U svijetu vrhunskih, ali i rekreativnih sportaša, malo se priča o poremećajima u hranjenju. No, posljednjih godina ovaj je problem sve veći i izraženiji. Upravo je to bila tema tribine “Poremećaji hranjenja u sportu” na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu.
Poremećaji hranjenja ne bi trebali biti tabu tema, oni postoje i u sportu i to ne samo vrhunskom. Smatramo da je došlo vrijeme da destigmatiziramo mentalne poremećaje i upozorimo da prevalencija poremećaja hranjenja zadnjih godina raste. Ako sportaši, treneri ili roditelji što prije prepoznaju te poremećaje i prihvate ih kao stanje koje traži ozbiljnu intervenciju i stručnu pomoć, napravili smo puno, istaknula je sportska psihologinja Renata Barić.
Izvršna direktorica Centra za poremećaje hranjenja “Bea” ,Jelena Balabanić Mavrović, naglasila je da su poremećaji hranjenja mentalni poremećaj koji ima posljedicu i na fizičko stanje oboljele osobe.
Anoreksija, bulimija i poremećaj prejedanja povezani su s iznimnim fokusom na tijelo i hranu. S poremećenim obrascima jedenja te izjednačavanjem vlastite vrijednosti s brojem na vagi. Oporavak od poremećaja hranjenja temelji se na psihoterapijskom radu te se očekuje višegodišnji oporavak. Za okolinu je važno razumjeti kako poremećaji hranjenja nisu hir, malo jača dijeta ili pitanje taštine. Oni su spojeni s dubokom psihičkom patnjom oboljele osobe koja sav svoj emocionalni svijet svodi na odnos prema hrani i tijelu, upozorila je.
Smrtna anoreksija
Osobe s poremećajima hranjenja pribjegavaju različitim restrikcijskim obrascima u smislu smanjenja prehrane, korištenja različitih metoda za eliminaciju pojedenog, pretjeranog vježbanja i slično.
U javnosti se često ističu problemi vezani uz pretilost i debljinu dok se gotovo zanemaruju poteškoće zbog pothranjenosti. Problemi s mentalnim zdravljem posebno lako ‘prolaze ispod radara’. Velik broj sportaša uvjeren je da se brine o svom zdravlju, a nerijetko su u tome već ušli u poremećaj hranjenja. Tako je anoreksija poremećaj s najvećom smrtnošću od svih psiholoških poremećaja. Oporavak od poremećaja hranjenja obično traje šest do osam godina. U tome je velika odgovornost trenera da svojim ponašanjem pokaže da je sposoban staviti sportaša na prvo mjesto, ispred rezultata. Jer nekad je cijena pobjede jednostavno previsoka, naglasio je psihijatar dr. Hrvoje Handl.
Izuzetno je važno na vrijeme prepoznati poremećaje prehrane. Nažalost ne postoji ni kriterij niti naputak kako to identificirati na preventivnim pregledima, zaključio je dr. Davor Plavec, predsjednik Hrvatskog društva sportske medicine Hrvatskog liječničkog zbora.
