Točno dva mjeseca nakon što mu je obavljena transplantacija krvotvornih matičnih stanica, 16-godišnji Vukovarac Damir Pejić još uvijek se oporavlja u KBC Zagreb. Točnije, ondje odlazi zbog komplikacija sa želucem koje su se pojavile kao posljedica kemoterapije i zračenja, a u međuvremenu boravi u stanu koji mu je, podsjetimo, na korištenje ustupila osječka udruga „Moje dijete“. Damira budno paze baka i ujak koji su mu bezrezervna podrška.
Podrška prijatelja Vukovaraca
– Dobra je vijest što se koštana srž počela raditi i da ju je tijelo prihvatilo. Ovo što se dogodilo kao posljedica sad treba izdržati i imati strpljenja te vjerovati u dobre nalaze gastroskopije koji ga očekuju. Inače, ima problema s hranom, teško jede i dosta je izgubio na kilaži, tako da ima tu još borbe, ali naš Damir se ne da, priča ujak Slobodan Pejić koji svoga nećaka prema potrebi odvozi u bolnicu te vraća u stan gdje ga čuvaju, ističe, kao oko u glavi.
Naime, uslijed općeg zdravstvenog stanja, Damiru je pao imunutet pa uopće ne izlazi iz stana, izuzev prema potrebi u bolnicu. Tako je i ovaj tjedan, kaže, uzeo slobodne dane kako bi bio uz Damira, no unatoč tome što više nije u strogoj izolaciji u bolnici, dodaje ujak, tijekom hladnijih dana ne izlazi van. Strpljiv, optimističan i hrabar Damir dane provodi, kaže ujak Slobodan, baš kao svaki drugi tinejdžer – gledajući televiziju, igrajući igrice, ali i u dugim online razgovorima sa svojim prijateljima iz Vukovara koji su mu velika podrška i motivacija za što skoriji povratak u rodni grad.
Pozitivan i hrabar
– Stekao je Damir i puno prijatelja ovdje tijekom boravka u bolnici i svi jedni druge podupiru u nastojanju da što prije ozdrave. Znate, mi smo svi na oprezu i doslovno kao na iglama, unatoč tome što je ono što je bilo primarno, transplantacija, prošla uspješno. Znate, ne osjećam se baš ugodno pričati trenutno i reći da je sve u redu, jer sutra, ne daj Bože, može doći do komplikacija koje, naravno, nitko ne želi. Još uvijek nismo u fazi da otvoreno možemo reći da je sve definitivno prošlo, jer nije, naglašava Damirov ujak.
Ističe veliku zahvalnost liječnicima KBC-a Zagreb koji skrbe ne samo za Damira, već i za svakog pacijenta 24 sata na dan. Štoviše, ujak smatra da bilo gdje dalje obavljena transplantacija ne bi prošla tako dobro kao što je ovdje. Međutim, inače uobičajene komplikacije nakon transplantacije nisu zaobišle ni Damira pa još uvijek nije izvjesno kad će konačno doći u svoj Vukovar.
No, to ovog hrabrog mladića nimalo ne obeshrabruje. On pozitivno razmišlja i prema ujakovim riječima, nije ga lako uznemiriti. Pozitivan kakav jest sve hrabro podnosi i vjeruje da se bliži dan kad će svi problemi oko transplantacije zauvijek proći.
Zahvala svima
A potom se obitelj nada, dodaje ujak, da će konačno upoznati i osobu koja je Damiru spasila život. Iz medija su, prisjeća se, doznali da je riječ o osobi iz Njemačke. Tko god to bio, kaže, neizmjerno su mu zahvalni jer je donacijom krvotvornih matičnih stanica pomogao Damiru u izlječenju. Također, obitelj Pejić ne zaboravlja ni sve dobrovoljne darivatelje koji su se u kolovozu odazvali u velikom broju u namjeri da se donor što prije pronađe. Napravili su, naravno, veliku gestu, jer je svaki darivatelj potencijalni donor za bilo koju drugu oboljelu osobu.
– Nadamo se da ćemo jednoga dana upoznati i tu osobu i sa zahvalnošću se prisjećati ovih vremena koja su još uvijek vrlo neizvjesna. No, kao i do sada, vjerujemo da će biti sve u redu i da će se Damirov smijeh uskoro oriti vukovarskim ulicama gdje ga svi s nestrpljenjem očekuju, poručuje ujak Slobodan.












