Hvala na svijesti i savjesti, na tijelu koje me služi mada je drugačije. Hvala što ja služim onima kojima mogu pomoći. Na suncu, moru, toplini, miru. Hvala što sam to što jesam, što mi tako malo treba a puno mogu dati.
Ovo su riječi šibenske modne dizajnerice Karmen Herceg, poznate poduzetnice koja s invaliditetom živi od rođenja. No nije dopustila da joj to bude prepreka već odskočna daska. I uspjela je.
Nedostaci su izvukli potencijale
Njezina molitva i zahvala, kako kaže izašla je iz njezinih misli, iskreno, a posvećena je svakom danu. Život s invaliditetom za Karmen je svaki dan, a ne samo na Međunarodni dan osoba s invaliditetom. U svijetu se ovaj Dan obilježava još od 1992., no samo obilježavanje malo znači onima kojima je pomoć potrebna svaki dan, kako onima kojima se invaliditet dogodio tijekom života ili su se s tim rodili poput Karmen. A ona je kako sama kaže, imala sreću jer se rodila – uporna.
– Moji nedostaci su izvukli moje potencijale. Uvijek sam puno čitala pisala, crtala, prakticirala ono što me tjeralo na razmišljanje i poticalo da se mijenjam, rastem i učim, postajem bolja, čvršća. Moja mantra je bila: JA JAMA (ovo “jama” je dječjim jezikom značilo – sama, op.a.) i od starta sam inzistirala da sve pokušam raditi samostalno. Moji su se bunili, ali su se morali pomiriti s time da ne dopuštam da me tretiraju kao ugroženu vrstu, bolju ili goru od ostalih, iskreno će Karmen.
Ničija trauma nije opravdanje da slično bude i nekom drugome, ali lakše se prepustiti, raspasti i ogorčiti. Za sačuvati srce, ljubav i dobrotu trebaju iskonska hrabrost i snaga.
Da je imala djetinjstvo puno ljubavi potvrđuje davna fotografija iz obiteljskog albuma. Djed Dragutin Herceg fotoaparatom je “uhvatio” trenutak sreće troje unuka, na fotografiji su s tada malenom Karmen sestra Sanja i brat Željko.
Kako kaže, misli da je najveća greška koju roditelj djetetu može napraviti: previše pomagati.
– Prestrašno mi je kada vidim da su pojedinim mladima jedino društvo roditelji i da žive pod staklenim zvonom u kojem se svijet vrti oko njih, izolirani od stvarnosti. To kasnije rezultira teškim posljedicama, razmišlja Karmen Herceg.
Ona je izabrala svoj, drugačiji put, teži, ali njoj draži
– Ta želja, san, potreba da pomažem, liječim, činim dobro je odmalena u meni. Još u bolnici u Ljubljani sam pomagala djeci oko sebe. Ljuti me što sam neke stvari tada obećane samoj sebi i naučene tada u dječjoj dobi, pustila da nestanu iz moga fokusa, jer život nas nekad odvuče u smjerovima gdje zapostaviš sebe, samu bit i svrhu. A i onaj prokleti rat je odmogao.
No, kako kaže, čovjek ne može dugo biti odvojen od onog što jesi u srži.
– S vremenom sam osvijestila da za činiti dobro, pomagati drugima nije nužno završiti medicinu ni biti bogat. Postoji beskrajno mnogo mogućnosti: saslušati, donirati, osvješćivati druge svojim primjerom, volontirati, biti oslonac, dosljedan, ne škoditi nikome, dijeliti, nasmiješiti i opustiti druge, poštivati privatnost i nikada ne izdati povjerenje. Biti ČOVJEK, jednostavno će Karmen.
I svjesna je teškoća i života koji nosi brige kad ih najmanje očekujemo.
– Neće uvijek biti sve u redu ni bolje, ali iskreno prihvatiti situaciju pomaže nositi se s njom. S problemima se treba suočavati. Nikad nisam bila opterećena svojim invaliditetom, naglašava ova samosvjesna Šibenčanka, a sljedeća će rečenica nasmijati sve koji ovo čitaju.
Za sačuvati srce treba hrabrost i snaga
– Kažu mi da sam malo čudo što se tiče hodanja i držanja, spretnosti ruku koje RTG-om nalikuju više kosturu dinosaura nego žene, kroz smijeh će Karmen otkrivajući još jednu zanimljivu crtu svoga karaktera – duhovitost, jer uvijek je spremna na šalu na svoj račun, a to, priznajmo, mogu samo oni najjači.
Što na kraju svima poručuje šibenska dizajnerica?
– Nisam mislila da sam bitna, ali ljudi za koje nisam ni znala da postoje su me uvjerili u suprotno i ponizno zato činim što smatram svojom dužnošću – motiviram i dižem glas za osobe s invaliditetom. Istinski se divim svima koji su prošli teške traume, iskustva i unatoč njima postali bolji. Ničija trauma nije opravdanje da slično bude i nekom drugome, ali lakše se prepustiti, raspasti i ogorčiti. Za sačuvati srce, ljubav i dobrotu trebaju iskonska hrabrost i snaga. Hvala svima koji ste na ovom putu uz mene. Idemo naprijed, rame uz rame, zajedno, poručuje.
Riječi su to nad kojima se treba zamisliti. Ponovno ih pročitati i zaželjeti mnogo više ovakvih ljudi i ovakvih priča jer bi svijet bio puno bolje mjesto za život. Prigodničarske govorancije, govornici, svečanosti, deklaracije prolaze, a ljudi poput Karmen i njihove obitelji ostaju. I zaslužuju dostojan život svaki dan, bez barijera, po mjeri čovjeka.
Zato im zaželimo da ih više slušaju i uvažavaju oni koji odlučuju o pravilnicima, zakonskim aktima, to je njihova dužnost i obveza. Rekli bismo tako malo, a ljudima poput Karmen tako puno, za život dostojan čovjeka.
