Šećerna bolest odnosno diabetes mellitus je bolest je uzrokovana smanjenim lučenjem ili smanjenom osjetljivošću na hormon inzulin. On se prirodno izlučuje iz gušterače te posjeduje važnu ulogu u metabolizmu mnogih makronutrijenata (ugljikohidrata, masti, bjelančevina) zbog čega je u šećernoj bolesti poremećen metabolizam upravo tih hranjivih tvari.
Klinički se može razlikovati nekoliko vrsta šećerne bolesti: šećerna bolest tip 1, šećerna bolest tip 2, gestacijski dijabetes te drugi specifični tipovi. U velikom broju slučajeva radi se o šećernoj bolesti tipa 1 i 2 koje se uvelike razlikuju.
U šećernoj bolesti tipa 1 dolazi do propadanja stanica koje izlučuju inzulin u gušterači. Ili do ometanja proizvodnje inzulina te se ona zbog toga naziva i šećernom bolešću ovisnom o inzulinu. Propadanje stanica mogu uzrokovati razni okolišni čimbenici u osoba koje imaju genetsku predispoziciju. Često se javlja već u mladenačkoj dobi zbog čega je poznata i pod nazivom juvenilni diabetes mellitus.
Dolazi do nedostatka inzulina što posljedično dovodi do povećanja koncentracije glukoze u krvi i stanja koje se naziva hiperglikemija. Simptomi po kojima se može prepoznati to stanje su: učestalo mokrenje, pojačan osjećaj žeđi te gladi, nervoza, nesanica te gubitak na tjelesnoj masi. Vrlo teško stanje do koje može dovesti šećerna bolest tip 1 je ketoacidoza koja može biti opasna i po život te dovesti do dijabetičke kome.
Pretilost kao rizični čimbenik
Šećerna bolest tip 2 za razliku od tipa 1 je znatno češća te u najvećem broju slučajeva počinje nakon 30-te godine života. Zbog toga je dobila naziv šećerna bolest odrasle dobi. Ona je sporijeg razvoja, za razliku od tipa 1 koji nastupa naglo. Nastaje zbog smanjene osjetljivosti tkiva na inzulin odnosno inzulinske rezistencije. Najvažniji rizični čimbenik za razvoj ovog tipa šećerne bolesti je pretilost. No, bitnu ulogu igraju i obiteljska anamneza, nedostatak tjelesne aktivnosti, starija životna dob, nepravilna prehrana, visoki krvni tlak… Kod ove bolesti također može doći do hiperglikemije te su simptomi identični kao i kod šećerne bolesti tip 1. No, neki simptomi koji prate ovaj tip bolesti su, osim povećanog mokrenja te povećanog osjećaja gladi i žeđi, i suhoća usta, kože, sporije zarastanje rana te trnci u stopalima…
Liječenje šećerne bolesti tip 1 se odnosi na nadomjesnu terapiju inzulinom – supkutanu primjenu raznih oblika inzulina. Bilo da se radi o kratkodjelujućim oblicima koji se uzimaju neposredno prije jela, dugodjelujućima koji reguliraju bazalnu koncentraciju inzulina kroz cijeli dan ili kombinacijama te dvije vrste. Kod šećerne bolesti tip 2 pristupa se oralnim hipoglikemicima i drugim lijekovima od kojih zlatni standard u liječenju predstavlja metformin. Postoje mnogi drugi lijekovi za liječenje šećerne bolesti tip 2 koji se mogu kombinirati te davati u raznim dozama. Ukoliko se korištenjem takve terapije ne postigne zadovoljavajuća kontrola bolesti, pacijentu se može propisati i inzulinska terapija.
Kod šećerne bolesti nikada se ne smije zaboraviti na savjete koji se odnose na životni stil. Potrebno je imati uravnoteženu prehranu te se redovito baviti tjelesnim aktivnostima barem pola sata na dan te je važno ukazati na redovito mjerenje glukoze u krvi pomoću glukometra kako bi se mogla pratiti kontrola bolesti.











