U Osijeku je osoba preminula od meningokokne sepse, a obiteljski liječnici pozvali su bliske kontakte kako bi dobili antibiotsku terapiju. Zašto je to potrebno te što napraviti ako liječnik nazove i priopći ovakvu vijest, pojašnjava prof. dr. sc. Rudika Gmajnić, liječnik obiteljske medicine pri Domu zdravlja Osječko-baranjske županije.
Iako sam nije bio taj koji je nakon ovog slučaja pozivao pacijente, dobro mu je poznato da se nakon što osoba oboli od meningokokne sepse, alarmira epidemiološka služba te se pronađu prvi kontakti.
– Kad se te osobe pronađu, pozovu se na antibiotsku terapiju kao zaštitu da se infekcija ne prenese na ostale. Iskustveno mogu reći da ne pamtim da se takav prijenos dogodio, no to bih pripisao ažurnim liječnicima, pojašnjava dr. Gmajnić.
Naglašava da nema mjesta panici, no svakako je pametno primiti antibiotsku zaštitu od eventualnog prijenosa. U prevenciju se pozivaju, ističe, samo prvi kontakti.
– Nažalost, cjepiva koja štite protiv svih sojeva meningokoka nema, dodaje dr. Gmajnić.
Meningokokna sepse: simptomi i načini zaraze
Meningokokna sepsa kreće s visokom temperaturom iznad 39, praćena zimicom, jakim bolovima u tijelu, osobito u mišićima nogu te pojavom osipa na trupu i nogama. Posebno je opasan osip koji ne nestaje pod pritiskom čaše kao i nagli pad krvnog tlaka, poremećaj svijesti ili otežano disanje.
Bolest se prenosi isključivo bliskim kontaktom, kihanjem, kašljanjem ili ljubljenjem. Širenju bolesti pogoduje boravak u kolektivima. Najosjetljivija skupina su djeca mlađa od pet godina i tinejdžeri dok je kod odraslih bolest rjeđa.
Prevencija uključuje izbjegavanje većih okupljanja u zatvorenim prostorima, često provjetravanje te posebnu pažnju na febrilnu djecu s osipom koja zahtijevaju hitan liječnički pregled. Cjepivo protiv meningokoka tipa B dostupno je uz nadoplatu, nije dio obaveznog cijepljenja.
