Znanost i medicina su doživjeli znatan napredak u modernom dobu te se osim vanjskih izvora i sinteze novih lijekova, polako okrećemo vlastitom organizmu kao novom izvoru.
Ljudski organizam savršen je sklad mnogih procesa koji nas drže živima. No, bilo je potrebno razviti i sustav obrane od vanjskih utjecaja koji bi mogli naštetiti organizmu. Upravo toj svrsi služe naša protutijela koji su prirodni dio imunosnog sustava. Te se bore protiv antigena koji su pronašli ulaz u naš organizam.
Novi izvor
Protutijela spadaju u porodicu imunoglobulina (Ig) te ih od velikog broja podjela možemo podijeliti na monoklonska i poliklonska protutijela. Monoklonska protutijela se vežu samo za jedno područje na antigenu dok se poliklonska vežu za nekoliko područja. Upravo su monoklonska protutijela poslužila kao novi izvor potpuno drugačije vrste lijekova. Adalimumab, omalizumab, palivizumab ili efalizumab samo su dio lijekova konfuznih imena, no vrlo važne uloge u liječenju brojnih kroničnih bolesti.
Nekoliko vrsta
Možemo ih podijeliti na nekoliko vrsta – kimerna, humanizirana te humana ovisno o njihovoj građi i podrijetlu. Ovaj tip lijekova odobren je za široki spektar bolesti poput autoimunih i upalnih bolesti, tumora te u svrhu sprječavanja odbacivanja transplantanata. Njihov nedostatak je način uporabe jer zbog metabolizma i razgradnje oralni oblici nisu mogući te se koriste subkutano, intramuskularno ili, rjeđe, intravenski. Osim načina korištenja sa sobom nose i potencijal imunogeničnosti – aktivacije našeg imunosnog sustava protiv uzetog lijeka.
Do 2014. u SAD-u i Europi odobreno je ukupno 47 lijekova ove vrste, a na godišnjoj bazi odobrava se čak tri do pet novih lijekova.











