Nedostatak specijalista i to značajan, jedan je od velikih problema sustava zdravstva. Stoga je na odobravanje naišao nedavni prijedlog Ministarstva zdravstva da se poveća plan specijalizacija. O tome koje specijaliste trebaju ustanove bi Ministarstvo trebale obavijestiti do početka kolovoza. Nedavna dopuna liste potrebnih specijalizacija Ministarstva zdravstva, opravdana je značajnim nedostatkom specijalista. Ustanove bi trebale dostaviti popis nedostatnih kadrova i njihov broj.
Oko specijalizacija svaki zdravstveni segment ima svoje probleme, potrebe pa i dvojbe. Jedno od pitanja koje se otvorilo bilo je i zašto privatni zdravstveni sustav ne bi mogao ući u plan specijalizacija? I stoga što dio privatnih zdravstvenih ustanova već nadopunjuje javno zdravstvo preko uputnica, a i bez njih. Uz to, postoje specifični kadrovi koje bi neke od privatnih ustanova rado dovele do specijalističke razine, ali i druga pitanja.
Obiteljska medicina teže do specijalizacije
– Specijalizacije za doktore medicine raspisuju javne i privatne ustanove te pravne osobe tj. privatnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kaže Marija Rogoznica, dr.med, predsjednica Povjerenstva za mlade liječnike HLK. Nažalost, do dan danas s nejednakim uvjetima, neke ustanove i dalje daju ugovore specijalizantima uz uvjet potpisivanja bianco zadužnica. Razlog je primoravanje specijalista za ostankom u istim ustanovama. Najčešće se radi o manjim sredinama, objašnjava dr. Rogoznica. U zadnjih nekoliko godina, dodaje, raspisan je velik broj specijalizacija posebno u bolničkom sustavu.
– Za razliku od obiteljske medicine gdje se natječaj duže čekao. Što je nerazumljivo jer upravo nam tog kadra najviše treba i poznat je broj liječnika obiteljske medicine koji odlaze u mirovinu u sljedećem periodu. Također prema sadašnjim uvjetima privatnici u PZZ ne mogu slati svoje kandidate na specijalizaciju pod financiranjem države što je nejasno u periodu kada nam nedostaje liječnika, ističe dr. Rogoznica i dodaje:
– Trošak specijalizacija bi trebao biti realan i transparentan. time je za očekivati da će se više specijalizacija nuditi iz privatnih ustanova.
Hrvatska liječnička komora se zalaže za centralno planiranje, raspisivanje, dodjeljivanje, financiranje i nadzor nad specijalizacijama. U takvom modelu ustanove ne bi imale trošak specijalizacija niti bi postojali robovlasnički ugovori.
– Ustanove, bilo javne i privatne, tržišnim bi alatima (stimulacije, subvencije, edukacije) privlačile i zapošljavale specijaliste. Ako želimo našim građanima omogućiti dostupnu zdravstvenu zaštitu nužno je kadrovsko planiranje na duge staze, neovisno o javnom ili privatnom zdravstvu, zaključuje dr. Marija Rogoznica.














