EU agencija za okoliš (EEB), donosi rezultate nedavnog istraživanja o potencijalno štetnim kemikalijama. Prema rezultatima sadašnjim bi tempom EU-u trebale stotine godina za adekvatno kontroliranje svih potencijalno štetnih kemikalija na tržištu. EU treba poslušati stručnjake i bez odgode ubrzati regulatorne procese za kemikalije, izvještava Andreea Anca u časopisu Meta.
Izvješće Need for Speed otkriva šokantne nalaze koji jasno ilustriraju činjenicu da je EU prespora. Te da je sprečavanje prodora opasnih tvari na tržište, neprikladno. Time su, naravno ugroženi okoliš i životi.
Regulatorni procesi puževim korakom
Svi podaci analizirani u ovom izvješću potječu iz datoteka Europske agencije za kemikalije (ECHA). Odnose se na 1109 kemikalija reguliranih ili trenutno još uvijek podvrgnutih regulativi.
Ukratko, regulatorni procesi idu puževim korakom. Tome su pridonijela desetljeća fragmentiranih i neučinkovitih propisa. Od 2015. EU je na scenu regulative kemikalija dovela posebno zakonodavstvo odgovorno za prepoznavanje i priopćavanje opasnih svojstava kemikalija.
No, svemu unatoč, studija pokazuje da rupe u sustavu uzrokuju velika kašnjenja, ometajući učinkovitu kontrolu 100.000 kemikalija na tržištu EU-a danas. Tako se nastavlja izlaganje ljudi i okoliša s približno 2 000 potencijalno opasnih tvari.
Brzo dolaze, teško odlaze
Izvješće otkriva i oštar kontrast. Tek nekoliko tjedana potrebno je tvrtkama da dobiju pristup europskom tržištu. Obično na temelju malo ili s nepouzdanim podacima o opasnostima. A godine ili čak desetljeća su potrebna vlastima da naknadno ograniče kemikalije nakon što saznaju da one uzrokuju ozbiljne štete za ljude i okoliš.
Zabrinutim dužnosnicima potrebno je 10ak godina da dobiju točne podatke i izgrade mjere kontrole što industrija redovito osporava na sudu. Ponovno povlačenje s tržišta tvari koje izazivaju veliku zabrinutost moglo bi potrajati i do 10 godina dok bi se zapravo trebale povući s tržišta bez odgode.
Nema kazne za netočne podatke
Jedna je od zamki činjenica da tvrtke mogu rutinski dostavljati nepotpune ili pogrešne podatke čime se golem napor prebacuje s proizvođača na regulatorna tijela. Naime, velik je posao dokazivati je li proizvod siguran za regulatorno tijelo.
Kao još jedan ometajući faktor navodi se nedjelovanje Europske komisije. Prvo se obavlja dugotrajni i složeni proces za dostavljanje znanstvenih mišljenja. EK treba još više vremena, u prosjeku godinu i deset mjeseci, da ovjeri i zapečati svoju odluku. Tako gotovo polovica (45 posto) svih odluka ostaje na dugom čekanju. Može proći 10 i više godina da se razjasni je li razina zabrinutosti za neku tvar opravdana. Od trenutka registracije, do provjere njezine sukladnosti pa do krajnje evaluacije.
Rupe u zakonima
Nacionalna tijela donose zaključke i daju preporuke o tome kako poboljšati kontrolu kemikalija, ali nisu zakonski obvezna djelovati u skladu s tim. EK je zakonski obvezna dati poboljšane regulatorne prijedloge u roku tri mjeseca nakon znanstvene procjene koju dobije. Ali, ne smatra se odgovornom ako to ne učini. To pravno nepoštivanje velik je dio problema.
Da bi se stavila zaštita ispred profita, odluke bi morale biti zakonski vezane uz rokove i primijeniti načelo „bez podataka nema trgovanja“. To bi značilo i teret dokazivanja odstupanja od pravila neštetnosti za ljude i okoliš prebaciti na proizvođače.
Sankcioniranje
Također bi, predlažu iz EU agencije za okoliš, trebalo natjerati zagađivače da plate nadoknadu štete uzrokovane njihovim neusklađenim tvrdnjama. Npr. kada je tvar identificirana kao štetna nakon što je godinama bila na tržištu.
EEB poziva na hitnu reformu propisa s ažuriranjima koja bi ljudima i okolišu pružila bolju zaštitu od štetnih kemikalija.
