Paraplegija je za mladog Splićanina Svena Maretića bila tek dijagnoza koju je katkad čuo, njoj nešto pročitao. No, od 2006. postala je i njegova dijagnoza. Jedan izlazak s prijateljima, jedna prometna nesreća na Braču promijenili su mu život. Ozljede kralježnice bile su teške zbog čega od tada živi u invalidskim kolicima. Ako ste pomislili da ćete ovdje pročitati još jednu tužnu priču mladoga čovjeka koji se teško nosi sa životom u invalidskim kolicima, prevarili ste se. Svenov osmijeh i zarazni optimizam najbolji je dokaz da život s invaliditetom itekako ima smisla, a njegove kritike smjernice su svima.
Prošloga je vikenda organizirao ‘Split Open’, Međunarodno ITF natjecanje za tenisače u kolicima, a dojmovi su još svježi:
Zacrtaš cilj i nema natrag
-Turnir je uspješno priveden kraju unatoč užasno teškim vremenskim uvjetima, prekidima mečeva zbog kiše. Jedan dan smo čak počeli u 8 ujutro, a završili u 23 sata. Bilo je zahtjevno, organizacijski za mene, a i igrački jer sam u dvojnoj ulozi. Ali znate ono ‘tko te pita, zacrtaš cilj i nema natrag’ – s osmijehom će Sven. U ovom parasportu i ovom, kako kaže ‘našem’ svijetu, pogonsko gorivo je entuzijazam. Uz pomoć članova malog, ali moćnog Tenis kluba osoba s invaliditetom Split, uspješno su treću godinu za redom održali ovaj turnir koji već sada postaje ozbiljna točka na teniskoj mapi igrača u kolicima.
-S ponosom ističemo da imamo preko 800 aktivnih igrača na svijetu. Nemamo kategorija po razini i stupnju invaliditeta nego smo svi skupa. Doduše, zvuči malo nepravedno, međutim nešto se radi na tome pa se nadamo da će uskoro i Međunarodni paraolimpijski odbor barem razdvojiti ozljede kralježnice od svih ostalih, osobno smatram da je to minimum – kaže Sven..
Što se njegova nastupa tiče može biti zadovoljan. Izgubio je u tijesnom meču od puno bolje rangiranog igrača što je znak da igrački napreduje.
Splitske plaže
-U konkurenciji parova sam dogurao do finala gdje smo izgubili. Sve u svemu solidan početak godine za mene – zadovoljno će Sven. Nakon splitskog turnira nema predaha ni mira jer već u srijedu putuje u Italiju na idući turnir.
Kako u današnjem okruženju žive osobe s invaliditetom kod nas, može li u njegovom rodnom Splitu biti bolje?
-Prostora za napredak uvijek ima, ali moram naglasiti da se u zadnjih par godina u Splitu nešto pozitivno zakotrljalo. Dosta je više aktivista koji skreću pozornost na stvari koje mogu i moraju biti bolje. Trenutno smo pred ljetom i tu ćemo morati kao grad uložiti nešto napora da neke plaže budu prilagođenije. Na tome već dosta radimo i ukazujemo tako da bi ovo ljeto barem na plaži Bačvice trebala biti jedna specijalna kolica za ulazak u more – nada se Sven.
Što se tiče plaže Bene, na Marjanu, tu nije optimističan.
-Ne znam kako bih uopće komentirao stanje na Benama. Tužno ju je vidjeti onako ruzinavu i zapuštenu, polu-prilagođenu. Definitivno, toliko je generacija odslužila da je zaslužila malo ušminkavanja – kaže Sven. Ima još jedna lokacija za koju nema puno hvale. Riječ je o Sustipanu, zelenoj splitskoj oazi uz more.
Pravo na bolje uvjete
-Tu smo svi skupa u mraku, pogubljeni u pustim obećanjima i birokraciji…. govori o Sustipanu Sven.
Kako kaže, ne bi želio da se njegov apel doživljava kao napad na bilo koga, no osobe s invaliditetom imaju pravo na bolje uvjete.
Sa zanimanjem prate zbivanja oko postavljanja polupodzemnih spremnika splitske ‘Čistoće’, ne samo zbog lokacija, već jer spremnici nisu prilagođeni osobama s invaliditetom.
-Pratim po medijima da se Čistoća i njezin direktor diče sa spremnicima gdje god stignu. Tu je kampanja, pjevaju se pjesme, plaćaju se medijski članci, a zapravo se provodi velika diskriminacija prema OSI! – otvoreno će Sven. Kako kaže, nezamislivo mu je da u 2023. godini članica EU ugrađuje te spremnike po lokacijama, kako kome dođe.
-Mislim da će finalna brojka biti 280 lokacija za odvajanje otpada. Super, odvojimo otpad, ali kako da ga ubacimo u spremnik kojeg ili ne možemo dobaviti ili mu ne možemo pristupiti jer se radi stihijski. Ugrađuje ih se da se ispuni nekakvu normu pretpostavljam ili rok te se to nabacuje kako kome dođe. Pisao sam i pravobraniteljici za OSI o ovom problemu te su se na njezinu uputu iz ‘Čistoće’ očitovali da će se posebna pozornost obratiti na pristupačnost. Međutim, to je bila laž, o kojoj čak i postoji papirnati trag. Ako taj dopis nije pomogao, možda mediji pomognu, vidjet ćemo – kaže Sven.
Poziv za sport
Dok čekaju da im se poboljšaju uvjeti života, Sven Maretić ima poruku za sve osobe s invaliditetetom.
-Želim da se što više ljudi s invaliditetom, pogotovo mladih osoba, pridruži sportu! Imamo jako zdrav sustav i odlične uvjete u našem Splitu, a i u drugim sredinama. Sve je više razumijevanja za sportaše s invaliditetom i projekte naših klubova te rad saveza kojim upravlja gospodin Mijo Bakić – napominje.
Na spomen ovoga čovjeka zastane i ozareno nastavlja: – Uz moju obitelj i prijatelje, njemu i ovim putem želim zahvaliti za sve što je napravio za mene na mom sportskom putu, odrastanju i znanju koje nesebično dijeli s nama koji želimo učiti od najboljih – iskreno će Sven.
Optimizam zrači iz svake njegove riječi pa u takvom tonu i završava svoju priču.
-Unatoč fizičkim i onim administrativnim barijerama koje sam nabrojao, moram napomenuti da je naša sredina sve otvorenija prema OSI. Postali smo važnim čimbenikom ovoga grada zahvaljujući trudu svih nas, razbijanju nevidljivih i vidljivih barijera zajedno. OSI ne trebaju stranku. Ni sami nismo svjesni koliko smo jaki ako smo zajedno. A to još uvijek nismo, ali možemo biti. Međutim, OSI “trebaju” politiku. I vlast to i prepoznaje, otvoreni su za nas. Svjestan sam da vremena za neke stvari nema, ali ne smijemo dopustiti da se zadovoljimo trenutnim stanjem. Split za OSI može i mora bolje. Ja vjerujem da će tako i biti – kaže Sven.
Njegova ispovijest neka bude poticaj i smjernica svima; onima koji odlučuju, osobama s invaliditetom, ali i svima nama.
