I ove godine uoči Svjetskog dana svjesnosti o autizmu upozorava se na nedovoljnu informiranost, ali i na nedovoljan broj stručnjaka neophodnih za što raniju intervenciju. Napominje to dr.sc. Vlatka Kovač, dr.med., v.d. pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek. Poremećaj iz spektra autizma je razvojni i utječe na način komunikacije, odnose s drugim ljudima te na okolinu.
Rana dijagnostika
– Riječ je neurorazvojnom poremećaju koji se može dijagnosticirati već od 18-og mjeseca, a od treće godine života sa sigurnošću. U početku sami roditelji primjete prve znakove kao što su izostajanje kontakta očima, djeca se ne odazivaju na svoje ime ili imaju fiksaciju na određene predmete i radnje. Kada roditelji primjete ovakve simptome prvi je korak otići pedijatru. Tada ih se šalje genetičaru, a potom kreće na ranu intervenciju koja uključuje multidisciplinarni pristup, objašnjava dječja psihijatrica.
Rana intervencija u djetinjstvu definira se kao iskustvo i prilike koje djetetu s razvojnim teškoćama u ranoj i predškolskoj dobi pružaju roditelji i stručnjaci. Cilj je unaprijediti stjecanje i uporabe ponašanja koja oblikuju i utječu na djetetove interakcije s ljudima i objektima.
– Iako bi se psihijatri u praćenje osoba, točnije djece iz autističnog spektra trebali uključiti tek oko pete ili šeste godine života, pritisak na što ranije uključivanje i traženje pomoći je sve veći. Dječji psihijatri sada se već uključuju oko druge godine starosti djeteta. Nakon postavljanja dijagnoze autizma najvažniji dio terapije, odnosno rane intervencije, su logopedi, edukacijski rehabilitatori i radni terapeuti. Od psihoterapije najveću učinkovitost ima bihevioralna terapija. Iako se kontinuirano govori da je broj djece s autizmom u porastu to je diskutabilno jer se napretkom dijagnostike i potvrđuje više dijagnoza. Dok je broj osoba s autizmom nepromijenjen prethodnih godina. Najveći problem danas je zapravo nedostatak stručnjaka koji bi s adekvatno dijagnosticiranom djecom mogli provoditi ranu intervenciju te se posebice ističe nedostatak defektologa.
Prihvaćanje roditelja
Drugi problem je spremnost roditelja prihvatiti konačnu dijagnozu, posebice u djetetovoj vrlo mladoj dobi (ispod 3 godine). To stručnjacima otežava početak rada. Upravo ključno kod autizma jest dijagnosticirati ga što ranije kako bi se dijete što prije uključilo u program rane intervencije. A sve u svrhu kako bi moglo ostvariti svoj puni potencijal. Stoga je znanje i informiranje javnosti od neizmjerne važnosti, kako bismo mijenjali svijest o autizmu i držali korak sa svim naprecima u dijagnostici i liječenju, poručuje dr.sc. Kovač.
