Marvelov super junak Kapetan Amerika naoružan je neuništivim štitom, a prije dvije godine postao je alter ego mlade Vinkovčanke Katarine Milićević Drahotuski u borbi protiv tumora limfnih čvorova. I kako to već biva sa super junacima, oni pobjeđuju. Tako nalazi kažu da aktivnog tumora kod Katarine više nema. Ova profesorica hrvatskog i mađarskog jezika i književnosti želi upozoriti sve koji primijete bilo kakve suspektne simptome da ne odlažu pretragu jer se s bolešću treba suočiti što prije kako bi ju se i pobijedilo.
– Treba odmah reći da simptome, karakteristične za Hodgkina, nisam imala. Zato sam, nažalost, bolest otkrila tek u 4. stadiju. Otprilike godinu i pol prije nego sam saznala za dijagnozu, bolio me kuk. Bol je bila neizdrživa. Prvo sam otišla na fizikalnu i tamo sam bila tri mjeseca. No, nije pomoglo. U međuvremenu sam otišla k fizijatrici, ona me pregledala i rekla kako sumnja da je problem s ginekološke strane. Otišla sam kod ginekologinje i sve je bilo u redu. Sada znam da me tada netko zapravo trebao uputiti na neke detaljnije preglede, ali to nije bilo učinjeno. Ta bol u kuku je prestala nakon četiri mjeseca i više me nije boljelo. Razlog zbog kojega sam krenula na pretrage i jedini simptom bio je dugotrajni suhi kašalj koji se u nekom trenutku “spustio” na pluća, prisjeća se ova 32- godišnjakinja.
Sve se događalo pred Božić 2020. godine u vrijeme najžešće pandemije koronavirusa. Katarina je tada otišla u bolnicu gdje su joj ustanovili Covid, a tijekom izolacije napipala je kvržicu ispod pazuha. Znala je da nešto nije u redu pa je odmah po završetku izolacije otišla na pregled pluća.
Covid 100 dana
– Mislili su da je puno gora situacija i da je sve metastaziralo, no dijagnosticirali su mi tumor limfnih čvorova u 4. stadiju. Tad je krenula borba. Život mi se okrenuo za 360 stupnjeva, moje želje i planove lupio je veliki šamar i sve zaustavio. Ništa drugo više nije bilo važno, osim da ozdravim, kaže Katarina.
Liječnici su najprije operativnim putem morali izvaditi limfni čvor kako bi uopće ustanovili o čemu je riječ. Zatim se čekao negativan test na koronu kako bi se počelo s kemoterapijama. Istovremeno je test na koronavirus pokazivao pozitivan rezultat punih 100 dana.
– Htjela sam se liječiti u Osijeku da budem blizu svojih, no na kraju sam završila u Zagrebu kod jedne predivne liječnice. Kada sam došla k njoj znala sam da joj što god rekla mogu vjerovati. Osjetila sam da me ne gleda kao broj nego mi zaista želi pomoći. U nešto više od osam mjeseci prošla sam kroz šest ciklusa i 24 kemoterapije. Imunitet mi je bio skroz uništen, a bliskog kontakta sa svojom obitelji i prijateljima nisam smjela imati zbog koronavirusa. Upravo je to bilo najteže, kaže Katarina.
Bratove riječi
Upravo je ipak obitelj bila ta koja ju je bodrila i davala joj snagu za borbu.
– Nikada neću zaboraviti bratove riječi: „Što je to za tebe, ti si naš kapetan Amerika” jer nećak gleda Marvelove junake. I tako je ostalo. Za Božić su mi kupili štit Kapetana Amerike koji je na kraju ispisan svim ciklusima kemoterapije i drugim važnim datumima kada se sve dogodilo. Ostao je kao jedna lijepa uspomena na sve. Još ne vjerujem da me je njihova ljubav i podrška spasila, kaže ova mlada žena.
Kada je dobila zadnje nalaze, suprugu je rekla da ih ne želi otvarati nego će odmah poslati doktorici. Njezina doktorica je ubrzo javila kako aktivnog tumora više nema. Osam mjeseci nakon dijagnoze Katarina je bila zdrava.
Slušajte svoje tijelo
– Moja poruka svima je da svakako treba naučiti slušati svoje tijelo i realno reagirati na sve što ti tijelo poručuje. I ako nešto primijetite treba odmah reagirati bez toga da vas obuzme strah od suočavanja s nečim jer time samo “odlažete” probleme za kasnije, a svakako će vas kad tad dočekati. Nakon što se ovako nešto dogodi, koliki god bio klišej, shvatiš da je najvažnije u životu biti zdrav i da su ljudi koje voliš s tobom. Ljudi zaborave na te stvari. Prije sam se i sama živcirala zbog gluposti, bila sam nezadovoljna iako mi ništa nije nedostajalo, a danas sam naučila cijeniti prave životne vrijednosti, poručuje Katarina.
Iako je na početku bolesti bila i ljuta i tužna i nezadovoljna, nakon svega dobila je nevjerojatnu životnu snagu koju bi svakome poželjela. Prvi dan nakon dobrih vijesti o nalazima, vratila se i na svoj posao šaptačice drame u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, koji obožava. Zbog pandemije je čak tri puta odgodila i svadbu. Razmjena zavjeta ipak se dogodila u proljeće ove godine.
– Ne čekajte, ne planirajte. Sve se može promijeniti u tren oka. Živite dan po dan, cijenite sitnice i budite zahvalni, poručuje ova hrabra mlada žena neizmjerne snage i volje za životom.
