Dvije linije liječenja, nakon toga na povjerenstvo. Ovo je, vrlo ukratko, mučni “hodogram” za mnoge oboljele od raka dojke u Hrvatskoj. Da je takav pristup danas opsoletan, zastario, utvrdila je prim. dr. sc. Anuška Budisavljević na konferenciji Ovog gosta je dosta.
– Nositelj osiguranja u Hrvatskoj, što se tiče raka dojke, ima planirane dvije linije liječenja. Tendencija u svijetu je da se ide i s trećom i četvrtom i petom i šestom linijom liječenja. To je nešto što bismo mi kao stručno društvo htjeli naglasiti – kazala je onkologinja iz OB Pula.
Osobito je to važno za oboljele od HER2 podtipova raka dojke i/ili metastatskog raka dojke, ujedno i središnjoj temi ovogodišnjeg “Gosta”. Stručna je procjena kako je u ovom trenutku godišnje oko 200 oboljelih od metastatskog raka dojke za koje nije u Hrvatskoj dostupna optimalna terapija.
Prim. Budisavljević smatra da je “naša dužnost osiguravatelju dati mišljenje što je potrebno”. Pri tome ističe i važnu ulogu udruga pacijenata.
– Mi svi imamo pravo, a mi liječnici prema našim pacijentima i odgovornost, reći što bi našim pacijentima trebalo biti dostupno. Svi zajedno se moramo udružiti i pomoći osiguravatelju. Jer imamo jako lijepe rezultate i jako puno lijekova, ali moramo biti iskreni i moramo reći da možemo biti još bolji. Zajedno možemo vidjeti gdje je taj mali “gap”, gdje bismo mogli napraviti malo, a s tim “malo” možda postići puno bolje – primjećuje.
Zadatak onkologa je ljudima dati – vrijeme
Iako je metastatski rak dojke i dalje neizlječiv, napredak terapija omogućuje da se kod dijela pacijentica bolest pretvori u dugotrajno kontrolirano stanje. S time su se složili svi onkolozi na konferenciji. Njihova zajednička poruka jest: nužno je pratiti nova saznanja i klasifikacije bolesti kako bi je učinkovitije liječili, povećali preživljenje i smanjili smrtnost.
– Naš zadatak kao onkologa je dati ljudima vrijeme, ili ih liječiti ili ih izliječiti. Pokloniti nekome vrijeme je velika stvar. Iz mog osobnog iskustva svega par posto žena nije spremno na više od prve linije liječenja, velika većina je spremna ne na tri, nego i na pet, šest pa dalje – jasno je zaključila prim. dr. sc. Anuška Budisavljević.
Moramo učiniti više u liječenju metastatske bolesti
Nužnost osiguravanja višelinijskih terapijskih opcija naglasio je i prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split.
– Četiri do pet posto pacijentica biva inicijalno dijagnosticirano s metastatskom bolešću. Na žalost, kod dodatnih 20 do 30 posto njih tijekom zračenja rak također metastazira unatoč kombinaciji današnje optimalne sigurnosne, adjuvantne sistemske i lokalne terapije. Takve bolesnice danas liječimo s ciljem da im osiguramo kroničnu, a ne akutnu bolest. Nekada je preživljenje kod tih bolesnica bilo godinu do dvije, danas možemo očekivati, kad uzmemo u obzir sve podtipove bolesti, prosječno preživljenje od četiri do pet godina – pojasnio je prof. dr. sc. Vrdoljak.
Pacijentice nisu krive za svoju bolest
Ističe da, iako je postignut značajan napredak, kako kaže, svakim danom sve više, itekako ima prostora “da se napredak učini maksimalnim”.
– Ovdje ne smijemo biti tromi i moramo imati i moderne lijekove. Danas imamo dosta, ali svakim danom medicina napreduje i potrebni su nam dodatni pametni lijekovi i liječenje sukladno detekciji biomarkera. Daljnje proširenje naših mogućnosti osigurat će sigurno osmijeh na licu mnogih. Moramo učiniti više u liječenju metastatske bolesti jer te bolesnice koje su doživjele povrat bolesti uistinu nisu krive za to – naglasio je prof. Vrdoljak.
Da su onkolozi spremni na nove moguće terapije, istaknula je prof. dr. sc. Natalija Dedić Plavetić. Predstojnica je Poliklinike Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb. Kao primjer je navela HER2-low i HER2-ultra-low podtipove tumora u metastatskoj bolesti.
– Naši patolozi su također spremni i već nam u patohistološke nalaze navode ako je HER2 tumor niske izraženosti, kako bismo si mi onkolozi to mogli staviti u napomenu. Kako bismo bili spremni kad dođe lijek. Tome se nadam – poručila je onkologinja.
Preživljenje raste, a onkologija se rapidno razvija
Preživljenje od raka dojke kontinuirano raste, potvrdila je prim. dr. sc. Andrea Šupe Parun, voditeljica Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke HZJZ-a. Programa koji ove godine obilježava 20 godina i koji je neminovno spasio mnoge živote. Prema podacima HZJZ-a petogodišnje preživljenje kod raka dojke prema zadnjem Registru za rak, objavljen ove godine, u Hrvatskoj je 87,2 posto.
– U zadnjoj međunarodnoj CONCORD 3 studiji, koja je uključivala podatke od 2010. do 2014. godine, u preživljenju nismo bili tako dobri. Tada je petogodišnje preživljenje u Hrvatskoj iznosilo 78 posto. Kad usporedimo naše zadnje podatke imamo povećanje od 10 posto – kazala je prim. dr. sc. Šupe Parun.
Pojasnila je da očekuje kako će se napredci u dijagnostici i liječenju raka dojke u našoj zemlji reflektirati i na nove podatke sljedeće CONCORD studije.
Preživljenje ovisi i o dostupnim linijama liječenja
No, naglasio je predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb prof. dr. sc. Stjepko Pleština, preživljenje uvelike ovisi i o tome koliko linija liječenja imamo dostupno. Cilj je dakako da se pacijentici pomogne sa što manje linija i da one traju što kraće. No što kad to nije dovoljno?
– Danas nije neobično i do osam linija liječenja, jer je to definitivno nešto što produljuje preživljenje – sažeo je.
Prisjećajući se početka karijere kao liječnika i onkologa, prof. dr. sc. Pleština istaknuo je koliko se struka promijenila. I nadalje mijenja.
– Dok nismo imali lijekove forsirali smo ono što nam je bilo dostupno, ali tada su pacijentice imale ozbiljne nuspojave. S novim terapijskim opcijama to se više ne radi – kazao je prof. Pleština.
Govoreći o HER2 pozitivnom raku dojke pojasnio je da je taj tip prvo bio nepoznat. Na žalost, nakon što ga je medicina prepoznala svrstala ga je u najgori oblik jer lijeka nije bilo. Upravo tu je napravljen ne važan, nego presudan iskorak.
– Dramatičnom brzinom razvili su se vrlo moćni lijekovi koji su taj prethodno najgori oblik raka dojke privremeno pretvorili u “najbolji”. Jer smo tada zaostajali u hormonskoj terapiji. Naučili smo dakle da postoje različiti tipovi raka dojke. Ta spoznaja možda ne bi bila bitna da nismo imali lijekove – pojasnio je dodatno ulogu lijekova.
Kod trostruko negativnog raka dojke, dodao je prof. Pleština, na žalost su i danas prognoze najlošije.
Strpljivost pacijenata ne bi trebala trajati tako dugo
Na konferenciji se jasno čuo i nezaobilazni glas pacijenata. Publiku su činile upravo žene koje su izliječile ili liječe rak dojke. Među njima i one najosjetljivije, pacijentice s metastatskom bolešću.
Kako je primijetila panelistica Ljiljana Vukota, psihologinja iz udruge SVE za NJU, pacijenti žive pod pritiskom da će se možda pojaviti nešto što će im pomoći da – žive dulje. Osvrnula se pritom na prethodne rasprave u kojima se uvrštavanje novih lijekova u sustav slikovito opisao kao kompleksan autoput.
– Kao pacijenti pokazujemo jednu veliku strpljivost. Ali ta strpljivost ne bi trebala tako dugo trajati. Tako da na onom “autoputu” koji je dvosmjeran, višesmjeran i svašta nešto, ima onih koji pišu elaborate i predlažu stavljanje lijekova na listu te oni koji o tome odlučuju. Neka se nađu na sredini puta. Mišljenje nas pacijenata se ne uvažava, a možda bismo mogli s HZZO-om uspostaviti suradnju – važna je poruka predstavnice pacijenata u panel raspravi na konferenciji.
U liječenju raka dojke uz lijekove “ključno je imati dostupnost svih alata”, naglasio je prof. dr. sc. Stjepko Pleština. Kvalitetna kirurgija, radioterapija, svi oblici sistemskog liječenja i profiliranje tumora. Osvrnuo se i na psihološke posljedice čekanja na, primjerice, radioterapijsko liječenje, koje nipošto ne smatra nevažnima. Kako je kazao, radioterapija je bila “rak rana” naše onkologije. Danas se, zahvaljujući milijardama ulaganja u javnozdravstveni sustav, tom problemu doskočilo.
Pacijenticama s metastatskom bolešću treba individualiziran pristup
O važnosti kvalitete života pacijentica prof. Pleština govorio je više puta, ističući neophodnost multidisciplinarnog pristupa liječenju. Izvan Zagreba odličan primjer toga je ENEA program, kojeg za svoje pacijentice provodi Klinika za tumore KBC-a Rijeka. Voditeljica programa dr. Iva Skočilić objasnila je i zašto cjelokupna skrb ima direktne posljedice na liječenje raka dojke.
– Glavni cilj nam je osigurati kontinuitet terapije, jer znamo da se prekidi, pauze i slično mogu negativno reflektirati na same ishode liječenja. Liječenje je vrlo složeno, nuspojave su isto tako kompleksne, stoga niti jedan onkolog to ne može sam zbrinuti. U okviru onkološkog savjetovanja sudjeluje niz različitih struka te svatko ih svog aspekta daje relevantne savjete. Poput nutricionista, jer je među pacijenticama jedno od prvih pitanja upravo što smiju, a što ne smiju jesti. Pored nutricionista jako je važna fizička aktivnost koja se pokazala da može pozitivno utjecati na ishode liječenja i ublažiti neke druge nuspojave. Poput manjeg intenziteta mučnine, a pogodno djeluje i psihološki. Kad govorimo o metastatskoj bolesti tu je stvar malo složenija i potrebna je nadogradnja strukturiranih programa. Njima treba individualiziran pristup – objasnila je dr. Skočilić.
Stigma bolesti još je uvijek prisutna u manjim sredinama
U razgovoru s pacijenticama, hrabrim ženama koje su kao predstavnice svojih udruga stigle iz svih dijelova zemlje, više puta smo čuli riječ “stigma”. Ona je sve manja, a neusporedivo manja u odnosu na prije 20 godina. No još uvijek prisutna u manjim sredinama. Pohvalile su domaće onkologe, primjećujući i same koliko je liječenje napredovalo. Nedostaje nekoliko stvari, kazale su nam i uživo i u anketi koja je za konferenciju napravljena među oboljelima od raka dojke u Hrvatskoj. Jasno informiranje o svojoj bolesti, svugdje dostupna psihološka podrška i jednaki pristup liječenju neovisno o mjestu stanovanja.
Ono što je ugodno iznenadilo i struku i administraciju na konferenciji je prosječna ocjena koju su pacijentice u anketi dale zdravstvenom sustavu. Čvrsta četvorka! Gledamo li ocjene pojedinačno, 36,9 posto dalo je ocjenu četiri a 29,7 posto peticu; slijede: 24,2 posto trojka, 4,7 posto dvojka te 4,3 posto jedinica.
Komunikacija kao dio sljedeće faze razvoja skrbi
Državna tajnica Ministarstva zdravstva doc. dr. sc. Marija Bubaš predložila je da se prema ideji i pitanjima ankete napravi istraživanje. Proveo bi ga Hrvatski zavod za javno zdravstvo, koji ima mogućnost uključivanja svojih epidemiologa i primjenu znanstvene analize. Naša anketa nije uključivala regionalne razlike i dob, jer nam je želja bila ostaviti pacijenticama potpunu anonimnost. Time smo otvorili mogućnost da svaka od njih, želi li, ostavi i komentar.
Ta dobivena iskustva i mišljenja dodatno su potaknuli na ono što je državna tajnica jasno nazvala dijelom “sljedeće faze razvoja” skrbi.
Pri tome je, istaknula je doc. dr. sc. Bubaš, osobito važno kvalitetno komuniciranje s pacijentima.
– S obzirom na to da ishodi kojima mjerimo sustav pokazuju više preživljenja i sve veće povjerenje pacijentica, sljedeća faza razvoja nije samo dodatno unapređenje medicinskih rezultata, nego i podizanje kvalitete komunikacije, informiranosti i psihosocijalne podrške. Poruka ove ranjive skupine anketiranih ispitanica je jasna: povjerenje u sustav postoji, liječenje je kvalitetno, a sada ga moramo učiniti još jasnijim, bližim i humanijim – poručila je državna tajnica.
Zahvaljujemo se udrugama pacijenata, svima koji su sudjelovali u anketi, Ministarstvu zdravstva, HZJZ-u, panelistima na konferenciji te sponzorima na potpori u organizaciji konferencije Ovog gosta je dosta 2026. (abecednim redom): AstraZeneca, MSD i Novartis. Hvala vam!
Istoimeno izdanje s vrijednim tekstovima hrvatskih zdravstvenih stručnjaka može se preuzeti u PDF formatu besplatno i bez prijave, na ovom linku našeg portala.
