Od kada traje Svjetsko nogometno prvenstvo, svi se slažemo u jednome – naši su problemi trenutno nestali. Kolektivno smo kao nacija sretni zbog naših Vatrenih koji su nas svojom fenomenalnom igrom izvukli iz kandži stvarnosti. Doktorica znanosti iz javnog zdravlja i splitska psihoterapeutkinja Andrea Russo objašnjava kako se tu radi o euforiji sreće. Karakterizira ju osjećaj ekstaze, velike radosti, ushićenja i vedrine zbog čega svi uglavnom zaboravljaju svoje svakodnevne probleme. Čine se manjima jer su fokusirani na uspjeh reprezentacije. Ljudi uspjeh reprezentacije zapravo poistovjećuju sa sobom. I u svemu tome se naravno dobro osjećaju jer im raste samopouzdanje i obiluju jednim pretjeranim optimizmom, tvrdi.
Zajednica postoji
Jeste li vi navijačica reprezentacije te što točno karakterizira trenutačno stanje?
Jesam i to žestoka navijačica. I kažem da ćemo osvojiti prvo mjesto i podići pehar. Međutim isto tako znam jednim dijelom, bez obzira na našu igru, kako može biti i drugačije. Dugogodišnja i globalna kriza kao da je za stupanj više dovela do poistovjećivanja sa svojom reprezentacijom očekujući da će mnogi biti prvi. Onda u toj fantaziji da ćemo mi, a tu mislim na bilo koju naciju, možda biti prvi pridonosi euforiji koja nam vraća osjećaj “kolektivnog” u kontekstu u kojem se čini da je izgubljen, naglašavajući da zajednica postoji.
Pojavljuju se kao kompenzacija za nedostatak modela identiteta.
Danas se forsira jedno individualističko društvo, a sada sporadično imamo osjećaj tog kolektivnog pripadanja.
Gdje onda pojedinac nije izgubljen nego ima osjećaj da negdje pripada. Osjeća se dobro. Dio je nečega i to dio nečega uspješnog i velikog odnosno svjetskog. Isto tako stvara osjećaj društvenog sklada, osjećaj da je puno bolje nego što zapravo je. Na svim razinama, na svjetskoj, nacionalnoj, ali i na osobnoj razini. Ljudski um i tijelo toliku razinu euforije mogu tek jedno kraće vrijeme podnositi jer je preizazovno, preintenzivno.
Što nas čeka nakon euforije?
Nakon euforije ili kada se Svjetsko nogometno prvenstvo završi dolazi do otrežnjenja. Do jednog bolnog vraćanja u realitet. Onda taj realitet može emocionalno osjetljivije osobe gurnuti u puno gore psihičko stanje nego što su bili prije intenzivnog euforičnog raspoloženja. Osjećaj subjektivne dobrobiti koji je sada za navijače hrvatske reprezentacije vrlo pozitivan naglo može biti zamijenjen drugom krajnošću.
Ekonomski učinci
Kako ćemo u sljedećim danima tretirati naše reprezentativce?
Naši nogometaši će sada biti dodatno slavljeni, tretirat će ih se kao hodajuće Bogove zato što mi u našoj fantaziji i potrebi da budemo dio onoga što je važno reprezentaciju stavljamo u neke svete okvire. Naravno to sve može imati i svoje negativne strane kroz politiku ili društvo ukupno jer imamo cijeli niz primjera posebno u slabo razvijenim zemljama. Svaki svjetski događaj, pa kada je još popračen euforijom, za sobom vodi i cijeli niz ekonomskih učinaka.
Ti ekonomski učinci znače povećanu prodaju majica, dresova i ostaloga, međutim sada se postavlja pitanje tko zarađuje. U Barceloni, Manchester Cityu i drugim većim klubovima i u stabilnim zemljama većinu prihoda ostvaruju klubovi i država. Dok u drugim zemljama zarađuju različiti prevaranti. Ne smije se zanemariti problem euforičnog klađenja i kod osoba koji nisu ovisnici o kocki, ali su opijeni burnim emocijama, pretjeranim samopouzdanjem i pretjeranim optimizmom. Mnogi ulažu, nažalost, ovih dana više nego što stvarno imaju i mogu.
Težnja ka uspjehu
Što je s današnjim društvom?
Danas se traže kratki, brzi i intenzivni doživljaji. Traži se što brže i što jače u bilo kojem pogledu bez obzira je li to kapital, ljubav, zabava ili nešto drugo. Ljudi vrlo često žele uspjeti u nečemu bez obzira što nemaju ideju što je to točno. A još manje imaju razrađenu ideju kako do toga uspjeha doći. Kada uspjeh treba staviti u dnevni ritam da bi se do njega došlo tada malo tko to može. No, taj ekstremni individualizam i razočaranje te težnja ka uspjehu, brzoj zaradi, ljubavi i zabavi povećava kriminal, ali i subjektivno nezadovoljstvo, točnije narušava se subjektivna dobrobit.
Euforične priče imaju četiri komponente. U prvoj komponenti se traži učešće u spektakularnom događaju, iluzija se pretvara u euforiju, obećava se nedostižno i naposljetku se pojavljuje kao kompenzacija.
Kažete da emocionalno labilniji ljudi nakon završenog SP-a znaju biti u još gorem psihičkom stanju, kako si onda mogu pomoći?
Prvo i osnovno je osvještavanje o postojanju problema. Onda prepoznavanje kod sebe da si ti osoba koja ima problem i da dok još traje euforija trebaš početi razmišljati što nakon. Treba razmišljati kako tjeskobu koja je bila i ranije, ali će nakon svega biti možda još i gora, nadvladati i kako se pripremiti za to. Bilo bi dobro napraviti strategije kako bi odmah mogli zatražiti stručnu pomoć čim prođe Svjetsko nogometno prvenstvo. Bez čekanja da loš osjećaj i negativne misli same od sebe prođu. Možda posjetiti svog obiteljskog liječnika i s njim razgovarati o psihičkoj patnji, lošem raspoloženju, tjeskobi, negativnim mislima, a svakako se može potražiti pomoć i kod psihoterapeuta. U svakom slučaju nije dobro ostati duže vremena sam u takvom stanju. Duže vremena za nekoga može biti jedan dan ili nekoliko sati, a za nekoga može biti i nešto više, no to ne možemo znati.
Sačuvati srce
S jedne strane imamo osjećaj pripadnosti što ima dobar učinak na naše psihičko zdravlje, a s druge sčitamo da je nakon utakmica dosta ljudi zatražilo liječničku pomoć zbog problema sa srcem. Možemo li uz pomoć svoje psihe natjerati se da se ne dovedemo u takvo stanje?
Naravno. To je opet pitanje poznavanja sebe i ukupno jedne količine općeg znanja. Sebe treba dovesti u red. Jednostavno svatko od nas treba znati do koje mjere može nešto raditi bez ikakve opasnosti. A kada počinje biti u određenom riziku s obzirom na fizičke ili psihičke bolesti, ali i smetnji s kojima živi. I naravno osobe koje imaju ograničenja trebaju na vrijeme stati. To je kao primjerice kod odlaska u teretanu. Svatko ne može raditi sve vježbe i držati isti tempo. Netko nikada neće moći raditi neke vježbe s obzirom kronične bolesti s kojima živi.
U slučaju da Hrvatska postane svjetski prvak u nogometu koliko će navijače, ali ne samo njih već i cijelu naciju dugo držati taj polet i odlično psihološko stanje?
Bez obzira na postignuti uspjeh polet će biti kratkog vijeka. Ta euforija će trajati neko vrijeme međutim mi govorimo o ovom intenzitetu euforije. Pisanje o našim reprezentativcima i slavljenje njih će trajati jako dugo. Ali količina ovog trenutnog naboja kojeg imamo će prestati jer sada imamo određeni datum i sat kada se igra utakmica. Do tada ćemo svi mi živjeti za utorak u 20 sati. Raspravljamo, razmišljamo, slušamo vijesti, čitamo medije, čitamo sve tekstove u kojima drugi klubovi pa i države pišu i govore o našoj reprezentaciji. To i ja radim. Naravno, kada više Hrvatska ne bude igrala u 20 sati toga i toga dana već prvi naboj nestaje. I onda se priča o prošlosti. Ali prošlost je prošlost i ona nema naboj. Ne stvara euforiju kao neizvjesnost koju donosi budućnost.
Vikanje i psovanje
Je li dobro da navijači za vrijeme praćenja utakmice izbacuju negativnu energiju iz sebe vikanjem i psovanjem?
Svakako je dobro. To je jedno pražnjenje i sasvim je u redu. U gradu nemate gdje otići i vikati, a da vas ne optuže za remećenje javnog reda i mira osim u trenucima navijanja tijekom npr. nogometne utakmice. Prema tome to je dobro i pozitivno. No, međutim moramo se vratiti na ono da svatko treba biti svjestan svojih ograničenja. Ne smije se ići puno preko svojih mogućnosti ni u čemu pa tako ni u navijanju. Istraživanja su pokazala kako je subjektivna dobrobit rasla među navijačima koji su pratili utakmicu svog tima nego među ne-gledateljima, a učinci su se povećavali kod gol-razlike.
Iako su nogometni rezultati povezani s nacionalnim identitetom i ponosom, njihovi učinci na subjektivno blagostanje bili su kratkotrajni i utjecali su samo na navijače. Isto treba istaknuti da imamo određeni broj ljudi koje uopće ne zanima nogomet. Pitanje je isto tako što je s njima. Ako se nisu dobro organizirali, oni se sada mogu osjećati pojačano tjeskobno ili imati pojačane manifestne znakove problema s kojima žive.
Je li isti intenzitet euforije kod onih koji na stadionu prate utakmicu kao i kod onih koji je gledaju na TV ekranu?
Je, no to zapravo ovisi o osobi koliko je involvirana, koliko se angažira u svemu tome i koliko se pripremala odnosno punila tim nabojem.
