U Hrvatskoj se bilježi porast spolnog zlostavljanja djece u pojedinim regijama. Posebno u Sisačko-moslavačkoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji. Istaknuo je to ginekolog Dubravko Habek na stručnom simpoziju o medicinskom vještačenju spolnog zlostavljanja.
Simpozij je organiziralo Hrvatsko društvo za medicinska vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora.
Pod spolnim zlostavljanjem ne podrazumijeva se samo spolni čin već i dodirivanje intimnih dijelova tijela, iskorištavanje djece u pornografske svrhe kao i pedofilsko zbližavanje muškaraca s djevojčicama preko društvenih mreža, istaknula je ginekologinja Ana Tikvica Luetić. Iznijela je procjenu da je oko 20 posto ženske djece do 18. godine života izloženo nekom obliku spolnog zlostavljanja.
Psihijatar Domagoj Vidović rekao je da psihičke posljedice seksualnog nasilja idu od osjećaja srama i tjeskobe do promjene osobnosti i teških oblika PTSP-a kod osoba koje su iskusile dugotrajno seksualno zlostavljanje u ratu.
Spolno zlostavljana djeca teže se uklapaju u sredinu, imaju regresivna ponašanja i pokazuju pretjerani seksualni interes za svoju dob.
Ta djeca kroz život kroče djelomično oštećena. S većom stopom anksioznosti, ovisnosti i pokušaja samoubojstva, ustvrdila je Tikvica Luetić.
Pedijatri, kao i školski liječnici, često nisu dovoljno educirani da različite simptome, poput bolova u trbuhu, problema sa spavanjem, mokrenja u krevet tumače kao visokoindikativne za sumnju u spolno zlostavljanje.
Zlostavljanja se najčešće događaju u okviru obitelji. Počinitelji su djevojčici poznate osobe – u 30 posto slučajeva članovi obitelji, u 60 posto rodbina i poznanici. U samo u 10 posto su to nepoznate osobe.
Zlostavljanje je teško dokazati jer o tome svi šute, a žrtva je ucijenjena zastrašivanjem, upozorila je Tikvica Luetić.
Na simpoziju je istaknuta i sve učestalija pojava ulijevanja narkotika u piće adolescentica, poput GHB-a, kolokvijalnog naziva “tekući ecstasy” ili “droga za spojeve”.
Rezultat je konzumacije da se žrtva ničega ne sjeća nakon što se probudi.
Silovanje je teško dokazati na sudu čak i kada postoji obilje materijalnih tragova i više vještaka jer je djelo počinjeno bez svjedoka u izoliranom prostoru, a svaka strana ima svoju verziju.
