Koliko je zapušteno odgojno obrazovno područje vidi se i po tome što se antivakserski pokreti, teorije zavjera i mnoge druge množe i rastu, ali one ne rješavaju niti nude odgovore na probleme s kojima smo suočeni. Problemi klimatskih poremećaja, gustoća naseljenosti, uništavanje prirodnih staništa bioloških vrsta i smanjenje bioraznolikosti, nisu “na čekanju” dok pandemija prođe jer su s njom izravno povezani. Upravo obrnuto, pandemija je globalno pokazala, tvrde španjolski Ekolozi u akciji, kako je najbolje cjepivo za ozdravljenje čovječanstva i planete javno zdravstvo kakvo smo gotovo već zaboravili.
Nepoštivanje prirodnih procesa
Zapravo je ono u zemljama u kojima je postojalo kao prva linija obrane zdravlja, dugo ugrožavano zanemarenim zdravstvenim odgojem, podcjenjivanjem profesionalizma i naravno nepoštivanjem prirodnih bioloških procesa od okoliša do ljudskih resursa, kako to među ostalima naglašavaju i inicijative za promjene ekonomskih i socijalnih paradigmi, poput niza civilnih udruga, ali i EU ureda za okoliš.
U časopisu tog ureda, META, navodi se kako je zakon o smanjenju emisija ugljičnog dioksida za 55 posto zapravo farsa jer su znanstvenici dokazali da ništa manje od 63 posto neće smanjiti zagađenja za generacije koje dolaze i koje će imati teške posljedice po njihovo zdravlje. Imaju li te generacije uopće nade i mogućnosti živjeti zdravo, nakon donošenja zakona kojeg jedni slave, a civilne udruge drže razočaravajućim pitaju ekološki aktivisti ne samo u EU nego i u svijetu.
Činjenica da se fokus prebacuje na dugoročno povećanje sadnje šuma, neće zamagliti značaj nedovoljno smanjenja emisija stakleničkih plinova koje su trebale biti brzo i efikasno srezane.
Izvoz profesionalaca
Također se treba vratiti vrijednostima koje, iako diktiraju globalnu digitalizaciju, nisu uvijek bez klimatskih utjecaja, ogromne količine energije, kablova, postrojenja, jako pomažu životu i radu, ali ne mogu biti zamjena za neke od dobrih organizacijskih struktura društva. Ne znaju svi dovoljno dobro što se na internetu nudi pa je i informatička i zdravstvena pismenost upravo u pandemiji došla do izražaja u obliku sposobnosti da se važne informacije razluče od neutemeljenih.
Konačno, kada se primjer svede na Hrvatsku, poput mnogih drugih zemalja svjedoci smo činjenice da neke od najdragocjenijih struka poput zdravstvenih profesionalaca, zbog podcijenjenosti “izvozimo” razvijenima. Ne zato da bi basnoslovno zarađivali nego da bi radili u uređenijim sustavima gdje mogu efikasnije pomoći bolesniku.
Na koncu, svjedoci smo činjenici da se upravo ono što se uspjelo održati, okolnostima usprkos, od javnog i nacionalnog zdravstvenog sustava, pokazalo najefikasnijim. Ne svuda i ne na jednak način, ali to ponešto ovisi i o tome koliko su i na čelnim pozicijama bili okretni, vješti profesionalci spremni surađivati za dobrobit cijelog društva.
