Netko bolest skriva, netko o tegobama voli pričati samo najbližima. Neki, poput junakinje naše priče, o bolesti pišu, govore i u brk joj se smiju javno. Nedavno je svoje misli, emocije i doživljaje objedinila u knjizi naziva ‘Ružičasti crnjak’.
Splićanka Slavica Aralica, po struci novinarka i lektorica s knjigama živi oduvijek. One su njezin posao, a sada joj je knjiga postala – terapija. Sve je u njezinom životu išlo kako treba, do jednog preventivnog mamografskog pregleda prije gotovo tri godine s kojim je stigla najteža dijagnoza – karcinom dojke.
– Nazvao me liječnik. Kad sam čula prvo sam pomislila kako su možda pogriješili. Onda je uslijedio šok; suze, nemirne misli. Tugu sam podijelila s obitelji i najbližim prijateljima. Onda sam se pribrala i na papir napisala što sada sve moram napraviti. Željela sam to obaviti što prije – prisjeća se Slavica.
Uslijedila je bolnica, operativni zahvat, a Slavica se brižno svima javljala na poruke pišući im detaljno što se u bolnici zbiva mimo njezine operacije, kakva joj je okolina, bolnički jelovnik…
Crtice iz bolničkog života
– Vremenom, te crtice iz mog bolničkog života svidjele su se mojoj ‘publici’, a ono što je najvažnije ja sam nasmijavajući njih, zapravo nasmijavala i bodrila sebe. Znala sam da je dijagnoza tu, ali Bože moj, nisam ni prva niti zadnja. Idemo hrabro, idemo s osmijehom, priča Slavica.
I doista, njezin bolnički dnevnik izmami vam osmijeh u svakom pasusu. Tako smjelo parafrazira Petra Preradovića i stihove njegove zbirke ‘Putnik’ svojim stihovima ‘Mili Bože, kud sam zašla Nigdje ručke ni oslonca A vježbama nikad konca’. Slavica vispreno opisuje i bolničko okruženje ‘Telku čujemo, ali ne vidimo. Imamo mjesto za TV, ali nema ni njega ni slike ni tona’ ‘imamo klimu, ali je ne palimo jer babi do mene hladi noge…’.
Svoja zapažanja nastavila je pisati i nakon izlaska iz bolnice. Ni tren ne želeći posustati. Pa je usporedno s borbom za život, odlučila svoje misli iz bolničkog dnevnika objaviti u knjizi neobičnog naslova nad kojim bi se i iskusna lektorica Slavica zamislila jer kako, pobogu, crnjak može biti ružičast?!
Karcinom je doista crnjak, ali ako je pogled na njega optimističan, tada i najcrnji crnjak više nije crn već postaje – ružičast. Tom je jednostavnom filozofijom života Slavica došla do naslova knjige.
Bolest pod kontrolom
Dok tek slijedi predstavljanje knjige u izdanju Županijske lige protiv raka Splitsko dalmatinske županije, naša junakinja bolest drži pod kontrolom. Posebno ističe jedan bitan detalj u liječenju kada je tim na čelu s prof. Eduardom Vrdoljakom trebao odlučiti kakvu će kemoterapiju primati. Tada je doznala da može napraviti test kojega je platila 3.000 eura, (jer ne ide preko HZZO-a) te doznala da bi kemoterapija za njezinu vrstu karcinoma imala vrlo slabu uspješnost. Zato je nastavila život bez kemoterapije, uz hormonsku nadomjesnu terapiju s kojom i danas živi. Slavica za sve ima važnu poruku.
-Želim svima poručiti da brinu o svome zdravlju i obavljaju preventivne preglede. Takav jedan pregled spasio je i meni život. Ako se i dogodi najteža dijagnoza, što je prije prihvatite bit će bolje. I ono što je u cijeloj priči najvažnije: karcinom nije kraj – iskreno će Slavica.
A kako karcinom nije kraj, tako ni crnjak nije crn, već ružičast. Kako? Pročitat ćemo u njezinoj knjizi.
