Dr. Zdeslav Benzon: Rast carskih rezova nije opravdan ali je pritisak velik

Datum:

Splitski ginekolog dr. Zdeslav Benzon u splitsku je bolnicu stigao 1996. godine. Svoje liječničke korake, kao i brojne kolege prije njega, započeo je na Hitnoj pomoći u Splitu, Solinu i u Kaštelima. Na radu u Biogradu, proveo je 1994. godinu. U svom CV – u osim rada u Domu zdravlja ima zabilježen i rad po ambulantama u Solinu i Splitu. Subspecijalist je perinatologije i fetalne medicine. Pacijentice su mu isključivo žene, trudnice, kao i one koje imaju poremećaje trudnoće.

Kao ginekolog upoznajete brojne žene, pa nam recite, osim pomoći kod praćenja trudnoće i samog poroda, od čega ih liječite? 

– U velikoj većini slučajeva javljaju mi se trudnice, i to manje onih s urednim, a više s patološkim trudnoćama, koje su i moja specijalnost. Od kompliciranijih blizanačkih trudnoća, trudnica s poremećajima tlaka, šećera, zastojem u rastu fetusa, kolestaze i drugih stanja.

Rađaju li se današnja djeca uglavnom zdrava ili i tu ima promjena, kojih?

– Postoje razne malformacije kod djece koje se mogu otkriti u trudnoći. Uža mi je specijalnost fetalno srce kada se gleda ima li fetus kakvu srčanu grešku. Pogotovo kod trudnica koje su je i same imale ili ih imaju u obitelji. Tu su još i problemi s probavnim sustavom, bubrezima, mozgom.

Više starijih trudnica

Jeste li u svojoj praksi imali maloljetničke trudnoće? Imate li “starijih” trudnica i rađaju li one uglavnom zdravu djecu?

– Maloljetničke trudnoće kod nas nisu toliko česte i uglavnom sve te trudnoće završe dobro. Bude ih, ali ne previše. Uglavnom ako nam trudnice i jesu maloljetnice to su one starije od 17. do 18. godine.

Rijetko nam dolaze one od 15. ili 16. godina, vrlo ih je malo. Baš suprotno, danas imamo više starijih trudnica koje rađaju s više od 35. i 40. godine života.

Kada uspoređujemo trudnice prije 20 godina danas imamo znatno više trudnica iznad 35. ili 40. godina. Kod njih su češće kromosomopatije kao što je Downov sindrom i neki drugi poremećaji. Međutim, postoje određene metode kojima se to otkriva u ranijoj trudnoći, a riječ je o prenatalnom probiru. U to spadaju kombinirani test, neinvazivni testovi iz krvi majke (Nipt), a sumnja se provjeri amniocentezom.

Nisu sve žene sretne da u trudnoći mogu normalno funkcionirati. Neke od njih ginekolozi šalju na čuvanje trudnoće, odnosno mirovanje. Koliko je takvih čuvanih trudnoća u ukupnom broju trudnica?

– To je teško reći. Postoji stalan broj prijevremenih poroda, no ne može se reći koliko će njih održavati trudnoću. Redovnim pregledima kojih je otprilike desetak kroz trudnoću pronalaze se rizične žene za prijevremeni porod. Ovisi o ginekologu hoće li ženama preporučiti mirovanje. Jer neki na prvi mali znak odmah ženama kažu kako moraju mirovati, a za tim zapravo nema potrebe ni razloga, ali eto. Mi nemamo čak ni neke posebne terapije, zna se koliko imamo prijevremenih poroda, a to je nekih 6 ili 7 posto koji se rode prije 37. tjedna. Ostatak je poslije tih 37 tjedana.

Pritisak medija i sudstva

Pamtite li koliko ste u dosadašnjoj praksi porodili žena. Iskreno recite, kakav je to osjećaj pomoći malom živom biću da dođe na ovaj svijet?

– Nemam pojma koliko sam porodio žena. To nitko ne zna jer to ne brojimo. Fiziološki ili vaginalni porod je nešto što je svakodnevno. Nažalost u posljednjih 20 godina se puno povećao broj carskih rezova. Prije 20 godina smo imali svega 8 posto carskih rezova, a danas smo došli na 30 posto. Jedan od razloga povećanju je pritisak medija i okoline na doktore i sudstvo. Pa se onda puno lakše odlučuje na carski rez kao da je to nešto spasonosno, ali nije. Tako to ljudi doživljavaju.

Ako ste nekome napravili carski rez spasili ste ga, a ako niste onda ste krivi za sve. To se otprilike tako plasira u medijima. U velikom dijelu svijeta, pogotovo Europe i SAD- a. Primjerice u skandinavskim zemljama je postotak carskih rezova prije 20 godina bio 15 posto, a takav je ostao i danas. To je zato što kod njih nema pritiska javnosti već se zna da doktori rade svoj posao kako treba, pa samim time broj carskih rezova ne raste.

Očito je to trend ili dio pacijentica smatra da je carski rez bezbolniji, pa jesu li onda žene danas manje hrabre nego one prije njih?

– Pa zna se da je brži oporavak nakon vaginalnog poroda nego nakon carskog reza. Kod ljudi koji su platili danak dvonožnosti zdjelica je puno uža nego kod četveronožnih životinja. Tu je razlog zašto je teže roditi prirodnim putem ženama. Porod se može i zakomplicirati, ali svakako postotak carskih rezova ne bi trebao prelaziti 15 posto. Sve iznad toga je ugrožavanje žena. Carski rez, naime isto može izazvati komplikacije koje kod nekih žena mogu biti puno teže. Mi srećom nemamo puno takvih komplikacija, no uvijek su moguće.

Sretne vijesti

Upravo danas ste u ginekološkom boksu imali priču sa sretnim krajem. Podijelite s nama sretnu vijest jer ih danas kronično nedostaje.

– Jutros nam je stigla mlada žena trudna 27 tjedana s oljuštenom posteljicom. Hitno smo napravili carski rez i spasili nju i njeno dijete koje je sada u inkubatoru s obzirom na to da je prijevremeno rođeno.

Na što bi mlade i seksualno aktivne djevojke trebale najviše obraćati pažnju, što bi im vi preporučili?

– Prvenstveno bi se trebale paziti trudnoće. S obzirom na dostupnost razne kontracepcije ne bi se bez toga trebalo upuštati u spolne odnose. Pogotovo maloljetnice koje ne znaju puno o načinima na koje mogu zatrudnjeti. Znači trebaju se prije toga zaštititi. 

Ono što mi nemamo u školama je obrazovanje po tom pitanju. Možda bi o spolnosti trebalo uvesti koji sat više u škole i konstantnu edukaciju mladih na tu temu. Neke vrste kontracepcije štite i od spolno prenosivih bolesti.

 

HPV cjepivo i PAPA test važni

Država već godinama mladima omogućava cjepivo protiv HPV- a, ali unatoč tome odaziv dječaka i djevojčica je sramotno nizak.

– Ta cjepiva se sigurno usavršavaju i svakim danom su sve bolja. Smatram kako bi definitivno trebala biti puno više korištena. Ali trebala bi postojati edukacija mladih na tu temu jer je rak grlića maternice još uvijek veliki problem danas. Važni su i preventivni pregledi, posebice PAPA test. Kod nas u Dalmaciji, npr. oralna kontracepcija nije baš uobičajena i po njoj smo na začelju Hrvatske. Tu ima još puno mjesta za napredovanje, a edukacija je vrlo važna.

Je li po vama rad liječnika u bolnicama i privatno u redu?

– Sadašnji sustav je po meni prilično dobar. Postoje pravila po kojima se liječnik može u popodnevnim satima baviti privatno medicinom. Što se trudnoće pak tiče kod nas postoje ginekolozi u primarnoj medicini, potom privatni ginekolozi, dok u bolnicu dolaze komplicirane trudnoće. Ako pacijenti vole doći privatno i ne čekati cijelo jutro red zašto im to ne omogućiti? Stvarno ne vidim razlog zašto doktori ne bi radili u bolnici i privatno. Kada bi se uvela najavljena zabrana rada u privatnim ordinacijama to bi samo smanjilo broj doktora u bolnicama. Dio bi ih otišao u privatnu praksu, a onda bi ionako nedovoljan broj doktora u bolnici bio još manji.

Imate li na Odjelu ginekologije dovoljno mladih doktora, kako uopće stojimo s njima na državnoj razini?

– Ima interesa za postati ginekolog, no ne previše. Tržište liječnika je dinamično, pa nikada ne znamo hoće li ih biti dostatan broj. Bolnica će, ako se ostvare najave, biti sve manje privlačna i bit će ih sve manji broj.

Nedostaje specijalista

Da ste ministar zdravlja bi li što mijenjali i što?

– Promijenio bih puno toga. No, cjelovit zdravstveni sustav je teško promijeniti bez novaca. Zdravstvo je u velikom dugu, pogotovo što se tiče plaćanja lijekova i opreme. Srećom sada imamo novac iz EU fondova za medicinsku opremu i obnovu zgrada.

No nedostaje ljudi. Pogotovo u nekim manjim sredinama primjerice u Slavoniji, Dalmatinskoj zagori ili u Dubrovniku. Ako doktor ode raditi u Dubrovnik troškovi života su mu puno veći, pa mu se treba dati razlog da ode tamo. U Dubrovniku ima vrlo malo ginekologa, a da bi sve obavili dobivaju pomoć iz drugih dijelova Hrvatske čiji liječnici tamo dežuraju.

Ista je situacija i po Slavoniji gdje nema liječnika, pa ljudi za naći doktora trebaju putovati i 50 kilometara do najbližeg sljedećeg mjesta. Većina doktora u Hrvatskoj su koncentrirani u Zagrebu, no čak ih i tamo nema dovoljno u svim bolnicama. Ginekologa nedostaje u Splitu, Rijeci, Osijeku. Kada bi doktori radili po zakonima EU da nemaju više od 180 prekovremenih sati godišnje zdravstveni sustav u Hrvatskoj, posebno bolnički, totalno bi kolabira

Podijelite objavu:

Popularno

Ostalo
Related

Kampanja docjepljivanja protiv dječje paralize u Britaniji

Nakon što je polio virus u lipnju otkriven u...

Smanjene zalihe krvi, “Dođite svi u Petrovu 3”

Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu pozvao je darivatelje svih...

Covid lijekovi nisu za sve hospitalizirane, omikron podvarijante ne reagiraju na Paxlovid

Sigurnost lijekova, procjena njihove učinkovitosti i nuspojava - dio...