Oni nemaju masovne dočeke, naslovnice na portalima, prve minute u Dnevnicima, no oni su itekako vrijedni da se o njima govori, piše, čita jer oni su europski prvaci gluhih u rukometu.
Dio hrvatske reprezentacije gluhih u rukometu koja je iz njemačkog Frankethala donijela zlato bili su i Kaštelani, Mateo i Ilija Perak. Ovo je četvrto uzastopno zlato koje su naši reprezentativci donijeli kući, a ukupno šesto zlato sa europskih natjecanja.
Život s hendikepom su pretvorili u život s uspjehom jer biti najbolji među brojnim reprezentacijama Europe i okititi se zlatom doista je uspjeh.
Mateo Perak ima 28 godina te priča kako se pronašao u sportu i koliko mu to olakšava život.
– Od malih nogu sam volio sport, pogotovo nogomet. U petom razredu osnovne sam počeo trenirati košarku jer me zanimalo. Trenirao sam pet godina da bi na nagovor brata da probam rukomet, postao rukometaš – priča Mateo. Kako kaže, hendikep je pretvorio u uspjeh zahvaljujući ljubavi prema sportu. Na treninzima i utakmicama se drugačije i opuštenije osjeća tako da nekako zanemari hendikep kojega ima. Nije sve išlo glatko.
– U početku mi je bilo puno teže naviknuti se, ali s vremenom sam se uspio prilagoditi. Moj svakodnevni život počinje rano ujutro gdje idem na posao. Nakon posla na trening. Malo je naporno i fizički me iscrpljuje, ali ljubav prema rukometu i sportu mi daju energiju da izdržim sve to – kaže Mateo.
Veliku podršku od rođenja ima u bratu Iliji i bez njega ne bi postigao ni dio sportskih i životnih uspjeha.
– Ja sam tri godine stariji. Od malena se uvijek slažemo kako u privatnom tako i u sportskom životu. Što god treba tu smo za pomoć. Ovo zlato nam mnogo znači jer nam daje poticaj za nove uspjehe. Nadam se da će ih biti još mnogo – kaže Ilija.
Mateo i Ilija uživaju u životu, no Mateo napominje kako bi život hendikepiranih osoba mogao biti lakši.
– Što se tiče uvjeta gluhih i nagluhih osoba, ljudi bi trebali imati više razumijevanja. Kad nam zatreba neka pomoć da se potrude pomoći, a ne izbjegavati nas. Trebalo bi i mnogo više asistenata za pomoć – naglašava Mateo.
Vjerujemo da ovo čitaju i oni koji o tome odlučuju jer ovi zlatni momci nemaju naslovnice ni masovne dočeke, no itekako imaju pravo na bolji život.
