Javnozdravstveno opterećenje rakom se tipično mjeri pomoću četiri osnovna indikatora: incidencija (broj i stopa oboljelih u nekoj godini), mortalitet/smrtnost (broj i stopa umrlih od raka u nekoj godini), prevalencija (broj i stopa živih osoba u nekom trenutku koje imaju ili su imale neku dijagnozu raka) i preživljenje (udio osoba koje su žive određeno vrijeme nakon postavljene dijagnoze – tipično se koristi petogodišnje preživljenje kao pokazatelj prognoze bolesti, ali se može koristiti i npr. 1-godišnje ili 10-godišnje preživljenje koja nam daju dodatne informacije).
Mortalitet je prvenstveno ovisan o incidenciji neke bolesti (što više ljudi obolijeva, više ljudi može umrijeti od neke bolesti i obrnuto). Drugi faktori koji doprinose kretanju mortaliteta su stadij prilikom otkrivanja bolesti i učinkovitost liječenja.
Smanjenje mortaliteta u RH i razvijenim zemljama
Kao i u većini razvijenih europskih zemalja, i u Hrvatskoj se smanjuje mortalitet od raka. U zadnjih 10 godina (od 2015. do 2024. godine) prosječno se godišnje smrtnost (dobno-standardizirana stopa smrtnosti na 100.000 stanovnika) od raka smanjuje za 1,5%, a pad je posebno izražen kod raka dojke gdje u istom razdoblju iznosi 4,5% godišnje. Smrtnost od raka prostate također je u padu (0,8% godišnje) kao i kolorektalnog raka (također 0,8 godišnje), dok je smrtnost od raka pluća stabilna, s naznakama pada u zadnjim godinama.
Međutim, prema zadnjim podacima, u 2024. godini su od novotvorina u Hrvatskoj umrle 13.434 osoba, što rak još uvijek čini drugim vodećim uzrokom smrti u Hrvatskoj, odmah iza bolesti srca i krvnih žila.
Preživljenje od raka
Preživljenje od raka definira se kao broj osoba koje su žive određeno vrijeme (tipično pet godina) nakon postavljene dijagnoze i izražava se kao petogodišnje preživljenje. Često se izražava kao relativno preživljenje (udio preživjelih u skupini osoba s nekom bolešću u odnosu na očekivano preživljenje opće populacije iste dobi i spola). U svjetskim studijama preživljenja koristi se takozvano čisto preživljenje (engl. net survival) koje predstavlja vjerojatnost preživljenja oboljelih od raka u hipotetskoj situaciji u kojoj je rak jedini mogući uzrok smrti.
Na svjetskoj i europsko .j razini postoje velike međunarodne studije koje su temeljem podataka populacijskih registara za rak radile usporedbe preživljenja; zadnja velika studija tog tipa je CONCORD-3 studija čiji podaci su često citirani.
Objavljen je prvi rad iz CONCORD-4 istraživanja koji se tiče indeksa preživljenja raka u djece dok se objava podataka o preživljenju u odraslih i po sijelima raka očekuje tijekom 2026. godine.
Međutim, čak i kad se objave ti podaci, radit će se o relativno starijim podacima. Registar za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u svom novom izvještaju Rak u Hrvatskoj 2023./2024. po prvi put donosi podatke o 1-godišnjem i 5-godišnjem preživljenju od raka u Hrvatskoj za bolesnike dijagnosticirane od 2019.-2023., kao i usporedbu s bolesnicima dijagnosticiranim u prethodnom petogodišnjem razdoblju.
Ukupno petogodišnje čisto preživljenje za osobe dijagnosticirane u razdoblju 2019.–2023. iznosi 59 %, uz jednogodišnje preživljenje od 74,3%. U usporedbi s prethodnim razdobljem (2014.–2018.), kad je petogodišnje preživljenje iznosilo 54,9 %, vidljivo je značajno poboljšanje ishoda nakon postavljene dijagnoze.
Razlike među sijelima raka
Međutim, ova sumarna vrijednost obuhvaća velike razlike među pojedinim sijelima raka. Petogodišnje čisto preživljenje varira od vrlo visokih vrijednosti kod određenih tumora do izrazito niskih kod drugih. Najviše preživljenje bilježi se kod raka testisa (95,9 %), štitnjače (97,1 %) i prostate (92,8 %), dok su vrlo visoke vrijednosti prisutne i kod raka dojke (87,2 %) te melanoma kože (85,8 %).
Srednje vrijednosti preživljenja nalaze se kod raka debelog i završnog crijeva (57,3 %) i mokraćnog mjehura (66,0 %), dok su znatno niže kod tumora s lošijom prognozom. Na donjem dijelu distribucije nalaze se sijela raka s izrazito nepovoljnim ishodima: petogodišnje preživljenje za rak gušterače iznosi 9,5 %, za rak jetre 13,6 %, a za rak pluća 18,1 % . Niske vrijednosti prisutne su i kod raka jednjaka (9,5 %) dok je petogodišnje preživljenje za rak želuca iznosilo 26,7 %.
Prostor za daljnji napredak
Jasno se vidi da se preživljenje poboljšava za veliku većinu sijela raka što može biti rezultat rasprostranjenije dijagnostike, otkrivanja u ranijim stadijima bolesti kao i dostupnijih metoda liječenja te suvremenije organizacije zdravstvene skrbi. Također, postoji jasan prostor za daljnji napredak u mnogim sijelima raka pomoću ciljanih javnozdravstvenih intervencija kako bi se dosegle stope preživljenja o kojima se izvještava u razvijenim europskim zemljama.
Podaci o prevalenciji raka u Hrvatskoj iz tog izvještaja pokazuju da je ukupno 187 118 osoba živih na kraju 2023. godine (stopa 4 845,1 na 100 000 stanovnika), od čega su 55,9 % žene, imalo dijagnozu raka u nekom trenutku života, što čini ukupno 4,8 % cijelog stanovništva Hrvatske.
Prevalencija je rezultat incidencije i preživljenja raka; kako sve više ljudi ima postavljenu dijagnozu raka te sve veći udio njih preživljava mnogo godina nakon dijagnoze, prevalencija raste. Do 2005. godine prevalencija raka u Hrvatskoj bila je ispod 2 %, dok je 2001. godine manje od 64 000 osoba živjelo s dijagnozom raka. Prevalencija raka najviša je u dobnoj skupini 85+ (15,2 %), zatim u skupini 65–84 (13,2 %), 4,4 % u dobi 40–64, 0,9 % u dobi 20–39 te 0,2 % u skupini 0–19 godina.
Pet najčešćih dijagnoza
Kao i na globalnoj razini, najčešći rak prema prevalenciji u Hrvatskoj je rak dojke, s 39 036 osoba (više od 99 % žene) koje su žive nakon dijagnoze raka dojke, zatim slijede rak debelog i završnog crijeva (25 443) i rak prostate (23 816). Pet najčešćih dijagnoza među ženama koje su preživjele rak su: rak dojke (35,2 %), kolorektalni rak (10,2 %), rak štitnjače (9,3 %), rak tijela maternice (8,6 %) i rak vrata maternice (5,0 %). Kod muškaraca je najčešća dijagnoza rak prostate (27,1 %), zatim kolorektalni rak (16,1 %), rak mokraćnog mjehura (7,2 %), rak bubrega (5,7 %) i melanom (5,5 %). Sijela raka s visokom incidencijom, ali relativno niskim preživljenjem, poput raka pluća ili gušterače, imaju nižu prevalenciju i stoga nisu među najčešćima prema prevalenciji.
Ako promatramo vrijeme proteklo od dijagnoze raka među prevalentnim slučajevima (kao približnu mjeru udjela osoba koje bi se mogle smatrati „izliječenima“), 10,1 % čine osobe u prvoj godini nakon dijagnoze, 27,6 % su osobe koje žive 1–4 godine nakon dijagnoze, 23,9 % žive 5–9 godina nakon dijagnoze, a 38,5 % osoba živi 10 ili više godina nakon dijagnoze. Ukupno je 116 567 osoba u Hrvatskoj preživjelo više od pet godina od postavljanja dijagnoze raka i bilo živo krajem 2023. godine.
Podaci za bolje oblikovanje zdravstvenih politika
S obzirom na sve veći broj osoba koje preživljavaju rak, važno je prepoznati njihove specifične zdravstvene i druge potrebe te osigurati resurse za ublažavanje fizičkih, socijalnih i emocionalnih posljedica bolesti i liječenja. Budući da se te potrebe razlikuju ovisno o sijelu raka, vremenu od dijagnoze i dobi bolesnika, sveobuhvatni i pravovremeni podaci o prevalenciji i preživljenju od raka su iznimno važni za bolje oblikovanje postojećih zdravstvenih politika, uz podatke o incidenciji i mortalitetu.
>Kako bi se moglo detaljnije odgovoriti na pitanja koja proizlaze iz ovih podataka, prepoznato je da su potrebni detaljniji podaci o samom putu bolesnika kroz sustav te je u tijeku proces izrade Nacionalne onkološke baze podataka koja bi trebala osigurati potpunije i detaljnije podatke o svakom slučaju raka i tijeku bolesti te pomoći u planiranju odgovarajućih intervencija.
Tekst izv. prof. Šekerije dostupan je u posebnom izdanju Odazovi se dostupnom ovdje.
