rijetke fotoalergijske dermatoze ubrajaju se i solarna urtikarija, polimorfna erupcija na svjetlo i hydroa vacciniforme. Solarna urtikarija manifestira se ubrzo nakon izlaganja sunčevom svjetlu pojavom urtika na cijeloj površini kože. Polimorfna erupcija na svjetlo pojavljuje se u različitim kliničkim oblicima, pretežno samo na fotoeksponiranoj koži. Stanje koje nalikuje boginjama (Hydroa vacciniforme) manifestira se mjehurima koji cijele neestetskim ožiljcima.
Metaboličke bolesti poput pelagre i porfirije, također se manifestiraju upalom suncu izloženih područja kože, u obliku crvenila, ljuštenja i mjehura. Pelagra nastaje zbog manjka B3 vitamina (niacina),a povezuje se s alkoholizmom i neadekvatnom prehranom. Porfirije nastaju zbog poremećenog metabolizma porfirina u hematopoetskom sustavu i jetri.
Svakako treba istaknuti da se reakcije fotoosjetljivosti neće dogoditi u svih osoba. Prepoznavanje problema te uzročno posljedičnih veza izlaganja određenom fotosenzibilizatoru i pojavi promjena na koži, kao i izbor odgovarajuće terapije, moguće je jedino u konzultaciji s liječnikom.
Za više informacija ili rezervaciju termina pregleda dermatologa kontaktirajte nas pozivom na broj 072 12 12 12 ili mailom na info@medikol.hr.











