Do školske četvorke, u pravilu, nije lako ni jednostavno. To su manje više oni među nama koji se trude, nisu lijeni i što se kaže, naginju petici, a nikad se ne zna ni tko je “s druge strane klupe”. Četvorka, hoću reći, itekako vrijedi. Upravo su tu ocjenu hrvatskom zdravstvu za liječenje raka dojke dale žene oboljele, liječene ili izliječene od te najučestalije maligne bolesti kod žena.
Rezultat ankete koju smo proveli među gotovo 300 ispitanica, govori i o njih 30 posto koje su odabrale ocjenu odličan. Nema sumnje da je svaka ta ocjena, baš kao i jedinice, dvojke i trojke, neupitno vrijedna i važna. Iza svakog tog klika, ocjenjivanja i odgovora stoji ime i prezime. Stoji život nekog tko je jučer ili nekad u životu čuo “imate rak dojke”.
Nema mjerne jedinice dovoljno točne da izrazim zahvalnost svakoj toj ženi koja je došla uživo čuti ove rezultate, njihovu analizu i komentar od struke te iznijeti daljnje potrebe. Sve smo to učinili na drugom izdanju konferencije Ovog je gosta dosta.
Nitko ne zatvara oči na pogreške koje negdje postoje i događaju se
Ni naša konferencija niti rezultat, a baš kao nijedan njezin sudionik ne zatvara oči ispred iskustava koja nisu dobra, devijacija koje sigurno postoje, pogrešaka koje se negdje rade ili događaju i u ovom trenutku. Zato ih i treba iznijeti na stol i rješavati, a ne ih ponavljati tek ponavljanja radi.
Ono što su rezultati, kako rekoh, iznijeli na stol, sumirano rečeno, jest izostanak potrebne psihološke podrške oboljelima, nedovoljna ili nedovoljno kvalitetna informiranost o bolesti što je ujedno i dio kvalitetne komunikacije.
Nadalje, želim istaknuti da bi se o svemu ovomu razgovaralo i pretpostavljalo utemeljeno, nužno je imati podatke. Ne vidim dana kad se ne barata nekim podacima, a iza toga manje više pa tako je i u ovoj priči, stoji rad Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tako nam otamo, uz ostalo, podaci kažu i kako se u Hrvatskoj rak dojke u proširenom stadiju i s udaljenim metastazama otkriva kod 22,5 posto oboljelih.
Brojke i podaci plus prijedlog proširenja ankete
Kad govorimo o europskim brojkama, moram iznijeti dojam kako im “više vjerujemo” i prijemčljivije su kad nam ne idu u prilog. Ne može tako. I treba reći i ponositi se podatkom koji je iznijela prim. dr. sc. Andrea Šupe Parun da Hrvatska danas ima nižu stopu mortaliteta od raka dojke od EU prosjeka i mnogih EU zemalja.
Državna tajnica Marija Bubaš inicirala je jako dobar prijedlog, proširenja provedene ankete i analizu podataka prema geografskom području. Pokazalo bi to razlike u iskustvima prema mjestu stanovanja odnosno liječenja.
Profesor Vrdoljak iz Splita najavljivao je ovakve rezultate desetljeće unazad, profesor Pleština s Rebra ne umara se u objašnjavanju da danas “svaki tumor ima svoje ime i prezime”.
Poruke su to koje daju vrijednost, to nije gatanje nego apeli struke koja se svaki dan susreće i bavi ovom bolešću. Baš kao i prof. Dedić Plavetić koja je kao i prim. Budisavljević upozorila na potrebe i terapije koje u ovom trenutku nisu dostupne oboljelima u našoj zemlji. Ljiljana Vukota je taj dio opisala riječima da se nada koju donosi novi lijek u takvim trenucima može pretvoriti u bolno podsjećanje na ograničenja sustava.
Iznesimo sve i razgovarajmo
Kako rekoh, svaki klik u anketi, svaki izbor, odgovor neprocjenjive je vrijednosti, a hoću istaknuti i onaj kako se Bogu hvala većina nuspojava onkološke terapije dobro sanira i liječi. O tomu je govorila dr. Skočilić s riječke Klinike za tumore koja je cjelokupnu brigu o oboljelima, ne isključivo liječenje, formirala u konkretan program. Takozvane “upute za život” – što jesti, kad i kako se kontrolirati, što smijem činiti, jasno su izražena potreba u komentarima ispitanica.
Sve to zajedno, i napredak i potrebe i nedostatke treba – iznijeti i razgovarati. Zato ću prenijeti jednu rečenicu ministrice Hrstić upućene za konferenciju: “Razgovarajte, razgovarat ćemo, iznesimo potencijalne nedostatke koje još uvijek imamo, izazove, i riješimo ih zajedno. Jer stvarno – ovog gosta je dosta.”
