Transplantacija, epohalna jer su pacijentu presadili tri organa, još je jedan pothvat dr. Stipislava Jadrijevića i transplantacijskog tima KB Merkur kojeg je vodio. Iza dr. Jadrijevića na stotine je operacija. Kroz njegove ruke isto je toliko prošlo ljudskih organa. Smiren i precizan, voljan pomoći i ulijevati nadu umirućima, pacijentima dati snagu za život. Novu nadu i bolje sutra. Kod njega nema radnog ili slobodnog dana. Nema lista čekanja niti prioriteta po poznanstvu ili političkoj iskaznici. Prima i uzima doslovno svakog pacijenta, a prednost uvijek imaju hitni onkološki bolesnici.
Na sreću svih pacijenata, početkom 80-ih godina kladio se sa svojim školskim kolegama da će uspjeti upisati studij medicine. Uspio je kako je i očekivao. Siguran u sebe i danas spašava živote, odgaja nove stručnjake. Veseli se svakom novom danu svoga pacijenta. I što još više očekivati od takvog liječnika koji vam je omogućio još puno desetljeća života unaprijed?
Hrvatska lider u transplantaciji
Prije nekoliko dana ste sa svojim timom u šestosatnoj operaciji pacijentu transplantirali jetru, gušteraču i tanko crijevo. Što to točno znači za Hrvatsku i možete li nam otkriti kakve pojedinosti same operacije?
– To je korak dalje u transplantacijskoj medicini. Poznato je da je Hrvatska lider u transplantaciji. Presađujemo srce, pluća, jetru, bubreg, gušteraču i tanko crijevo. Praktički sve solidne organe koji se mogu presaditi u Hrvatskoj presađujemo. Naša zemlja je vodeća u svijetu u transplantaciji prema broju stanovnika. Slučaj transplantacije tri organa je bio kompleksan jer je bilo važno pripremiti eksplantaciju. Tu su kolege napravile lavovski dio posla. Vadili su organe, potom ih perfundirali i donijeli ih u Zagreb, a mi smo bili sinkronizirani na telefonu. Gledali smo mi u Zagrebu što oni rade na eksplantaciji u drugom gradu, a oni su gledali dokle smo mi stigli u pripremi primatelja za implantaciju tih organa koje će oni donijeti. Transplantirani organi su svi od iste osobe.
Možete li nam laički približiti o kakvoj se transplantaciji radi?
– To je transplantacija zvana en bloc transplantacija ili u komadu. Najteži dio operacije je bilo vađenje organa i priprema pacijenta. Sama transplantacija je bila manje zahtjevna. Organi su povezani svojim krvnim žilama i praktički se šivaju dvije glavne krvne žile, to su vena i arterija. Tako da se transplantacija relativno brzo napravi no prije same transplantacije je mukotrpan put. Sve se mora dobro pripremiti i na eksplantacijskom i transplantacijskom timu, kao i primatelju.
Rijedak zahvat
Zašto se rijetko takve transplantacije rade u Europi. Gdje se i na koji način sve obavljaju?
– Zato što se teško može naći čovjeka koji može dugo živjeti bez jetre i tankog crijeva. Malo je takvih ljudi koji uspiju dočekati organ. Malo ih je na listi za transplantaciju, malo je primatelja. Bilo bi više takvih transplantacija da imamo adekvatne primatelje. U Hrvatskoj se tako pojavi tek jedna osoba u četiri ili pet godina.
Jedan ste od glavnih kirurga iznimno uspješnog Transplantacijskog tima Klinike za kirurgiju KB Merkur. Koliko se tamo godišnje obavi transplantacija i kojih sve?
– Kolega Branislav Kocman i ja smo u KB Merkur s transplantacijama započeli 1998. godine. Nas dvoje smo od starijih kirurga ostali u tom timu, neke kolege koje su od početka bili s nama su otišli raditi u druge ustanove. Šef transplantacijskog tima je dr. Branislav Kocman, te je uz moju malenkost on najzaslužniji što se taj naš transplantacijski program Republike Hrvatske digao na zavidnu razinu. Od 1998. godine do danas smo izveli preko 2600 transplantacija jetre, ni sam ne znam koliko bubrega, 200 gušterača i sada treće tanko crijevo. Dva smo tanka crijeva presadili samostalno, a sada smo imali multilateralnu transplantaciju. U njoj smo osim tankog crijeva presadili i jetru, te gušteraču.
Tim s više od 50 ljudi
Imam podatak da dnevno znate obaviti i po tri transplantacije, primjerice jetara, je li tomu tako i kako to sve uspijevate?
– Mi smo izvježbani za tako nešto. Naš transplantacijski tim broji više od 50 ljudi od čega imamo 4 transplantacijska kirurga koji samostalno obavljaju najteže oblike transplantacije. Imamo i mlade kirurge koji su spretni u eksplantaciji, a koje sada spremamo da postanu novi transplantacijski kirurzi. Praktički se nije dogodilo od kada postoji transplantacijski tim u KB Merkur da nismo bili u stanju presaditi svaki ponuđeni organ. Hoću reći da smo uvijek bili spremni. Da pojednostavim, članica smo Eurotransplanta i kada neki tim nije u mogućnosti presaditi organ oni stave oznaku “no capacity”. To znači da nemaju mogućnosti, odnosno kapaciteta to napraviti. To se u Merkuru od 1998. godine do dana današnjeg nikada još nije dogodilo niti će se dogoditi.
Osim znanja, prakse i preciznosti što je važno za kirurga koji obavlja i transplantacije?
– Pa sve ste rekli. Znanje, spretnost, odlučnost i iskustvo.
Rekordna 12-satna operacija
Hrvatsku i svijet je zadivilo kada ste prije par godina pacijentici izvadili jetru, očistili od tumora i potom vratili. Obavili ste još jednu težu operaciju na mladoj djevojci spasivši joj život.
– To ste sada rekli dobro. Toj sam mladoj djevojci izvadio jetru, očistio je od tumora i vratio zdravo tkivo. A drugoj djevojci koja je imala težu operaciju sam morao mijenjati i glavne krvne žile u trbuhu. Uzimao sam joj žile, odnosno vene s vrata i vene iz banke organa. Potom sam te žile u kojima je bio tumor rekonstruirao, izvadio bolesnu žilu i stavio novu. Šivao sam žile i u trbuhu ih spajao, te sam na kraju opet napravio isto kao kod prve djevojke. Očistio tumor na bolesnoj jetri, te zdravi dio jetre vratio na mjesto.
Imate li rekord u trajanju operativnih zahvata i koji je?
– Pa to je ova zadnja ex vivo transplantacija, odnosno resekcija jetre s rekonstrukcijom glavnih krvnih žila. Ta je operacija trajala 12 sati i to mi je bila najduža operacija.
Rezultati poslu daju smisao
Jeste li nakon teških operacija povezani sa svojim pacijentima i na koji način? Zahvaljuju li vam?
– Svakome je drago kada vidi da bolesnoj osobi može pomoći. To se jako dobro vidi upravo u transplantaciji. Većina naših pacijenata dođu praktički u završni stadij jetrene bolesti. Onim težim slučajevima je život ograničen na 15-ak maksimum mjesec dana ako ne dobiju novu jetru. Kada tako bolesnom pacijentu stavite novu jetru i kada ona profunkcionira onda nakon deset dana vidite da se čovjek vraća u život, da mu se vraća snaga i volja za životom. Kada ga nakon nekoliko mjeseci vidite na kontroli praktički ga ne prepoznate jer je dobio na kilaži, dobio je snagu i volju za životom. To je drugi čovjek. Onda shvatite da vaš posao ima smisla.
Što najčešće napravite prije svake operacije?
– Često kažem Bože pomozi. I meni i pacijentu. Odnosno, ne kažem naglas već to pomislim u sebi.
Izvodite komplicirane zahvate koje se malo tko usudi izvesti i ono što drugi ne žele vi bez problema operirate. Jeste li ikada nervozni prije operacije?
– Kada sam bio mlađi previše sam razmišljao o tim operacijama. Sada napravim plan kada idem na tešku operaciju i vjerujte često se dogodi da se taj plan mijenja dva do tri puta tijekom operacije. Vi, naime, nikada ne možete isplanirati što ćete u trbuhu zateći. Niti jedna operacija nije ista. Nema šablone u abdominalnoj kirurgiji. Svaka je posebna na svoj način.
Masna jetra, izbježiva
Masna jetra je danas česta među populacijom. Što bi savjetovali tim osobama?
– Masna jetra je stil života i prehrane. To je konzumacija gaziranih pića i masne hrane. Sve to utječe na jetru, a naravno i ljudi danas dulje žive, dijagnostički su strojevi bolji. Uz to, masna jetra prije 60 godina nije bila dijagnoza. Slikovito ću objasniti. Kada vidite mladog sportaša koji je pun mišića oni su kod njega crveni, dok su kod starije osobe sivkasti i unutar njih se stvara mast. To je jednostavno fiziološki proces starenja i masne degeneracije, kako u jetri tako i u mišiću, te drugim dijelovima tijela. To je jednostavno proces starenja kojeg možemo ubrzati ako se ne pridržavamo pravila ili ga možemo usporiti ako se držimo toga.
Ponos ste Hrvatske, imate i titulu Naj doktora, pacijenti vas izuzetno cijene, neizmjerno vam vjeruju. Vi im pomažete i pregledavate ih čak i kada ste na odmoru u rodnom Sinju…
– Da, to je točno. Zašto bi ljudi dolazili u Zagreb ako ja mogu iz njihovih nalaza vidjeti o čemu se radi? I kad sam dolje na odmoru, nekoliko sati mogu odvojiti za svoje sugrađane. To je najmanje što mogu za njih napraviti.
Korona smanjila zahvate
Tijekom pandemije koronavirusa pao je broj transplantacija. Je li se u međuvremenu povećao?
– Je, pao je broj transplantacija 20 do 30 posto. Sada se broj nije povećao, nemamo još naznaka da se to oporavlja. Nedavno smo imali sastanak u Ministarstvu zdravstva kako bi se poduzeli neki koraci da bi se eksplantacijski dio malo više angažirao. Čim imate dovoljno eksplantacija, tj. organa porast će i broj transplantacija.
Jeste li oduvijek znali da želite postati kirurg?
– Na medicinu sam otišao iz oklade. A već kada sam je završio vidio sam se u kirurgiji. Mislim da nisam pogriješio u životu što sam izabrao kirurgiju. Kladio sam se da ću upisati prijemni na Medicinskom fakultetu jer sam trebao studirati nešto drugo. Kako je u bivšoj državi bilo teško položiti prijemni i te godine nitko iz Sinja nije položio, onda smo se mi maturanti na satu razredne zajednice izjašnjavali što tko želi biti. Ja sam rekao da želim medicinu, pala je oklada da ću uspjeti položiti prijemni i tako je i bilo.
