Nakon pet godina rada u Irskoj, medicinska sestra Jasna Hideg, lani se vratila u svoju matičnu zdravstvenu ustanovu KBC Osijek. Sasvim otvoreno kaže kako je glavni razlog odlaska 2006. godine bio financijske prirode. Razlika u primanjima u Hrvatskoj i Irskoj kada su u pitanju medicinske sestre je drastična.
– Posao medicinske sestre u KBC-u Osijek radila sam 12 godina na odjelu ginekologije. Na ginekologiji sam kroz te godine skrbila za trudnice, rodilje te ženice s ginekološkim problemima. Posljednje dvije godine prije odlaska sam radila u operacijskoj sali kao instrumentarka također na ginekologiji. Odluka za odlazak u Irsku je bila jako teška zbog obitelji koju smo ovdje ostavili. Odlazak u inozemstvo nije bio vezan uz sam posao jer ja uživam u svom zvanju te radu s ljudima. Glavni razlog bilo je financijsko pitanje jer je razlika u primanjima velika, priča sestra Hideg.
Različiti poslovi
Sa suprugom i djecom dvojila je između selidbe u Njemačku i Irsku, ali zbog boljeg poznavanja engleskog jezika odlučili su se za Irsku.
– U Irskoj sam dvije godine radila u blizini Dublina s osobama s poteškoćama u razvoju i s ozljedama mozga. Zatim sam radila u Letterkenyu na sjeveru Irske u domu za stare i nemoćne. Što se tiče opisa poslova ovdje i tamo meni osobno nisu bili ni slični. Tamo je puno više papirologije i planiranja svakog postupka u odnosu na pravi rad s pacijentima. Tempo rada je puno laganiji nego kod nas, ali to utječe na broj pregledanih pacijenata. Moja očekivanja su bila jedno, a stvarnost posve drugo. Tamo ste plaćeni po satu tako da koliko sati radite toliko vam se plati.
Skup život
Mjesečna primanja medicinske sestre koja radi 168 sati mjesečno su otprilike između 3000 i 3600 eura dok je u Hrvatskoj za istu satnicu plaća otprilike 900 do 1000 eura. Sa suprugom i djecom u Irskoj sam provela pet godina i svih tih godina mene je srce vuklo nazad. Naime, u Irskoj sam se najviše razočarala u međuljudske odnose i prava radnika. Dok si zdrav dobar si, ali u trenu kada se razboliš nemaš gotovo nikakva prava. I to je bio jedan od razloga povratka. Drugi razlog su mala djeca jer je čuvanje djece u Irskoj jako skupo. Onima koji razmišljaju o odlasku u Irsku bih samo rekla da im želim sreću i da dobro razmisle i ispitaju sve prije odlaska jer to nije mala odluka, pogotovo obitelji s malom djecom. Također, plaća možda je znatno veća, ali su i troškovi života znatno veći, priča o svom iskustvu ova Osječanka.
Po povratku sestra Jasna se ponovno zaposlila u osječkoj bolnici, na Klinici za očne bolesti. – Što se tiče znanja ništa novo nisam naučila vani. Više novog znanja i iskustva sam stekla kada sam se vratila u posljednjih šest mjeseci rada ovdje. Dočekana sam raširenih ruku. Ljubaznost te strpljenje naših liječnika i sestara te njihova volja za educiranjem su me iznova oduševile. Nekima je u inozemstvu super i ne razmišljaju o povratku nazad. Neki poput mene, to vide to kao jedno iskustvo. Ipak, po mojem mišljenju kod kuće je najljepše iako bi nam plaće trebale biti veće, poručuje.
