U liječenju korona infekcije dosad su najmanje dvije kompanije objavile pozitivne rezultate kliničkih testiranja svojih monoklonskih protutijela. Jednoj je odobreno korištenje u SAD-u, a primjena će vjerojatno uskoro početi i u Europi. No visoka cijena i ograničena proizvodnja limitirat će ekonomski manje razvijene
Jedan od najmoćnijih alata imunološkog sustava za borbu protiv patogena su protutijela. To su molekule koje su po sastavu veliki proteini i nazivaju se imunoglobulini. Nalaze se u krvi/serumu, u sluznicama, mlijeku, a njihova je funkcija da unište patogene. To čine na više načina, jedan je primjerice da se povežu na površinu virusa i na taj način mu onemoguće da nas inficira. Kažemo da neutraliziraju virus, objašnjava nam doc. dr. sc. Ilija Brizić iz Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, od kojega smo zatražili pobliže informacije o monoklonskim protutijelima kojima se zasad, među ostalima kao lijekom protiv COVID infekcije služe SAD, a sprema ih se odobriti i Njemačka. Uz provođenje visoko-kompetitivnih znanstvenih projekata, glavna aktivnost Centra za proteomiku je razvoj monoklonskih protutijela, što je omogućilo razvoj suradnje s brojnim laboratorijima u svijetu.
Duga povijest liječenja protutijelima
Protutijela imaju još jednu iznimnu karakteristiku, kaže doc. dr. sc. Brizić, a to je da naš organizam može stvoriti protutijela savršeno specifična za pojedine patogene. Tako da jednom kad se susretnemo s nekim novim patogenom, naš organizam će stvoriti ogroman broj protutijela koja će ga moći neutralizirati. Mi ćemo također zadržati ”tvornice” tih protutijela u organizmu koje se nazivaju B limfociti/plazma stanice, i na taj način ćemo osigurati dugotrajnu zaštitu, ponekad i cjeloživotnu.
Tako funkcioniraju i cjepiva, pri čemu našem organizmu ”pokažemo” neki element patogena ili inaktivirani/oslabljeni patogen, te on stvori protutijela koja nas štite kada se zaista susretnemo s tim patogenom. Kod infekcije patogenom s kojim se prvi put susrećemo, da bi se stvorila protutijela potrebno je više od tjedan dana, te nas u tom periodu štite drugi mehanizmi imunološkog sustava. S obzirom da su protutijela tako efikasna i specifična, još su davno prepoznata kao nešto čime bi se ljudi mogli liječiti, pa tako povijest liječenja protutijelima (serumom) životinja ili ljudi seže čak u 19. stoljeće. Jedan takav primjer su i pripravci protiv ugriza zmija koji obično sadrže serum životinja koje su prethodno imunizirane zmijskim otrovom.
Primjena u onkologiji i autoimunim bolestima, ali i protiv ebole
Monoklonska protutijela su proizvod nešto novije tehnologije – koriste se već nekoliko desetljeća. Glavna razlika je u tome što se proizvode u laboratoriju u staničnim kulturama, i još važnije – potječu iz jednog B limfocita (jednog klona), te su stoga sva protutijela u pripravku identična. Zbog specifičnosti djelovanja, primjenjuju se danas jako puno u medicini, primjerice, kao lijekovi u onkološkim i autoimunim oboljenjima.
Njihova primjena u liječenju infektivnih bolesti nije česta, ali se monoklonska protutijela koriste kod primjerice Ebola virusa. U trenutku pojave novog koronavirusa veliki broj laboratorija je započeo s razvojem monoklonskih protutijela kojima bi se mogao neutralizirati SARS-CoV-2. Do danas su barem dvije kompanije objavile pozitivne rezultate kliničkih testiranja svojih monoklonskih protutijela, od čega je jedna krajem prošle godine dobila odobrenje korištenja u SAD-u, što je vrlo optimistično. Primjena tih lijekova će vjerojatno uskoro početi u Europi. Prema objavljenim rezultatima, ako se na vrijeme administrira ovaj lijek može za 70 posto smanjiti potrebu hospitalizacije u rizičnih pacijenata, te povećati preživljenje.
Kombinacija lijekova
S obzirom da su terapeutske mogućnosti za COVID-19 još uvijek vrlo ograničene, a cijepljenje ne napreduje očekivanim tempom ovakvi lijekovi bi mogli biti ključni za značajan broj pacijenata. Ono što je također vrijedno spomenuti je da se više takvih lijekova može kombinirati i na taj način efikasno boriti protiv različitih varijanti virusa koje su se pojavile u zadnje vrijeme.
Interes javnosti i politike nije bio tako velik za monoklonska protutijela jer ona ne mogu osigurati zaštitu velikog dijela populacije i ne mogu spriječiti širenje virusa u populaciji. Osim toga, mogućnosti proizvodnje dovoljnih količina i visoka cijena su ograničavajući faktori za primjenu ovih lijekova u svakodnevnom liječenju COVID-19. Također, monoklonska protutijela se administriraju intravenozno te su djelotvorna ako se to učini prije razvoja ozbiljnijih simptoma. Prema trenutno dostupnim podacima, u sljedećih nekoliko mjeseci, nekoliko stotina tisuća pacijenata bi moglo biti liječeno ovakvim pristupima, što je daleko ispod stvarnih potreba. Ali bez obzira na to, ovo je ogroman napredak u mogućnostima liječenja, koje će se sigurno i dalje napredovati u sljedećim mjesecima.
U Rijeci monoklonska antitijela za tvrtku koja liječi tumore
U Centru za proteomiku Medicinskog fakulteta u Rijeci također razvijamo monoklonska protutijela, uključujući i ona specifična za SARS-CoV-2. Naš primarni cilj je razvoj alata za istraživanje ovog virusa. Naime, monoklonska protutijela, zbog svoje visoke specifičnosti, jedan su od temeljnih alata u biomedicinskim istraživanjima koji mogu pomoći razjasniti temeljnu biologiju ovog virusa i mehanizme nastanka bolesti. Ta protutijela namijenjena su znanstvenoj zajednici i njihova primjena je isključivo istraživačka. Međutim, neka od drugih protutijela razvijenih u Centru za Proteomiku, specifična za stanične imunološke molekule, trenutačno su u završnoj fazi pretkliničkih istraživanja za liječenje tumora. Naravno, mi ne možemo napraviti lijek kao takav, već monoklonska protutijela koja imaju osobine koja obećavaju nudimo biotehnološkim tvrtkama koje na toj osnovi razvijaju lijek. Jedna takva je i Nectin Therapeutics, čije je sjedište u Izraelu.
Centar za proteomiku utemeljio je prof. dr. sc. Stipan Jonjić
Docent dr. sc. Ilija Brizić zaposlen je u Centru za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, gdje je i doktorirao 2016. godine. Usavršavao se u Munchenu na Sveučilištu Ludwig Maximilians i Washington University St. Louis. Trenutno je voditelj tri znanstvena projekta i suradnik Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva sa sjedištem u Rijeci. Sudjelovao je u provođenju desetak međunarodnih i domaćih kompetitivnih projekata i objavio 20-ak znanstvenih radova. Za svoj znanstveni rad dobitnik je nekoliko nagrada, uključujući Državnu nagradu za znanost. Glavni fokus istraživanja doc. Brizića je imunološki odgovor na virusne infekcije u središnjem živčanom sustavu, te razvoj stanica prirođene imunosti u ranom životu u normalnim i patološkim uvjetima.
Riječki Centar za proteomiku utemeljio i vodi prof. dr. sc. Stipan Jonjić Centar za protemiku Medicinskog fakulteta u Rijeci je pozitivna iznimka u hrvatskom visokoobrazo-znanstvenom sustavu. Naime, rad Centra za proteomiku je većim dijelom financiran kompetitivnim projektima, primarno projektima EU i Hrvatske zaklade za znanost. To se odnosi i na financiranje plaća zaposlenika, ali tako je izgrađena i sama zgrada Centra za proteomiku, kojeg je utemeljio i kojeg vodi prof. dr. sc. Stipan Jonjić. Osim toga, Centar za proteomiku je sjedište Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva.
